DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 194 —


gdje je i sad Jos vegetacija najbujnija, tako bijaše, kako nas
povjest uci, njegđa na cielom Krašu´^


„Kras, kakav je sad (t. j . goliet), nije takav od naravi,
već se to mora pripisivati jedino pogubnomu uplivu čovječjega
koristoljublja i nerazbora".


„NitJco nije to bolje dokazao, nego li za pošumljenje Krasa
toli zaslužni dvorski savjetnik Tom as i ni".


„Ako i je njegove navode i dokaze nekadanji ravnatelj
akademije, Newald , pobijao, ipak se mora smatrati istinom
dogadjaj, naveden od Tomasini-a , da su godine 1337. prodane
velike površine šumske današnjega Krasa, te se zaključilo,
pošumiti ih opet tek onda, kad budu sve šume pos-jeöene".


„Kako se je izvela potonja odluka, dokazuje jasno današnji
Kras".


„Za oružnice n ponositoj duždovoj priestolnici potrošilo se
je takodje r neizmierno puno stabala sa Krasa, a zašto i ne
bi silna republika u ono nemirno doba, gdje je sila jaca bilaod
prava, oplienila u najvećoj blizini, rek bi na moru ležeće
šume? Ta ona je donosila cedre za svoje stupovje sa Libanona,
porfir za svoje hramove iz Egipta, ures za svoje žrtvenike iz
Byzanta, zašto bi dakle poštedila šnme podvrgnutih si vasala !
Tim je još postigla i tu svrhu, da uništi zemlju i narod".


„Jer kakogod se umanjuje prikladnost zemlje za kulturu,
a domovina biva čovjeku neprikladnom za obitavanje, tako
biva i čovjek nestalniji i ono sveto čuvstvo za komad zemlje,
na kojem se je rodio, izcezava, on se ćuti, kako Bernhard t
liepo kaže, prognanim iz zemlje, kojom obladaše nepovoljne prirodne
sile".


„Čuvstvo, da je čovjek uzko spojen sa materom zemljom,
izcezava, i kako sve više opusti zemlja, tako nazaduje zdrav
nm naroda i gubi se štovanje pred pravom i zakonom".


„Nije dakle čudo, ako g. generalni nadzornik Wessel y
u svom izvrstnom djelu o austro-ugarskom Krasu i njegovom
spasenju veli, da je kradja drva jedan od glavnih zanata,
kojim se bavi kraške stauovnictvo".


„Zato i jest država obvezan a ne samo sa gospodarstvenoga,
nego ponajprije i sa etičkog a gledišta, da učini tomu
biednomu stanju kraj i sve upotriebi^ da dovede nesretne sta