DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 1 <-- 1 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST. Br. 4: U Zagrebu dne L listopada 1879, GrOd. IIL Službeno izviešće o XIL velikoj skupštini austrijskoga državnoga šumarskoga družtva u savezu sa hrvatsko-slavonskim i kranjsko-primorskim šumarskim družtvom držanoj od 7.-10. rujna 1879. u austrijskom primorja i HrTatskoj sa postajami Divaka, Bieka i Senj. Velika važnost, koja leži u sretnom riešenju kobnoga kras* koga pitanja za šumarstvo našega primorskoga juga^ sklonula je već prije austrijsko državno šumarsko družtvo, da drži skupštine na Krasu, i to god. 1865. u Kranjskoj i Primorju sa glavnom postajom Trst i god. 1869. na hrvatskom Krasu sa postajami Senj em i Otoccem. Ovim dvim skupstinam treba ponajprije zalivaliti, da se je javna pažnja svratila na Kras i da je već znatnik stvari učinjeno za izvadjanje predležeće velike zadaće ošumljenja. Ali što je izvedeno, tek su početci, te izcezava prema ogromnosti zadaće i za to činilo se je novo razgledavanje i iztraživanje potrebnim. Buduć su od god. 1869. u kraških zemljak takođjer nastala domaća družtva, naime hrvatsko-slavonsko i kranjsko-primorsko šumarsko družtvo, koja se oba vrlo interesiraju za kraško pi tanje, mislilo je austrijsko državno šumarsko družtvo ovaj put bratinski skupštinu obdržavati zajedno sa ovimi družtvi. Pozivi, što se toga tiče, nailaziše na najprijaznije susretanje, i tako su sve priprave za najnoviju skupštinu učinila sva tri družtva zajedno» U |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 178 ~ ´ c. kr. šumarskoga upraviteljstva domena u Gorici g. šumarnik TL.oma; kr. hrv.-slav. šumarskoga učilišta u Križevcu: g. profesor Hlava; češkoga šumarskoga družtva: g. Josip Bochdanecky , šumski geometar kod kneza Svarcenberga; hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva: g. c. kr. šumarski nadzornik Mijo Vrbani ć iz Zagreba; kranjsko-primorskoga šumarskoga družtva: g. c. kr. šumarski nadsavjetnik Sa Iz er iz Beča; austrijskoga đrž. šumarskoga družtva: moja malenkost". „Nu i inozemstvo svraća pozornost na našu zadaću. Ovdje je, kako je već g. mjestni poslovodja iztaknuo, zastupana ona šumarska akademija, koja si je stekla za razvitak šumoznanstva i gospodarstva velikib zasluga, i to po mužu, kojega svi štujemo kao jednoga našiK kapaciteta; to je: g. tajni šumarski nadsavjetnik dr. Fridrik Judeich , ravnatelj kr. saske šumarske akademije u Tharandu". „Putem brzojava pozdravljaju nadalje skupštinu: IzWlirz burg a ondje radi silnih poslova boraveći zamjenik predsjednika austr. drž. šumarskoga družtva, barun Vilim pl. Berg, a iz Petrinje kr. nadšumar K. Sandtner". ^Prije no će se započeti razprave o predmetu, koji je da nas na dnevnom redu, mislim, da moram nacrtati veliko austro ugarsko kraško pitanje i uzroke i svrhu ove zajedničke skup štine u nekoliko rieči´^ „Jadranski jug austro-ugarske monarkije obsiže prostör od 582 četvornih milja, od kojega mož e skoro cetir petine ogolj ećivati , a više nego polovica tih pogibeljnih krajeva t. j . čitavih 290 milja, postala je već sama kamenita goliet". „Da, ne samo da je 290 četvornih milja produktivnoga zemljišta, koje bi bar IV4 milijuna radinih ljudi moglo prehraniti, izgubljeno tim načinom za državu i narodno gospodarstvo, nego su ove golieti položaj pokrajina, u kojih se nalaze, tako pogoršale, da ni najznatnija od njih, Dalmacija , prem je ovdje topla klima kao u Italiji, a neke poyrsine plodne i bujne, i brodarstvo na moru razvijeno, ne samo ne može ništa doprinieti obćim državnim izdatkom, već mora još svake godine 1 ^/^ |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 179 — ..: milijuna forinti dobiti iz žepa dobro stojeeib, susjednih, svojih pokrajina, da uzmogne svoje vlastite, specifičke zemaljske troškove namiriti". „To još nije sva bieda kraških zemalja; jer ogoljećivanje sve više napreduje . Golieti povećavaju se, kako se vidi iz zadnjih penjoda, svake godine za 2V3 milje, tako da 6e, ako se tomu zlu neće jednom odlučno na put stati, za 60 godina i ostatak od 139 milja za ogoljećivanje sposobnoga zemljišta tomu demonu podleći i tako će biti 582 četvorne milje, dakle čitava kraljevina, pretvorena u samu kamenitu goliet i iztrgnuta iz tiela slavne majke Austro-Hungarije". „A to sve je vrlo nuždno! Ništa nije na Krasu nepromjenljivo, do li pogibeljan položaj mjesta. Da je ogoljećivanje zbilja nastalo, uzrokom je samo nerazboritost i bezobzirnost takovih ljudi, koji su samo gledali i još gledaju na sadanji. vlastiti svoj dobitak, a nisu gledali, niti gledaju na zajedničko dobro i ono potomstva; nadalje naše zakonarstvo, koje je do, puštalo pravne odnošaje na zemljištu, koji mogu samo onda ostati neškodljivi, dok i gdje napunjuje učestnike plemenito čuvstvo za obće dobro i dobro potomstva". „Ovaj kratki nacrt austro-ugarskoga kraškoga pitanja pokazuje nam dostatno, da se tu radi 0 jednom od najvažnijih narodno-i državo-gospodarstvenih i za našu domovinu najodlučnijih agrikulturnih problema". „Ponajpi´ije valjalo bi naravski 0 tom raditi, da se daljnjemu ogoljećivanju na put stane. Srećom je ovaj prvi dio velike zadaće nadaleko laglji". „Nu i drugi, neizmjerno težki, velikimi troškovi skopčani i dugi dio naše zadaće, naime, da se stare golieti opet pošume, mora se vremenom nadvladati i u tu svrhu valja ga se prije svega svom ozbiljnošću latiti, ako hoćemo, biti u istini vriedni imena izobraženoga naroda". „Prvi početci za sve to su već učinjeni". „Grradu Trst u pripada zasluga, da je prvi pokušao u veliko novo pošumljenje kraških pustara". „Austrijsko drž. šumarsko družtvo može se pohvaliti, da je svojom prvom kraškom skupštinom g. 1865. svratio javnu pozornost na ovu ranu na tielu naše domovine, i prvi se posavjetovao obćenito glede sredstva za liečenje". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 180 — „Austrijskoj vladi pripada zasluga, da se je odmah latila stvari i od toga vremena tako djelovala u austrijskom primorju, da je ne samo jedan dio Krasa veo pošumila, nego i pokazala dobre puteve, kojimi se ima zadaća riešiti". jjG, kr, ratno ministarstvo sklonulo je Njegovo c. kr. Veličanstvo, našega svietloga vladara , da dade g. 1871. stvoreni veliki investicionalni fond krvatsko-slavonske krajine takođjer za pošumljenje Krasa u toj vojnoj krajini". „Zapovjedajućemu generalu barunu pl. M o 11 i n ar y - u, koji je znao tako izvrstno započeti razvitak brvatsko-slavonske vojne krajine, imamo zahvaliti, da se je austro-ugarski Kras g. 1875, u potankostih promatrao i ne samo raztumaoila njegova narav i njegov postanak, kao i sredstva, kojimi će se odstraniti, nego da su se ti rezultati u knjizi´ od dva izdanja cielomu svietu priobćili za pouku i trajnost". „U glavnoj kraškoj zemlji Dalmacij i okrenula se je stvar na bolje zakonom od g. 1876., koji dopušta i uredjuje razdieljenje produktivnoga, obćega zemljišta". „Na mnogih mjestih su privatni ljubitelji šumstva pojedine komade golietiopet učinili produktivnimi; uviđjavne za^ jednic e postigle su to, onda zapriecivanje ogoljećivanja razdieljivanjem i privatiziranjem svoga obćega zemljišta; pojedini javni funkcionari stekli su si znatne zasluge, stavši na put razširivanju nevolje mjestimice energienimi sređstvi proti oštećivanju". „Radilo se je dakle prije već dosta i učinili početci u pošumljenju". „Ali u velikom i cielosti je ono^ što se je dosad´ uradilo, u razmieru s tim, što se ima tek učiniti još vrlo neznatno. Da se ne bi u preobraćanju golieti u produktivnu zemlju brže napredovalo, trebalo bi sigurno 12 stoljeća, dok bi nestale sve te kraške golieti; a što se tiče druge točke spašavanja t. j . prepriecivanja daljnjega ogoliećivanja, već sam prije * Opazka perovodje skupštine: ,Ovo u dva jezika izašlo izvrstno djelo o austro-ngarskom Krasa sastavio je vriedni predsjednik današnje skupštine, g. generalni nadzornik domena i ravnatelj Šumarske akademije, Josip pl. Wessely. Ova se knjiga rabi i na kr. višem šumarskom uciilštu u Križevou, te služi kod predavanja o pošumijenju Krasa kao glavna podloga. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 181 — spomenuo, da je glede toga tako malo učinjeno, da se u najnovije doba kraške golieti svake godine Još uviek povećavaju za 273 četvorne milje^´. „A ipak bi bilo skrajnje vrieme kriepko raditi; jer Um dulje oklievamo, tim teže biva svladanje te nevolje". „Tebnika, kao i izvršivanje pitanja za to je već dovoljno razjašnjeno; u istini radi se samo 0 tom, da se pocrne energicki i izdašno raditi, da djelo ploda donese". „Ali to djelo je toli ogromno, treba tolikoga napora, tako velikih sredstva, i stoje još više, takove sveobće pripomoći i sveobćeg a susretanja, da se može samo onda izvesti, ako se za to djelo zanimaju ne samo vlade, nego i narodni zastupnici, a i narod sam". „Da ovo zadnje bude, ili bar da ono malo zanimanjaj koje se je do sada pobudilo za riešenje velikoga kraškoga pitanja, opet ne izcezne, zato brvatsko-slavonsko, kranjsko-primorsko i državno šumarsko družtvo drže sadanju zajedničku skupstiau". „Mi, a još više naši predji, težko su na Krasu pogriešili, u obće postupali su načinom, koji ne zaslužuje ime „izobraženost´´, već ime divljega, nerazboritoga barbarstva". „Jest, težko smo sagriešili! Nu griešiti je naravi čovječjoj prirodjeno; i sve vjere obećavaju griešniku oprost, čim upoznaje svoje griehe, za nje se pokaje i nastoji počinjeno zlo opet popraviti. Naš kulturni napredak sastoji se većinom u popravljanju grieha i zaboravi na prijašnje vrieme". „Napokon nismo mi jedini u agrikulturnomu barbarstvu. I onaj narod, koji tako rado 0 sebi govori, da stupa na čelu svake civilizacije, je težko i grozno sagriesio. To dokazuju pješčare francezke na morskoj obali sa obće poznatimi „Landes", još više pako velike gorske golieti, koje je proizvodilo u onoj inače toli krasnoj državi bezobzirno krčenje šuma". „Nu Francez i ipak se pokazuju podpuno vriednimi imena visoko-izobraženoga naroda, jer ne samo da su upoznali ovo zlo, nego su se u najnovije doba i podigli, da ga naporom poprave i to veličanstvenošću i promišljenošću, koja je kreditu toga velikoga naroda posve dostojna; naporom, koji neka bude cielomu ostalomu svietu liep primjer, a osobito neka nam ovdje u austro-ugarskoj monarkiji povećaje odvažnost i sile zato, da možemo pogledom na naš strašni Kras isto učinitiA´ u |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 177 — radi veličine i potežkoće zadaće, o kojoj se radi, posve moguće biti. Sada dade predsjednik riec mjestnomu poslovodji, županijskomu nadšumaru g. Bouceku . Ovaj pozdravi skupštinu u ime brvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva (hrvatskim jezikom) i izrazi svoje neizmierno veselje nad tim, da vidi toli dične suradnike na velikom djelu kulturej sakupljene danas na otcinskom Krasu, a zatim govoraše njemački sliedeće: Mjestni poslovodja, nadšumar Boucek: „Važni i i zanimivi predmet ovogodišnje zajedničke skupštine bio je po mojem mnienju glavni razlog, da su se ovdje sakupila gospoda iz svih krajeva naše mile austro-ugarske monarkije." „Nu ne samo da su se ovdje sakupili šumodjelci i prijatelji šumarstva iz naše domovine, već smo odlikovani i posjetom korifeja u šumoznanstvu iz inozemstva, g. tajnoga šumarskoga nađsavjetnika đra. Judeich a iz Saske." jjGrospodo moja! Sudjelovanjem takovih vriednih sila čvrsto se nadam, da će naše djelo „pošumljenje Krasa" sretno se svršiti." „Ja pozdravljam skupštinu u ime hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva sa srdačnim, živili!!" Na to se obrati generalni nadzornik Wessel y skupštini i ravnaše razprave, kako sliedi: Predsjednik generalni nadzornikWessely: „Ponajprije moram obznaniti, da ima i ova treća kraška skupština čast, da su na nju poslane mnoge više oblasti i korporacije. „Dočim ove vrlo štovane zastupnike pročitam, molim svakoga imenovanoga, da se digne sa sjedala i tim odmah predstavi skupštini. Poslani su od: 0. kr. austr. ministarstva za poljodjelstvo- g. šumarski nadsavjetnik Salz er; ugarskoga financij alnoga ministarstva: g. profesor Mijo Szckely; kr. slob. grada Eieke: g. načelnik Ivan vitez pl. Ciotta; državi neposredno podložnoga grada Trsta : g. dvorski savjetnik vitez pL Tommasini , predsjednik tršćanskoga odbora za pošumljenje Krasa; g. Leopold Mauroner, gradski zastupnik; g. Rajmund Tominc i g. Eugen Pa van i, članovi tršćanskoga odbora za pošumljenje Krasa; |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 24 <-- 24 --> PDF |
-- 176 — U erarskoj kući, ležecoj pri sjemeništu, st|iiuje lugar, koji nadzire poslove u sjemeništu. Iz sv. Mihajla pošlo se je pješke izpod gore Veličina u Francikovac, kamo je stiglo drnžtvo u 10´^ sata. Na tom putu našlo se je izprva mjestimice vrlo oglodano grmlje od pozdnoga cera, biologa javora i crnoga jasena, koje uslied vandalskoga oklaštrenja i uživanja paše posve propada. Za gorom Yelicin protežu se nepregledne kraške goleti prama Novomu i Krivomuputu, koje su mjestimice doduše malo travom obraštene, ali imadu vrlo malo drveća. Iz Francikovca, gdjeno je našlo elana glavne ekskurzije, dade se družtvo, odmoriv se i tjelesno okriepiv, na povratak u Senj, kamo je stiglo u 4 sata, a sliedeći dan u jutro odveze se običnim lokalnim parobrodom na Rieku. Razprave I. dana, Razprave držale su se po programu 8. i 10. rujna na Rieci, čemu nam je ondašnje prijazno poglavarstvo ustupilo svoju krasnu viećnicu. Grrad dielio je za ulaz na galerije karte, i mnogo odlicnikaj medju njimi i vienac Ijubeznih gospodja^ počasti skupštinu svojom prisutnošću. Dne 8, rujna skupe se ucestnici točno u 9 sati. Predsjednik skupštine generalni nadzornik Wessel y sa predsjednici zemaljskih draxtva, šumarskim nadsavjetnikom Sal z ero m i šumarskim nadzornikom Vrbaniće m dočekali su načelnika kr. grada Rieke, Ivana viteza pl. Ciott u na ulazu dvorane i doprat.še ga na njemu doznačeno pocastno mjesto, a prvi stupi na to na predsjedničku tribinu. Gr. gradski načelnik, vitez pL Ciott a pozdravi odmah Ijubkimi riecmi skupštiau u ime grada, upozorujuć na to, kako će uspjesi ove skupštine uviek sjećati na ono zemljište riecko, komu on ima čast stajati na ćelu. Generalni nadzornik Wessel y izrazi toplu zahvalu u ime trijuh, ovdje zastupanih "šumarskih družtva za toli liepi doček, kojom časti municipij, kao i pučanstvo grada članove ove skupštine, iztakne, da su u tom pogledu nade potonjih nadkri- Ijivane i obeća, da će šumarska đružtva nastojati, očekivanjuj koje se od njih goji, po mogućnosti zadovoljiti, što neće naravski |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 23 <-- 23 --> PDF |
^ 175 — veo prije nasada, te su mnogo doprinjeli do naravskoga pomladjivanja svojim sjemenjem. Osim toga ima tu istik vrsti drveća, kao i u branjevini Paskvanovcu, kojim se pridružuje još na višik mjestih bukva. Ovdje su naslage vapnenca proniknute dioritom, koji daje uslied svoga brzoga raztrošivanja duboku zemlju; radi tsesa je za drveće osobito dobar. S lieve strane uzduž ceste protežući se pašnjaci imaju nekoliko na vršcih suhih pozđnih cerova i hrastova, kojim, su stabla sasvim oglodana. Na takovih mjestih može se i nestrukovnjak osvjedočiti, kako je škodljivo na Krasu neograničeno pasenje, i da ogoljećivanje u tih krajevih svake godine napreduje. Ovo stanje ne može ostati, cim se stane svom ozbiljnošću promatrati svrha pošumljenja Krasa. Po dokazivanju g. Malbohan a je pučanstvo u najvećem stupnju proti pošumljenju Krasa, prem se sve pravedne želje i zahtjevi stanovnika sa strane nadzornictva uvažavaju. Tako je kidanje zidova, nasilni ugon marhe u zabrane danju i noću cesto hotomicno oštećivanje drveća na dnevnom redu. — Da se sve to zlo odstrani, preporučiti je, da se uvede pooštren šumski zakon, koji se ima drakonicki vršiti. Prije 9 sati stigoše gospoda u sv. Mihalj k sjemeništu (sijalištu). Sv. Mihalj uzdiže se 1940 stopa nad morem, i pruža preko morlackoga prokopa krasan vidik. Za sjemenište doznačen je ovdje erarski vrt sa površinom od 1´53 hektara ujedno sa sgradom. Izbor toga mjesta za rečenu svrhu može se sretnim nazvati. Kroz sjemenište teku dva. vodom obilujuca vrela, koja nisu ni pri velikoj ovogodišnjoj suši presahnula. Uslied neravnosti tla rabi se ovdje terasiranje. Jedan dio sjemeništa (0.20 hekt.) već je nasadjen sa crnim borom, bagremom, scorbusom (jarebikom) i javorom, koja stabla dobro uspievaju. Budućega proljeća ima se cielo sjemenište posijati, te ima ono svake godine uzgajati 1 do IV5 milijuna priesadnica. Ove godine potrošilo se je za sjemenište po izviešću g. c, kr. nadšumara sliedeće: Za ogradjivanje sa 2 metra visokim zidom, kanaliziranje i dva bassina za vođu 3200 for., za terasiranje i sjetvu 2100 for. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 174 -- Ondje, gdje je tlo za to sposobno, ima se sijati žir „Q. pubescenS^´ i „cerris" sa prljkom. Grdje je shodno, obično se gleda, da odmah posije obzidanja (u veljači i ožujku) oglodano i kržljavo grmlje potjera nove izdanke. To je način, kojim se obično postupa na Krasu vojnicko-krajiškoga primorja pogledom na ošumljenje. Da ne može bujica, koja ide kroz senjsku dolinu, snašati na obale kamenje i kršje, zatvorila se je već prije dolina na tri strane, te je osim toga cesta, vodeća iz Senja u Vratnik, koja je uviek izvrgnuta bila pogibelji usled neprestanoga spuzanja zemlje sa strmih gorskih obronaka, od ovih zidova zaštićena. IJ blizini sv. Križ a podje malo ovo družtvo u zabranu Paskvanovac, koja je vec godine 1875. uredjena, i ovdje se obistiniše prijašnja očitovanja g. nadšumara. Tu je bila na strmom obronku kraškom, kao što su i pređjašnji, koji se spušta sa 30*^—35^ prema sjeveroistoku u senjsku dolinu, gdje je vapno najlošije vrsti t. j. kredno vapno, mlada suma, sastojeca se iz Ostria carpinifolium, Acer monspessulanum i A. campestris, Quercus cerris i Q. pubescens, fraxinus ornus, a za zaštitu zemlje Juniperus occicedrus i Ehus cotinus, onda Thymus i Salvia officinalis, koja se nalazi osobito u đolnjih čestih 2:abrane. Ova mlada stabla visoka su prosjekom 17o metra, te su djelom iz panjeva izrasli izdanci, većim djelom pako iz onih u kraškom tlu još nalazećih se životnih ostanaka korjenja. Pošumljenje sa izdanci panjeva obavilo se na nekih mjestih, a u više ležećih partijah branjevine nasadili su se i crni borovi. Ta mlada šuma od 132 hektara pobudjuje u nas pri daljnjoj njegi liepe nade; dosta, da se i nadalje zabrana brižno u praksi drži. Iz zabrane Paskvanovac nastavi se put na cesti uzduž zabrana od godine 1868. do god. 1871. ustrojenih, koje obsižu prostor od 486 hektara. Na vožnji iz Senja u Vratnik leže ove zabrane na desnoj strani puta, dočim se kraške goleti na desnoj strani rabe kao pašnjaci. Od starije dobe poticuće zabrane pružaju nam ljepšu sliku, te se može ovdje uzeti ubokorenje djelomice sa 1*0. Ovdje nalazi se i timora od crnoga bora i pozdnoga cera, koji su bili ovdje |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Treći dan: Posebna ekskurzija nekik uöestnika. Na Krasu brvatske krajine postoji od nedavna za pošumljenje Krasa, što je prije spadalo na vojnigke šumarske urede, posebno nadzornictvo za ošumljenje Krasa, koje ima svoje sielo u Senju, te je neposredno podvrgnuto zagrebačkoj vojnoj komandi, kao krajiškoj upravnoj oblasti, U ovom nadzornictvu službuje za sada samo jedan činovnik, i to c. kr. nadšumar Malbohan . Ovaj pozva sliedeću gospođu na ovdje opisani izlet, koji je on sam vodio, te je i materiju za sliedeći opis dao. Na ovom, posebnom izletu udionictvovala su gospoda: Tajni šumarski nadsavjetnik J u deich., državni savjetnik profesor barun pl. Seckendorf, posjednik barun pL Berg, šumarski nadsavjetnik Sa Iz er, ministarski tajnik Posepny, šumarski nadzornik Groll, upravitelj imanja Reissmüller, proL Cicigoj, šumarnik Ob er eigner, šumarnik S ekle i er i šumarski protustavnik Ha n uš, te se je ovako izveo: U 6 sati u jutro ostaviše gospoda na kolik grad i odvezoše se kroz dolinu senjsku do 13 kilometara udaljenoga, za morski Kras krajine opredieljenoga centralnoga sijališta c. kr. krajiške šumarske uprave u sv. Mihalju. Odavde pošlo se je pješke, buduć nije bilo ceste za voziti se, prama 67*2 kilometara dalekomu mjestu Francikovcu , kamo je družtvo prispjelo u 10% sati prije podne. Francikovac bilo je mjesto, kamo su imala doći i ona gospoda, koja su bila na glavnoj ekskurziji, oko 10 sati pr. podne. Kod prelaza iz senjskoga gradskoga kotara u krajiško zemljištoj koje pocima u neposrednoj blizini Senja, zaštićeni su kraški obronci, koji se protežu na obih stranah uzduž senjske doline, sve do mjesta sv. Križa ove godine naokolo sa 5 stopa visokim, dole 3, a gore Vj^ stope širokim zidom. Ove zabrane -obsižu 336 hektara, te je stajalo njihovo obzidanje krajiškoj zemaljskoj upravi 5840 for. Po dalnjem očitovanju g. Malb o kan a ostati će ove bra njevine 2 do 3 godine prepuštene samim sebi, za koje se vrieme, kako izkustvo uci, može ne samo oglodano grmlje oporaviti, nego i oni, u zemlji se još nalazeći i za život sposobni ostanci korjenja nove izdanke potjerati ujedno sa slabom travom (kojoj koristi osobito rosa); onda će biti vrieme, da se ostale praznine umjetno zasade sa dvogodišnjim! bielo-i jednogod. crnogoricami. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 20 <-- 20 --> PDF |
; — 172 imanja viteza Josipa pl. Wessely-a, te je 1 ta nazdravica praćena sa isto onoliko „Zivio^^ i „Hock". Sad nazdravi g. veliki župan riecke županije Ljudevit pk Kajzner hrvatski, onda njemački, sva tri skupljena šumarska đrnžtva, zahvali im se na njihovu trudu oko toli važnoga životnoga pitanja po ove krajeve glede pošumljenja Krasa, te želi dražtvom konačno na obće dobro sretan uspjeh u toli težkoj zadaći. Na ovu zdravicu sliedilo je burno, bezkrajno odobravanje. Sad je sliedila zdravica za zdravicom, te je mnogobrojno družtvo bilo baš vrlo razigrano, kada g. predsjednik ~WesSely oglasi, da je kapetan đružtvu na razpolaganje stavljenoga parobroda dao javitij neka se požure^ da se banket svrši i da se svi skupe na brodu, jer da je nebo naoblaceno i da će lahko biti bure, koja" bi mogla kašnje povratak broda na Bieku za ovaj đan preprieciti. Tako se je morao tako krasno započeti zajednički banket, koji bi još dugo trajao bio, da nije uzburkanost mora uložila svoj „veto", zaključiti. Sve pohrli odmah u stanove, da se pripravi na put i ode na ladju. Na pitanje, da li ne bi ipak valjalo čekati na povratak one gospode, koja su učinila posebni izlet, odgovori se nagovorom našega kapetana broda tim prije sa „ne", buduć mogoše ta gospoda i sliedećega dana vratiti se sa običnim, senjskim lokalnim parobrodom, koji stiže obično tako rano na ßieku, da ipak neće biti prepriecena prisustvovati ondašnjoj skupštini, IJ 3´/« sata odtisne se parobrod, praćen od stostrukoga „Živio", „Evviva" i „Hoch" i gruvanja mužara u more i donese ucestnike na velikoj skupštini sretno na Rieku. Povratak postao je konačno vrlo ugodan, buduć se je nebo razvedrilo i sprvince burno more malo po malo se sleglo. Jedini uzrok, koji nam je mutio veselje, bio je taj, što su manjkala gospođa ucestnici na posebnoj ekskurziji pod vodstvom g. Malbohana ^ koji ne samo da nisu mogli učestvovati kod zajedničkoga banketa, nego niti s nami zajedno putovati, prem smo odlazak cim dulje odgadjali. Kad se je suton hvatao, izkrcasmo se na Rieci. Na večer svirala je u hotelu „Europi" gradska glasba na čast gostom. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 15 <-- 15 --> PDF |
^ 167 — izlet. Pol sata zatim bili su svi uöestnici skoro, a na ćelu im predsjednik Josip Wessel y i mjestni poslovodja V. Devcic , sakupljeni na glavnom trgu i opet četvrt sata zatim pošlo se je na šumarski izlet u strme i gole gore. Jedan dio družtva pako učini na poziv i pod vodstvom c. kr. nadšumara Malbohan a posebnu, u programu ne navedenu ekskurziju, koju ćemo kasnije takođjer opisati. Nedaleko Senja pruži se predsjedniku, g. generalnomu nadzorniku Wessely-u prilika, da drži o pedologickoj strani Krasa i njenom savezu sa obradjivanjem potonjega vrlo poučno i jzanimivo predavanje, od kojega ćemo — navađjajuć rieči samoga g, predsjednika — ovo iztaknuti. „Mi vidimo ovdje na daleko i široko zemljištej koje se cinij da je sam kamen. Srećom nije baš tako, kako se čini. Pobliže promatranje pokazati će nam, da su ove puste zemlje dvostruke naravi. Grornja zemlja, ako se može tako reći, sastoji se ili iz komada kamenja, izmedju kojega se nalazi pod površinom zemlje smjesa od crveno-smeđje zemlje i sitnoga kamenja; ili se pako ne sastoji iz takovih pojedinih grumena, već iz čvrste, duboke i suvisle pećine, i tu nalazimo u prosjelinah, kojih ima više ili manje u toj vapnenastoj pećini sličnu, ali više crvenu, nego li smedju zemlju." „Ova zemlja nazvana ovdje ,terra rossa´, je u sebi željeza i vapna sađržavajuća ilovača, koja se malo po malo u gornjoj zemlji rastućim biljem pretvara u crnicu i tim dobije tamniju boju." „Ova terra rossa je blagoslov, koji goni prokletstvo bezuvjetnoga opustošenja sa Krasa: o njoj ovisi — što se tla tiee — plodnost Krasa, buduć se ovo vapnenasto kamenje rek bi nikad ne raztroši, te po tom ne može nikad dati plodne zemlje.´^ ;. „Nalazimo doduše u više sto godinah starih šumah takođjer golih pećinah bez crvene zemlje, a ipak pokrivenih crnicom, nn ova nije ništa drugo nego kora crnice, nastavša od odpadaka Mlinskih, koja se je mogla stvoriti samo onda, kad je zemlja uslied ove ,terra rossa´ bila već obrašćena biljem. Bez zemlje crvenice ne bi ova mjesta nikad mogla postati zelena."^ „Sav Kras — ja mislim ovdje Kras u širem smislu, dakle ne samo ove kamenite pustare, nego i sve obrašcene krajeve^. koji bi mogli uslied svojega dolnjega tla ovako opustiti pri |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 14 <-- 14 --> PDF |
~ 166 — obronke, kojimi se spušta s jedne strane hrvatska visožina, a s druge strane naprotiv-ležeći otoci, strmo u more. Ovdje sjediniše se svi golet prouzrokujući faktori, da proizvedu kamenaste pustare, koje svojom neplodnošću i suvislom protegom nadkriljuju sve ostale kraške krajeve, te nam mogu najbolje predočiti veličinu biede, koju Kras u sebi krije. 0 nekih uzrocih toli groznoga ogolječivanja dala nam je vožnja razjašnjenje. Jednostavno gledanje sa broda pokazaše ogromnu razliku izmedju civilnoga krv. Krasa i vojničko-krvatskoga, razlika, koja je tako velika, da na najviše mjestik ujedno jasno pokazuje granicu izmed obik zemalja. S ove strane t. j . u civilnoj Hrvatskoj, su razni nasadi i bar dosta obrašceno zemljište; preko u vojničkoj Hrvatskoj ne ima skoro ništa do gole, sivkasto-biele, podpuno kamenite pustare. Dakako ovdje je zemljište i tlo većinom privatno vlastnictvo, preko većinom opet zajedničko dobro. I kako je ovdje kakvoća vlastnictva zemlje od velikoga upliva, pokazuju pojedina zelena mjesta u vojničko-krvatskoj pustari, koja su privatna imovina, te su obradjena; ali gdje prestaje zid, koji ili okružuje, pooima odmak goli, suhi kamen. Pokazalo nam se je takodjer, tko je uzrok, koji uništuje na obćem zemljištu svaku vegetaciju. Jer gdjegod se je brod približio zemlji, a inače našimi dalekozori, vidjasmo uništitelja ovdašnjega bilinstva, kozu , lutajuću okolo, gdje oglodje još zadnje ostanke bilina. A na jednom mjestu, koje ne možemo više točno označiti, susreli smo čamac, natovaren drvenastim korjenjem i zakržljavilimi panjevi. Mi smo pitali, što je to, odkuda i kamo se nosi, a dobili smo za odgovor, da je to drvo ža gorenje izkopano iz obćega zemljišta, te da se nosi na prodaju u koje pomorsko mjesto, gdje ga običavaju osobito siromasi rabiti kao gorivo. Treći dan: Iz Senja prama Krivomputu. Izlet po programu iz Senja u Kri viput imadjaše svrhu, 4a se mogu bliže promatrati i iztraživati velike kraške goleti u stadiju savršenosti; ova svrha se je posve i postigla. Ovoga 9. rujna prolazila je u B sati jutrom gradska glasba uz svirku ulice senjske, da tim pozove učestnike skupštine na |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 166 — se mogle najlaglje ošumiti naše primorske gore? Posije te skupštine će njeni ucestnici napraviti izlet i u naš kraj. Kako duboko zasieca to pitanje u život primorskih Hrvata, odviše je dobro poznato. To je za nas upravo životno pitanje, koje će, ako se dobro riesi i izvede, učiniti iz našega kraja bujno zemljište i našega biesnoga, svagdanjega gosta — strašnu boru — uništiti. Obćinsko vieće ovoga grada, sbvaćajuć važnost dolazka tako odličnih gosti, koji zanimajuc se za znanost, ujedno i za naše dobro rade, izabrao je podpisani odbor, da im cim ljepši đocek pripravi. S toga se mi obraćamo na Vas, sugradjani, te osvjedočeni, da ćete naše goste poznatom hrvatskom gostoljubivošću primiti, molimo Vas, da 8. i 9. o. mj. zataknite na Vaših kucah hrvatske zastave, i da odličnim gostom za vrieme njihova kratka prisuća svakom zgodom dokažete, da na ovoj krši živi svjestan hrvatski narod. Program za doček i prisutnost gostova. 1. Dne 8. rujna na večer u 6 sati dolazak na parobrodu „Fiume^´ i svečani doček. 2. Isti dan na večer koncert sa plesom, koji priredjuje podpisani gradski odbor. 3. Dne 9. rujna u jutro-u 5 sati izlet u Francikovac, odakle ce se razgledati kras, onda povratak na banket. 4. Odlazak gostova isti dan. Grospođa, koja žele prisustvovati na izletu i banketu, neka se izvole prijaviti kod g. Dragutina Akurti-a. Senj , 4. rujna 1879. Gradski odbor za doček ucestnika na velikoj šum. skupštini na hrvatskom Krasu Predsjednik: Poslovodja t Josip pl. Jovanovic. Virgil Devčić. Ako nam je vožnja po moru u Senj pružala već toliko ugodnosti, da će svim ucestnikom ostati već zato u sladkoj uspo meni, toliko, da bi svakoga putnika uzhitile, pružala nam je ujedno znatnu i baš onu pouku, koju si ne bi mogli pribaviti pješke putujuć. Najprije mogasmo vidjeti velik dio upravo najgroznijega kraškoga predjela, naime tako zvanoga morskoga Krasa t. j . one |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 164 — nakićenoga Senja, na Selu štovano obćinsko vieće sa gradskim načelnikom pL Jovanovioem, zatim od mjestnoga poslovodje našib triub družtva, g. V. DevČića, na najiskreniji način. Ponajprije uze riečg. mjestni poslovodja Devčić, zatim g. gradski načelnik pl. J ova n o vic i izraziše svoje veselje nad našim đolazkom. Na obe pozdrave zahvali se generalni nadzornik držav. imanja g. Josip Wessel y na njemačkom, a gosp. nadšumar V. Mal in na hrvatskom jeziku. Uz neprestani „Zivio´^ i „Evviva´^ i gruvanje mužara krene množtvo u grad. Napred idjaše gradska glasba, onda dodjosmo mi gosti, praćeni od domaćih odličnikaj napokon svi ostali tuđjinci i domaći. Tako stigosmo do sgrade senjske čitaonice. Ovdje budemo pozvani, da se potrudimo gore u družtvene prostorije, gdjeno je mjestni poslovodja g. V. Devčić naznačio kartami svim gostovom stanove, a reprezentanti grada su nas pozvali na sjajni koncert, u kazalištu nam na čast priredjeni. Po prilici posije jedne ure skupe se i gosti i odlični krasni sviet grada u velikoj dvorani družtva „Posiela", da se naužiju slastij koje su ovdje pružane kao i oku, tako i sluhu — a buduć smo se brzo medju sobom sprijateljili -^ i srcu. Posije koncerta sliedio je vienčić, radi kojega su mnogi mladji članovi od gostova ostali ondje skupa do jutra, dapače i do polazka na ekskurziju. Doček u starinskom, ali uslieđ svoga napredovanja ipak još mladom Senju, bio je u obće veličanstven i srdačan. Cieli grad, uriešen sa bezbrojnimi hrvatskimi trobojnicami, pružaše krasnu sliku. Odbor, odabran po p. n. obćinskom vieću za doček tudjih šumara, učinio je sve, da bude doček Čim svečaniji i dostojniji; već nekoliko dana prije pozva je on u velikih oglasih na uglovih ulica stanovničtvo senjsko, da goste dobro primi. Ja ne mogu propustiti, a da takav oglas nepriobćim. Glasi: Grradjani! Dne 8. o. mj. posjetiti će naš grad liep vienac odličnih osoba. Tri šumarska družtva: austrijsko drž. šumarsko đružtvo iz Beča, kranjsko-primorsko šumarsko đružtvo iz Ljubljane i naše hrvatsko iz Zagreba, držati će ovih dana na hrvatskom Krasu veliku zajedničku skupštinu, i na toj kao sa znanstvenoga, tako i praktičkoga gledišta razjasniti pitanje: Kako bi |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 11 <-- 11 --> PDF |
~ 163 ominozna crta čini granicu izmedju bajnih i neplodnih poljana, Nu sad je valjalo vratiti se u sv. Petar na kolodvor. Posije odmora od jedne ure i tjelesne okriepe stupiše svi ucestnici ekskurzije na spremni posebni vlak jnžne željeznice, te brzom vožnjom prema Rieci stigosmo u ovu liepu luku oko 7 sati na večer. Na kolodvoru pozdravi nas u ime grada gradski podnacelnik g. Fran k ovio vrlo prijazno, a nadzornik drž. imanja vitez Josip pl. Wessel y odvrati srdaßno pozdrav. Još iste večeri počasti nas ugledni municipij ovoga liepoga grada tim, što je dao pred upravo velegradskim hotelom „Europa" po rieckoj glasbi svirati svim sakupljenim šumarom. Ugodna prijateljska zabava međju ucestnici skupštine i u hotel došavšimi uglednici rieSkimi trajaše do kasne noći. Dnigi dan: Iz ßieke u Senj. Cielo prije podne 8. rujna iipotriebilo se je po programu na razprave. Malo prije 3. ure po podne skupi se do 80 učestnika, medju timi i trigospodie, na velikom brodu „Fiume", koji je austrougarskTTjlovd veledušno stavio na razpolaganje clanovom ove šumarske skupštine za put u Senj i natrag. Točno u 3 sata odtisne se vrlo krasni brod. Vrieme bijaše krasno, a more gladko kao dlan. Uz kKcanje „hura^^ i „živili^^ od strane putnika i onih, koji su ostali na morskom gatu (molo)j ostavi brod liepu luku riecku; na brodu pako ođpjeva đružtvo ijiladjih učestnika na ekskurziji oduševljeno „Gdje je stanak moj." Buduč je bilo vrieme krasno, a družtvo dobre volje, te zdravica sliedila za zdravicom, bijaše vožnja izvanredno ugodna. Put trajaše po prilici 4 sata. "Vidili su se liepi, tik mora ležeći gradovi Kraljevica, Crkvenica, Novi i Vrbić, zadnje mjesto na strmoj klisuri visoko nad morem na otoku Krku naprama Novomu ukazati se i izležavati. Oko 7 sati na večer približi se parobrod gostoljubivomu kr. slob. gradu Senju. Ovaj nam je poslao u susret svoj brod „Vinodol", nakićen zastavami i pun obćinstva. Posije izmienicnoga pozdrava i uz gruvanje mužara i klicanje „živili" odprati nas brod ća u luku. Na senjskom morskom gatu budu izkrcavši se šumari i šumoznanci pozdravljeni rek bi od cieloga stanovnictva svetcano |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 162 koja. ITzprkos brze vožnje prama sv. Kanzijanu, ipak nas je još na putu stigla kiša. Srećom nije dugo trajala, te je opet nastalo najljepše vrieme. U sv. Kanzijanu se je stalo, da se direktno bliza, vrlo duboka .spilja razgleda. Unutra bacano kamenje trebalo je dugo, dok je velikim štropotom u grozovitoj dubljini ponora udarilo na tlo. Takovih špilja i ponora ima na Krasu vrlo mnogo. Na putu iz sv. Kanzijana u riecku dolinu imadosmo nadalje prilike viditi sloj uglevja i ugljenik, odaklö su još pred nekoliko godina dobivali Tr.^ćani uglevlja. Ugodna bijaše vožnja kroz plodnu riecku dolinu, jednu od najljepših oaza u strašnoj pustoši kraških zemalja. Plodne njive, poljane sa dosta zemlje i gusto obrašćeni bujni vinogradi i voćnjaci izmienjnju se ovdje sa dobro sacuvanimi gustimi sumarni. Svagdje vidiš novo zelenilo, gusto bilje, prekinuto na mjestih samo strugami, nikad pako pećinami ili kamenom. Ove struge imaju svagdje svoj pravilni odtok i svoje okreke, daleko dole na uzkom dnu glavne doline teče bez prekinuća splavna riecica, od koje je dolini i ime. Ovdje ne nailazimo na kredu ili druga vapna, već više na tvorbu eokenskoga pješćenjaka, koji se pretvara u velikih prostorih u lapor i tim daje tlo velike raztrošivosti i vrlo duboko. Nu da ni ovdje ne manjka dokaza, kako može i na takovih plodnih mjestih nevaljalim! ođnošaji zemljištnoga posjeda podpomagana egoisticka bezobzirnost ljudi proizvesti pustoš, našli smo slabo travom obraštena mjesta bez drveća na strmih obroncih gora sa dubokimi strugami, gdje se i zemlja znade spuzati, a to je sve nastalo samo zato, jer su ovi komadi kao javni pašnjaci skoro bez gospodara, te ih može svatko po volji rabiti, ali ih nitko ne obradjuje. Kad smo se zatim uputili iz riecke doline prema sv. Petru, došli smo u brzo opet u zemlje vapnenaste, a tim ujedno i na kras sa njegovim suhim, kamenastim i vegetativno siromašnim tlom, gdje u strugah ne teče više vode. Da je kod ovdje viadajuće jednakosti gospodarstvenihvlastničkih odnosaja jedino go7´sko kamenje kao tlo onaj faktor, koji prouzrokuje onoliku razliku izmed bujnih poljana riecke doline i njene suhe okolice, pokazuje se osobito ondje na granici, gdje se sastaje pješčenjak sa vapnencem; jer upravo ta |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 161 — Ove okolnosti eine ovdje jednu metodu odgajanja bilina, koja se drugdje vidi samo kod vrtlarstva znamenitom; to je ono uzgajanje bilina u malib zemljenib posudali. Za kulturu svoje zemlje toli zaslužni grof Fanfogn a u Trogiru uzgaja na taj način „Pinus halapensis^´ za zasadjivanje najdolnjih krši, a u Prestraneku i Lipici (u Kraüjskoj) uzgaja ondašnje c. kr. ždriebarničtvo i druge bjelo- i crnogorice zu presadjivanje u loncih. Biljke u ovih razmjei^no vrlo malih posudab dopru svakako brzo korjenjem svojim, osobito žilom srcanicom do neprobitne stiene suda, nu onda se obaviju oko stiena i tim se postizava ta velika korist, da ostane cielo korjenje skupa u vrlo malom prostoru, te se može bez obrezivanja i ozledjivanja u ne mnogo manje jame presaditi. Osim toga je tu presadjivanje biljka vrlo lahko, te se tim izbjegava eim više presadjivanjem skopčana alteracija bilina, buduć se one skupa sa posudami donesu na mjesto, gdje će se zasaditi, dakle đodju iz njih odmah na novo mjesto. Svakako je takovo uzgajanje u loncih skupo; ali na najgorjih mjestih, gdje rek bi ne ima ništa do kamena, ne može se u obće glede toga učiniti bez velikih troškova, a odgajanje u sudovih moglo bi se još dosta i usavršiti n. pr. ako bi se načinili sudovi, koji bi nadomjestili više posuda. Dovršiv ovim razglabanjem generalni nadzornik *W e ss ely razpravu, spremiše se članovi tršćanskoga povjerenstva za ošum- Ijenje Krasa, da podju za ovaj dan natrag kući. Ovaj cas upotriebi Wessely, da u ime ovogodišnje zajedničke skupštine izrazi državi neposredno podloženomu gradu Trstu i g. dvorskomu savjetniku pl. Tommasini-u podpuno priznanje zasluga, koje si je taj municipij, poimence g. dvorski savjetnik tim stekao za domovinu, što su oni prvi u svoj grozoti uvidili biedn jadranske goleti, te učinili nasliedovanja vriedne, a i uspjehom praćene korake za njeno uništenjo utršćan skom zemljištu. Skupština odobri ovu zasluženu pohvalu oboim pljeskanjem, te zahvaliv se u nekoliko rieci i obećav i nadalje svoju pomoć kod kraškoga pitanja, dade se tršćansko poslanstvo na povratak. Za boravka na sijalištu naoblačilo se je nebo, te s toga su se sad svi žurili, da ugrabe dalje 6i Eodika na cesti stojeća |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 160 — Što se tiee prodaje stabalca, odnosno razašiljanja istih iz c. kr. centralnoga sijališta, valjaju ove norme: a) Posebnikom ili imućnim obćinam mogu se prodati biljke uz cielu ustanovljenu cienu, koja se svake godine regulira po dotičnih troškovih i koja varira izmed 30 nvč. do 3 for. za sto dvogodišnjih, i izmed 20 nvc. do 3 for. 60 nvc. za sto trogodišnjih biljka po tom, kakovo je drvo i koliko toga ostane posije pokrića vlastitih potreba. h) Za razširenja šuma, gdje se radi ob obćem dobru, mogu se prodati razsadi i osebnikom i imućnim obćinam sa 507o (P^l) ciele označene oiene. c) Bezplatno mogu se slati razsadi samo onim obćinam, koji njimi hoće ošumiti kraške goleti i izvan kraških predjela za nasade na obće dobro. U druge krunovine mogu se razsadi slati bezplatno samo dozvolom visokoga ministarstya za poljodjelstvo. Sijalište nadzire zemaljski šumarski nadzornik, te je u svakom mjestu, gdje se nalazi c. kr. sijalište, postavljen c. kr. lugar, koji mora osim obavljanja externe službe nadzirati i voditi radnje u sijalištu. Gr. nadzornik drž. imanja "Wessely, koji poznaje uslied svojih prijašnjih nauka posve dobro Kras, poče sad na sijalištu govoritij da nacrta osobitosti za Kras zgodne metode u uzgojivanju razsada. Tu se radi — reče on — ponajprije o trojem-. prvo daše posve još mlada stabalca sa kratkim još korjenjem zaštite od sunčane žege; drugo, da se učine jakimi; treće da se njihovo korjenje u cim manjem prostoru skupa drži. Prvo je nuždno radi pomanjkanja kiše ljeti, ćega radi se gornja zemlja sasvim izsuši, zatim radi velike sunSane toplinCj koja draži biljke na premnogo izparivanje. To se postizava stranom zalievanjem, stranom tim, da se zataknu u gredice grančice sa riedkim lišćemj čemu se rabi obično cesta ovdje borovica. Drugo je nuždno radi nepovoljnosti miesta, koja seimadu zasaditi, a postizava se istimi sredstvi, kao i drugdje; osobito spada amo gnojenje iztrošene gornje zemlje. Treće je nuždno, jer je radi silnoga kamenja na mjestih, koja se imadu zasaditi, ako ne nemoguće, a ono ipak preskupo načiniti velike jame za razsade; buduć nadalje najviše sadjena stabla, osobito bor, ne ti´pe obrezanje korjena, napose srčanice. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 7 <-- 7 --> PDF |
- 159 — Prisutni takođjer c. kr. šumarski povjerenik g. Antun Rossipal, koji nadzire sijalište u Eodiku, tumačio je velikom uslužnošću sve odnošaje toga sijališta. Ono obuzimlje prostor od 0.736 hektara, osnovano je u stupnjevinah i na tercijarnom pješčenjaku, koji raztrošiv se, daje doduše dobru zemlju, ali je uslieđ višegodišnjega obrađjivanja ova zemlja iztrošena, te se popravlja primješanjem animalickoga i vegetabilickoga gnoja i zato je zsi ovdje sađjeni crni i bieli bor, jela i ariš još uvjek. sasma dobra. Tvorba pješčenjaka ima napram tvorbi kraškoj, koja pruža svojom „terra rossa" bolje tlo, za uzgoj bilinstva tu prednost, da sadržaje u sebi vode, tako da i rodiSko sijalište samo za vrlo suhih godina, kakova je baš bila ova, trpi na nestašici vode, te se mora zato zalievati, u koju svrhu je ondje načinjen mali reservoir. Ovdje uzgojene stabljike služe ponajviše za ošumljenje Krasa, te se prodavaju uz malu cienu obćinam i posjednikom, sto po sjeduju šume, i u drugih pokrajinah. Bada nalazi se u ovom sijalištu po rieSih c. kr. šumarskoga povjerenika g. Rossipala oko 335.000 jednogodišnjih, 1,214.000 dvogodišnjih, 880.000 trogodišnjih i 21.900 cetirgodišnjih, dakle skupa 2,451.000 biljka, koje dobro uspievaju, osobito borovi, docim su omorike uslied zadnje, šestnedjelne suše ponešto trpile. Ove potonje biljke, vele, još su u proljeću te godine bile vrlo slabašne i kržljave, čemu je valjda kriva mršava zemlja i Šesta pljuštavica, koja je odniela zemlju; ove su biline bile zato jedva 4—6 cmt. visoke. Grnojeujem pepelom od drva i ti´ave i primiešanjem crnice su se sjemenjaci tako oporavili, da pokazuju novim zelenilom i visinom od 10—16 cmt., da su podpuno zdrave; samo neka stabalca imadu radi već napomentite suše iglice žute. Biljke iz rodickoga sijališta vrlo dobro uspievaju na KrasUj a po viestih naručitelja sa sjevera, kao iz Ceske, Moravske^ G-alicije itd. i tamo dobro uspievaju. Sjeme posije se na najobičniji način, naime u brazdah, samo valja napomenuti, da se sjetva odmah pokrije granjem, koje se onda, kada sjeme nikne, koso zatakne u razmacih brazda te ostavi do listopada, da se tlo. osobito pako nježne biljke, od velike sunčane žege u ljetu tim zaštite. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 6 <-- 6 --> PDF |
_ 158 - Szekel y Mijo, kr. profesor u Pešti. Šorb Franjo, obćinski šumar u Cavlab kod Eieke, Tepper Ferdo, c. kr. šumarski povjerenik u Kastvu u Istri. Tbom a Eudolfo, c. kr. podšumarnik u Gorici. To mm as ini, vitez pL, c kr. dvorski savjetnik i predsjednik tršćanskoga odbora za ošumljenje Krasa, iz Trsta. To mino Rajmundo, elan tršćanskoga odbora za ošumljenje Krašaj iz Trsta. Troppe r Ivan, šumar u Hrvatskoj, Valencić Antun, k. dvorski savjetnik kod uprave na Rieci. Vrbani ć Mijo, c. kr. šumarski nadzornik kod vojnoga zape vjednictva u Zagrebu, predsjednik hrv.-slav. šum. družtva. Wessel y Josip, glavni nadzornik drž. imanja i ravnatelj šu marske akademije kao odaslanik iz Beča. Zelinka Antun, c. kr. šumarnik u Otočcu u krv. krajini. Zigmundovsk i Ferdo, c. kr. zemaljski šumarski nadzornik u Zadru u Dalmaciji. Zuvicić, koncepista na Rieci. Opis pregledanja Krasa i šuma. Prvi dan: Iz DivakenaRieku. Posije kratkoga odmora sjedoše u Divaku prispjeli (jedno 50 ih), a na ćelu im gospoda: Upravitelj državnih dobara Josip Wessel y kao predsjednik Xn. skupštine; c. kr. šumarski nadsavjetnik Ivan Salzerkao predsjednik kranjsko-primorskoga šum. družtva i kr. šumarski nadzornik Mijo Vrbani ć kao predsjednik brv.-slav. šumarskoga družtva, oko 8 sati u jutro na naručena iz Trsta kola i stigoše posije vožnje od Vj^ sata u Eodi k ondašnjemu c. kr. sijalištu. TJžput progledao se je na kraškom tlu. dobro uspjeli nasad crnoga bora i ariša, koji je pred jedno 18 godina započet i dosada nastavljen, odnosno popravljivan. Putem bilo je ujedno prilike viditi tvornicu, koja proizvadja umjetnim načinom led za grad Trst. Sti gav na sijalište^ pozdravi družtvo odaslanstvo tršćankoga odbora za ošumljenje Krasa (dvorski savjetnik vitez pl. To mi nas i ni, kriepak još starac od 85 godina, onda gospoda Lavoslav Mauroner, Rajmund Tomiar i Eugen Pavani) najsrdačnije. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 157 ~ Novak Josip, nadšumar iz Klane. , Obereigner Josip, šumarnik u Sniežniku u Kranjskoj. P an tel i ć G-., asistent kod taksacije u Mitrovitioi u Slavoniji. Patza k M., mjernik u Vinkoveib u Slavoniji. Pa van i Eugen, Slan odbora za ošumljenje Krasa iz Trsta. Pfiste r Josip, šumarski mjernik kod kneza Thurn-Taxis u Lok vab u Hrvatskoj. Pleš e Josip, upravitelj šumarsk. okružja kneza TKurn-Taxis u Grrobniku u Hrvatskoj. Pogaca r N., upravitelj dobara u Senošežu u Kranjskoj. Pošepn y Franjo, c. kr. zanijenicki tajnik kod ministarstva za poljodjelstvo u Beču. Posepn y Klotilđa iz Beča. Potocnja k Ivan, profesor prirodoslovja na kr. gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcu. Potocnja k Petar, bilježnik u Novom u Hrvatskoj. Quarald i N., c. kr. pomorski poručnik na Eieci. ßajzne r Ljudevit pL, kr. župan na ßieei. Raj no vi 6 Mijo, absolv. šumarski pitomac iz K.-Moravica. Hasbac b Pavao, upravitelj šum. okružja kod kneza Thurn i Taxis u Lokvab u Hrvatskoj, ßausc b Stanislav, šumarnik u Acbu. Reissmülle r Fr., upravitelj dobara u Hasbergu u Kranjskoj. Rieme r Ladislav, šumar u Vinkovcib u Slavoniji, Rossipa l Antun, c. kr. šumarski povjerenik u Trstu. R y b i c k a J., šumar kod kneza Tburn-Taxis uLokvab u Hrvatskoj. Salze r Ivan, c. kr. šum. nadsavjetnik i predsjednik kranjskoprimorskoga šum. đružtva u Beču. Scbeye r Mavro, šumarnik u Raci u Kranjskoj. Schilling Dragutin, barun pl., c. kr. šumarski asistent iz Mrzlerupe u Kranjskoj. Scbollmaye r N., šumarski akademik u Ljubljani. Seckendor f dr. barun pL, c. kr. profesor na visokoj gospodarskoj školi i predstojnik šumarskoga pokušališta u Beču. Srić a Nikola, posjednik i trgovac drvi u Novom u Hrvatskoj. Stanisavljevic JuHj, županijski mjernik na Sieci. Strncel j N,, c. kr. okružni sudac u Bistrici u Kranjskoj. Sunderman n Antun, šum. mjernik u Rogatcu u Štajerskoj. Svoboda V., šum. pristav i geometer u Grobniku u Hrvatskoj. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-^ 156 - Erankovi c AntuHj zamjenik gradskoga načelnika na Rieci G-oll YeceslaV; c- kr. zemaljski šum. nadzornik u Ljubljani. Gruttmann N.^ šumarski asistent u Lokvak u Hrvatskoj. Hanevse N. iz Dobre. Hann s Antnn, šumarski protustavnik iz Planine u Kranjskoj. Hausbran d Otto^ nadšumar drž. željezničkoga družtva iz Roman-Bokšana u ugarskom Banatu. Herze l Edo, nadšumar u Rohicu u Štajerskoj. Hlav a Dragutin, profesor kr. višega šumarskoga učilišta ü Križevcu u Hrvatskoj. Hoff mann N., c. kr. major na Rieci. Jare š G., upravitelj šum. okružja u Brodu na Kupi u Hrvatskoj. Jary Franjo, šumar u Klani u Istri. Jelušić Anastazij, c. kr. šumarski pristav u Novom gradu (Castelnuovo) u Istriji. Judeic b Fridrik dr., kr. saski tajni nadsavjetnik i ravnatelj šumarske akademije u Tkarandu u Saskoj. Kestercane k Franjo, asistent za šumoznanstvo na kr. višem feumarskom^ učilištu u Križevcu. Krau s N., učitelj na Rieci. Kr 0 m m e r August, upravitelj gradjom kod kneza Thurn i Taxis na Rieci. KronoWetter N., c. kr. pomorski kapetan iz Rieke, Krtick a Vinko, nadšumar u Belatincu. Kuchink a Josip, šumar u Delnicah. Laksa r Dragutin, šumar iz Belovara u Hrvatskoj. Littro v Hinko, vitez pL, kr. pomorski nadzornik i c. kr. kapetan vojnoga broda. Lodes Antun, nadšumar u Luegu u Kranskoj. Malboban Edo, c. kr. nadšumar kod nadzorničtva za ošum- Ijenje morskoga Krasa u hrvatskoj krajini u Senju. Malin Virgil, nadšumar u Belo varu. Mandette N,, profesor u Osieku. Mari ci 6 Petar, školski nadzornik na Rieci. Maurone r Lavoslav, gradski savjetnik u Trstu. Meiksne r N., podžupan u Delnicah. Muic Stjepan, šumar u Horgošpataku u Erdelju. Na ni ein i Dragutin, absolv. šumarski pitomac iz Lokva. Nemči ć Edoj kr. nadšumar u Mitrovici u Slavoniji. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 3 <-- 3 --> PDF |
^. »- 155 -™ nici posebne ekskurzije povratiše se sliedećega jutra sa običnim senjskim mjestnim parobrodom u Bieku. Dne 10. rujna nastavile su se i svršile na Eieci od 10 do 12^2 sata razprave, i na to je skupština zaključena. Mjestni poslovodja bio je tako prijazan, te je po podne sa još nekoliko gospode vodio ucestnike skupštine okolo po graduj da yide znamenitosti Rieke i okolice, Na večer priredio je kr» slob. grad na čast šumarskih družtva u svom gradskom vrtu liepu pučku svetčanost, na koju su došli svi ucestnici kod skupštine i sav publikum ovoga, toliko obećajućega trgovačkoga grada, te koja je liepo završila skupštinu. TJiestnici Tcod skupštine: Aichkolze r Josip, c. kr. nadšumar iz Gorice. Bar e N., c. kr. šumarski mjernik u Gorici. Ber g Ljudevit, baron posjednik iz Mokronoga u Kranjskoj. Bocbdaneck y Josip, šum. mjernik, poslanik češkoga šumarskoga družtva u Yorliku. Bouce k Otokar, kr. županijski nadšumar na Eieci. Braunitzer Ivan pL, c. kr. nadšumar u Klani u Istri. Brei er M., trgovac vinom na Eieci. Brosi g Ljudevit, šumar kod kneza Tkurn-Taxis u Brodu na Kupi u Hrvatskoj. Brosi g Eudolfo, šumar kod kneza Thurn-Taxis u Lokvab u Hrvatskoj, Cernek e Julij, šumarnik kod kneza Tburn-Taxis u Lok vab u Hrvatskoj. Cicigoj Jakov, kr. gimnazijalni profesor na Eieci. Ciott a Ivan, vitez pL, gradski načelnik, posjednik i poslanik na državnom saboru iz Eieke. Crnkovi ć Milan, absolv. šum. pitomac u Lokvab u Hrvatskoj. Devcić Virgil, sveučil. slušatelj iz Senja u Hrvatskoj. Do kn er Eikard, šumarski akademik u Tharandu u Saskoj. Dolen č Franjoj c. kr. šum. povjerenik iz Sinja u Dalmaciji. Dolen c N., c. kr. morski barjaktar na Eieci. Fabe r N.j c. kr. šumarski asistent iz Montone u Istri. Fali er Dragutin, kr. šumarnik u Fužini u Hrvatskoj. Fant o Antun, urednik i vlastnik časopisa za šumske proizvode u Sisku u Hrvatskoj. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 154 — Mjestne pripreme i vođjenje đoticnili ekskurzija preuzeli su : 0. kr. šumarski nadsavjetnik i predsjednik kranjsko-primorskoga šumarskoga družtva Ivan Salz er za područje austrijskoga primorja. Kr. županijski nadsumar Otokar Bouče k u Rieci, za područje civilne Hrvatske. Sveucilištni slušatelj Yirgil Devci e iz Senja u području krajiške Hrvatske. Za predsjednika kod razprava, đržanik na Eieci poslalo je austr. đrž. šumarsko družtvo glavnoga nadzornika đrž. imanja i ravnatelja šumarske akademije Josipa Wesselya . Službu perovodje obavljao je kr. profesor Lrv.-slav. višega šumarskoga učilišta u Križevcu Dragutin Hlava. Skupština držala se je u glavnom sasma po programu. Jutrom 7. rujna stigoše ucestnici u Divakui uciniše odavde ekskurziju u ßodik, da prouče na putu nadjene nasade, kao i veliko sijalište u Eodiku, u obće sve dosadanje radnje kod osebnoga postupanja u ošumljenju Krasa. Od Eodika pošlo se je preko sv. Kanzijana kroz riečku dolinu u sv. Petar k željeznici i pri tom mogaše se viditi neizmierna razlika medju vapnenastom i pjeskovitom zemljom. Na večer pošlo se je u Eieku, gdje se je prenoćilo. Prije podne 8. rujna držane su na ßieci prve razprave, za koje je kr. slobodni grad ustupio svoju viećnićku dvoranu. U 3 sata po podne ukrcaše se ucestnici na brod, koji je austro-ugarski Lloyd veledušno stavio na razpolaganje za put u Senjj na kojem putu se je liepo moglo gledati zloglasne kamenite pustare krajiško ^hrvatskoga Krasa. U sutonu došli su ucestnici u Senj, da tu prenoće, čemu je ovaj kr. slobodni grad vrlo gostoljubivo svim njim doznačio privatne stanove. Dne 9. rujna pošlo se je jutrom odmak posije 5. sata na ekskurziju (po programu) u Kriviput i natrag, da se ondje prouSe kraške goleti rek bi u savršenosti. Neki ucestnici pako učiniše na poziv i pod vodstvom g. nadšumara Malboliana separatnu ekskurziju, da vide ono, što je c. kr. uprava krajiških šuma učinila u najnovije vrieme na korist ošumljenja Krasa. U SVa sata po podne ukrca se opet većina učestnika, da se povrati na prije spomenutom brodu natrag u Rieku. Ucest |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 50 <-- 50 --> PDF |
- 202 — tehničke radnje u pošumljenju po tom udese, škodljivi upliv prirodnih sila odstrani ili ukroti, i nastoji ono nadoknaditi tlu, što mu je oduzeto ovimi škodljivimi prirodnimi zli". „Nu osebine pošumljenja Krasa sastoje i u tom, da se ono izvede na većih prostorih, ne sporadično, nego po osnovi i dosljedno od zgora, od sadanje šumske granice dole prema moru, da se tim dobije zaštita z;a nasade, koji se imaju kraj šuma dalje zasaditi". ,^Koja je vrst drveća za pošumljenje Krasa najbolja, već su davno vještaci rekli, koji su glasovali za bielogoricu, koja na samom Krasu raste. Manje važno je pitanje, da li se ima kod po^umljenja Krasa pre dp ostavljati sjetva ili nasad? Oba načina pošamljenja imadu svoje poznate dobre i zle strane, ali mislim, da bi bolje svrsi odgovaralo, ako bi se većinom upotriebio nasad, a da bi valjalo služiti se sjetvom samo ondje, gdje ne može bora ili scirocco uslied zaštićivanja drvljem odnieti zemlju, ili osušiti se sjeme radi sjene". „Naravski, ako se hoće pošumiti drvećem, koje ima veliko sjeme, bolja je sjetva. Što se pako tiče pustih, više ili manje golih, samo mjestimice slabom vegetacijom, kao travom i grmljem, obraštenih površina Krasa, mislim, da bi tu trebalo s početka samo mjestimice i sukcesivno pošumiti tako, da bi se priesadnice zasadile u klancih i pukotiuah Krasa, gdje nalaze naravnu za&titu i sjenu". „iSfe nalazim potrebnim razrfcumaciti dalnji postupak i administrativna sredstva kod p^ošumljenja Krasa, buduć pružaju 0 tom dosadanja, u mnogo djela natiskana i javnosti priobćena izkusbva u Austro-ugarskoj dobru i praktičnu pouku; samo bi bilo željeti, da se dugo već gojena misao o pošumljenju Krasa u rieckoj županiji, odnosno u ziemljištu fužinske državno gospoštije, jednom i izvede, a da ne ostane puka razprava o strukovnih predmetih". C. kr. šumski povjerenik Franjo Dolenc: „Ako hoćemo točno raspravljati pitanje o pošumljenju Krasa, osobito pako osebine dosađanjega, kod svakoga postupanja u pošumljivanju Krasa, stečenoga izkustva, kao i uzroke ogoljećivanja, te stvar promatrati onom ozbiljnošću i točnošću, koja joj pripada, usudjajem se za onu ovdje prisutnu veleštovanu gospodu, koja nisu imala prilike vlastitim okom i izkustvom topografiöko |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 51 <-- 51 --> PDF |
-.-.-203´ - klimaticke okolnosti pobliže upoznati, dati kratak nacrtu tom pogledu". „Neizmierna, mnogo sto tisuć liektara obsižuća krš u primorju, Istri, Dalmaciji i Hrvatskoj spada skroz više na cisti željezasto-glinasti vapnenac, nego li iloviti: samo kod onoga šumskoga tla može se govoriti o kumoznom, željezasto-glinastom vapnencu, koje se je pretvorilo tek u kras, ili se baš pretvara; jer kod onoga šumskoga tla, koje je već davno postalo krašem, propao je već odavna uslied klimatickik upliva, sunčane žege, odnašanjem od kiše i bore onaj humus". „Veleštovana gospodo! Ja sam se služio izrazom bora. Biti će sigurno za mnogu velecienjenu gospodu, koja su ovdje skupljena, te još nisu imala sreću viditi boru, kakva je opisana u knjigahj zanimivo i za uvodno razpravljanje u kraško pitanje koristno, ako u nekoliko rieci opišem biesnu boru´´. „Bora je onaj obično zimi, ali i jeseni i proljećem, dapače cesto lieti kroz više dana, da i tjedana biesneći sjevero-iztocnjak, kojega naši mornari zovu grego tramontona". „Bora je vjetar, koji nastaje u Krašem granicećih šumah na velegorju Trnova, Caven i Nanos, na strminah postojnske ibistricke visocine i na južno-zapadnih obroncih dugoga dinarskoga pogorja, te onda biesni po zemljak, spuštajućih se prema jadranskomu moru, svojom pogubnom, strah i trepet zadavajućom silom". „Bora je nadalje onaj-vjetar, koji cesto nikako ne pušta zimi doći u ma koju od sjevernih austrijskih luka: Tr s t, Rieku, Bakar, Kraljevicu, Novi, Senj i Bag, i to više dana, dapače i tjedana, ni najvećemu parobrodu, koji radi sa više stotina konjskih sila; vjetar, koji bezbrižne, za poslom iduće ljude sa tršćanskoga žala bez zaprieke odnese u more^ koji u Trstu, na ßieci, u Senju i u drugih mjestih baca dimnjake i criep kao papiriće sa krovova, koji se usudjuje, zamesti željezničke vlakove sniegom, dapače i suzdržati, i sa pruga preko nasipa dole baciti, koji se usudjuje nadaleko brzojavni trak srušiti i redom odpuhati šljunak sa ceste, kao da je piesak, napokon izcupati najveće drveće, raztrgati sidra i lance od sidra, griplje i druge uredbe za sigurnost brodova, kao vatru i ina znamenja bez traga uništiti´´. * |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 171 — vjerio čovjeku, u kojega naslovu „šumar" su Senjani mislili, da imaju sjegurnost za uspjeh toli težkoga posla. Ovaj čovjek pako nije poznavao za to potrebne uvjete, niti se je trudio, da te iztraži. On je radio po nekom kalupu, koj bi samo na dobrom mjestu doveo do cilja, gdje skoro svaki način sadjenjavodi do cilja. U proljeću godine 1875. obkolio je doduše kulturno zemljište zidom na zaštitu proti čovjeku i životinji, ali zasadjivanjem nije čekao ni dotle, dok se zemlja travom i grmljem zazelenij već je bez oklievanja zabtievao priesadniea iz državnoga razsadnika austrijskoga primorja. Sto su mu poslali? Visoko narasle, 3 stope duge bielogorice, uzete iz gustoga razsadnika. Ove je odmah razsadio u velikom razmaku, ne privezav ik ni na kolac, niti obrezav ih. Naravski baratala je skora njimi bura po volji, niti su inače mogli ikako odoljeti nepovoljnosti mjesta, tako da ih nije puno doživilo godinu 1879., a i ovi samo kržljavi. I ovo malo još je više uništeno izvanrednom sušom ovogodišnjega ljeta. Mi se usudjujemo nacrtati taj žalostni svršetak dobro mišljene kulture samo zato, da se uvidja, kako je zasadjivanje lako nezgodnih mjesta, kao što je ovo, umjetnostj koja traži u ošum- Ijenju Krasa napose posve vješta muža. U 2 sata po podne, pošto su se mnogi u senjskoj plivaonici okriepili, okupav se u prostom moru, sakupiše se učestnici ekskurzije sa gospodom municipija i drugimi odličnici u velikoj i krasnoj dvorani ,,Posiela´´ na prije več oglašeni, zajednički banket. Usred banketa podiže se predsjednik, generalni nadzornik Wessely, te nazdravi liepo prvu zdravicu Njeg. Veličanstvu, našemu obljubljenomu i uznositomu kralju Franji Josipu I., zatim našoj slogi. Ova zdravica, potekla iz iskrenoga, domoljubnoga srdca, djelovala je silno, te je primljena od gosti trostrukim gromovitim j^Živio", ,,Hoch" i „Evviva"! Drugu zdravicu namieni gosp. predsjednik gostoljubivomu gradu Senju; u toj nazdravici izrazi g. Wessel y najtopliju zahvalu u ime ciele skupštine starinskomu trgovačkomu građu za toli prijazan doček. I ova zdravica popraćena je od skupštine sa nmogokratnim gromovitim „Živio" i „Hoch". Na to nazdravi gosp, gradski načelnik pl. Jovanovi ć gospodina predsjednika skupštine^ generalnoga nadzornika drž. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 17Ö — „Nehajem", na jadransko more i na napram Senju ležeći otok Krk. IJzhićenjem nasladjivaše se oko na toj panorami, nu veselje prestalo je u onom trenutku, te ustupi mjesto grozi i najvećoj žalosti, öim je oko palo na desno i liero i gore prividno u neizmjernost se protežuće, puste i strme kraške goleti. Za ovoga duljega odmora bilo je prilike i vremena medjusobno izraziti mnienje svoje glede Krasa i njegova pošumljenja. Razgovor bude skoro vrlo živakan i slobodan. G-ovorili su više ili manje skoro svi prisutni, najviše pako u zasadjivanju Krasa šumom toli izkusni predsjednik g. Wessely ^ zatim gg. Zigmundovski, c. kr. šumarski nad^iornik u Zadru; šumarnik F. Faller iz Fužine; Srića, trgovac drvi iz Novoga i t. đ. Povoljan utisak na družtvo učinilo je to, što se je i veliki župan riecke županije g. pl. Eajzne r vrlo zanimao za kraške pitanje, te u tom pogledu pokazao znatno znanje, koje su mu valjda pomnožaK uspješni koraei, koje je on učinio na poboljšanje stanja u svojoj županiji. Gr. predsjednik Wessel y preporucao je medju inim i to, da se u nutrašnjosti pustara načine putevi i cesta, koja bi prošla popreko kroz sredinu čitavoga morskoga, pustoga Krasa; g, Srića govorio je za izdavanje strožega šumskoga zakona, kao i 0 upotriebljivanju kamata investicijonalnoga fonda za ošumljenje Krasa; gosp. Zigmundovsk i preporučio je nasad „Ailanthi´´ u jeseni kao drvo, koje brzo i lakko raste. Nakon odmora od više nego jednoga sata bilo je sunce već visoko poskočilo. S toga bude višestrano predloženo, da se ne ide dalje do Krivogaputa, već da se ide natrag u Senj i tamo pregledaju pokušaji grada u nasadik kraj staroga grada „Nehaja." Ovaj predlog bude primljen i odmak izveden. Silazenje u Senj bilo je vrlo ugodno, buduć smo išli na širokoj umjetnoj cesti bez potežkoće i truda. Odmak po dolazku u gostoljubivi grad Senj, založili su užestnici izleta malo, što je bilo već vrlo potrebito, te su onda pregledali gradske nasade u „Nekaju", koji, prem nisu uspjeli^ ipak pružaju pouku. Tu se radi o stršećoj klisuri, na kojoj stoji spomenuti grad. Ova je gol kras i osim toga izvrgnuta svoj sili bore. Grrad Senj htio je taj brežuljak zasaditi šumom, te je taj posao po |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 169 — tim omogućuje i na onih mjestih, koja su najviše izvrgnuta bori, uzgajanje šuma." „Četvrto omogućuje nam, da se ona mjesta, koja su za uspješno zasadjivanje biljem prestrma, uzklise t. j . da se brieg uzdiže u stupnjevinah." „Zato i vidite ovdje svagdje, gdjegod se je štogod uradilo za kulturu, zidine i opet zidine." „Sve ove zidine su gradjene bez morta, tako zvani suM zidovi, jer oblik kamenja čini, da se mogu tako jeftino ovi zidovi sazidati, i to tim više, što je ovfešnje pučanstvo u tom osobito vješto." „Na obranu proti životinji, čovjeku i bori, trebalo bi samo običnih prostih zidova." ,,Vi vidite takodjer na mnogih mjestih čitave, dole široke nasipe . Ovi se načine ondje, gdje ima dosta komada pećine, tako da se ne mogu potrošiti zidanjem samih zidova. Preostavše kamcBJe se dakle upotriebljuje za nasipe, koji se naravski povuku na onakovih mjestih, gdje je pećina u naravi toliko, ili bar kamenite gromadi tako mnogobrojne, da bi ta mjesta i onako bila izgubljena za kulturu." „Zidovi, koje ovdje vidimo, su u svem mudro podizani; nu ipak moglo bi se ovdje više sistematično postupati." „Sto ću sad dalje raztumaciti, proteže se zato više na ono, što bi moralo biti, kako se ono izvodi iz toga, što ovdje već postoji." „Sto se tioe okružujućih zidova, koji stoje u uzkom savezu sa razredjenjem i zaokruživanjem pojedinoga zemljišta, trebalo bi osobito obzir uzeti na potrebite, spajajuće puteve i tako razrediti ih, da imadu shođan smjer." „Što se tiče nasipa, koji se imaju podići unutar pojedinih zemljišta, treba da budu ćim više okomiti prema lokalnoj struji bore, da cim veći prostor zaštićuju." „Smjer zidova na uzklis u naznačuje njihova svrha t. j . da strmo tlo diele na položite skoro gredice." Posije ovoga, takodjer vrlo poučnoga predavanja uzlazilo se je dalje. Na prvom već visoko nad Senjem lezecew krstištu umjetne ceste sa stazom, kojom bijaše družtvo išlo, želili su svi odmarati se, buduć je ova točka pružala krasan pogled na daleko dole ležeću luku Senj sa naprotiv njoj ležećim gradem 12 |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 16 <-- 16 --> PDF |
^ 168 — barbarskom postupanju — spada u sada navedene tri kategorije zemlje." jjOve neuništive oaze^ koje nalazimo u veliko u kraških zemljak, su ili prhkim naplavkom izpu.xjene doline ili gore iz ilovnoga dolomitskoga kamena, ili su to korita, kotline i pro- doli u kraškom vapnu, kod kojih se je sakupila na dnu velika množina crvene zemlje (terra rossa)." Gr. generalni nadzornik Wessel y nije propustio, a da u teku dalnjega izleta ne stane na mjestih, koja je spomenuo, da se ona promatraju, gdje je ono, što je pogledom na tlo bio raztumačio, bilo jasno pred očima, ili se je bar lahko moglo vidjeti. Stali smo takodjer na jednom mjestu, gdje. je prije kratkoga vremena lemljen vapnenac, pa smo se osTJedocili, da je 1 najtvrdji kamen pun žila, napunjenih sa terra rossa, koje su žile kadkada dosta debele. Skoro posije ovoga od svih priöutnika odobravanjem slušanoga predavanja ostavismo vijugajući se, uz brdo vodeći umjetni drum, da kraćim putem dodjemo do cilja. Odsad mogli su ucestnici ekskurzije samo jedan po jedan ići na onom uzkom, tegotnom putu, buduć većina nije poznavala kraško tlo, te nije nikad išla ovako uz brdo. Za vrieme toga penjanja nije bilo moguće izjaviti svoje mnienje, te se je to moralo odgoditi na one momente, kad se je ma gdje prelazilo preko umjetne, od zmijevca sagradjene ceste. Pri jednom takovom prelazu stadosmo i tu je naš neumorni predsjednik držao drugo manje predavanje o koristi, da neobhodnoj potrebitosti suhih, zaštitnih zidova, bez kojih se zasadjivanje šuma ne može ni pomisliti. Gr. generalni nadzornik W ess ely govorio je o tom sliedećc: „Zid je kod zasadjivanja i obradjivanja Krasa vrlo važan/ „Prvo mora se svaki prostor ove pustoši, koji se hoće opet zasaditi, zaštititi od marhe, koja slobodno okolo tumara, ponajpače od koze," „Drugo je zidanje takovih zidova - dobro sredstvo, da se zemlja, koja se ima obradjivati, očisti od onoga kamenja, koje se mora odstraniti, da se u obće može dobiti zemlja, sposobna za obrađjivanje.^^ „Treće pruža ovdje svaki zid, ako ima samo iole pravi Smier, do neke daljine dobru zaštitu proti uništujućoj bori, i |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 208 ™ „Sad nam se i nehotice namiče pitanje, kako će se n. pr, u dotično vrieme tamo posjeći drveće, da se dobije pomladak? Takav valjda će jednom morati nadoćij jer bi inaöe bila svrha prbmašita^^ „Ne ustručavam se reći, da ja ne bi mogao odgovoriti na to pitanje´^. „Nu ako bi bio upitan^ zašto nije spomenuti nasad djelomice uspio, odgovorio bi, da je strana gore kod Eodika preravna ili neplodna, tako da je suši i bori tako izvrgnuta, da se ne može skoro go-rje pomisliti". ,,Stovana gospođa neka se izvole dakle osvjedočiti, da je u uvodu opisana bora uprav na oyom mjestu glavni uzrok čestimicnoga neuspjeha nasada, te da se tu bije boj, kao i na mi30gih drugih mjestih, sa nepobjedivim elementom. I taj boj ostati će tako dugo bez znatnijega uspjeha, dok ne budu zakoni doveli pitanje o pošumljenju na bolji, sistemizirani put"„ „Sliedimo, veleštovana gospodo drugovi i strukovnjaci, kažiprstu naravi". „Počnimo pošumljenjem Krasa na zaštićenih od bore mjestihj a ne njemu izvrgnutih. Gledajmo prije svega svakojakim! sredstvi, dapače i dizanjem voćarstva i sadjenjem drvoreda probuditi ljubav prama sumam^. „Nastojmo sačuvati ono, sto još postoji, od podpune propasti i pošumimo ponajprije ona mjesta, koje nam zato pruža mati narav kao pripravljene već i sj>osobne, i opreznost neka nas uci, da mora biti najbliže nalazeća se šumska vegetacija kod izbora drveća za pošuraljenje mjerodavna´". „Nemojmo gubiti vrieme sa drvećem, kojim smo već toliko vremena i truda uzalud potratili. Molim, sjećajte se onoga griešnika Ailanthusa, kako je toli znatni trud svoga branitelja, pokojnoga učitelja Radic e u Grorici učinio uzaludnim". „Ako ćemo znati postojeće sačuvati i cieniti, ako buđem.o uzeli u zaštitu i obdjelavali zemljišta, u kojih ima još panjeva, te koja su još uviek prepuštena ogoljećivanju mjesto da se pošume, to smo tim šume sačuvali i stvorili, mi smo, ako i indirektno, pošumili, mi smo pribavili i onako gladujućemu već stanovniku Krasa dostatne paše, učinili smo ga sposobnim za život, a što je glavno, učinili, da može porez platiti i tim ujedno podigli drž. ekonomiju, potrebujuću poreznu silu austrijskih |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 57 <-- 57 --> PDF |
^ 209 kraških zemalja. Pomislimo i na to, da moraju šume odgovarati uviek narodnim običajem i njegovim gospodarstvenim interesom i da mora ostati sa agrarnimi zahtievi u pravom razmierju". „To sve postići ćemo pako samo onda, ako bud«mo znali ove mnoge, tomu nastojanju na putu ležeče zaprieke putem zakonodavstva odstraniti´´. „Ja se vraćam prednostim, koje ima sjetva pred nasadom na Krasu, te ću gledati dokazati, da mora posijano sjeme od drveća sa velikom žilom srčanicom uspievati i u najgorjoj zemlji i za jednako nepovoljnih okolnosti i u vrieme suše bolje i sigurnije, nego li ma koji nasad od drveće iste vrsti. (NB. Tu se razumije samo sjeme, koje klija i bez pokrivanja na prostom, polju)", ´ „Imavši cesto prilike, da posijem šumsko sjeme dobrimi rezultati, htio sam primjerice veleštovanu gospodu drugove sjetiti samo najstarijega na Krasu primjera, koji smo vidili prvoga dana naših izleta, mislim visoku hrastovu šumu na zemljištu Njeg. preuzvišenosti grofa pl. Hohen war ta u Ravnahu kod Kala , koja je izniknula baš od sjemenja´´. „Uzrok, da mnogi nasad na Krasu vrlo često, da mogli bi reći, skoro uviek tako propada, ne smije se tražiti samo u tom, što vlada na Krasu ogromna suša (ove godine nebijaše 5 mjeseci kiše na Krasu), I to je često važan razlog neuspjehu, što ne mogu u sjemeništih uzgojene prisađnice nikad dobiti onih jakih, malim korjenjem obkoljenih žila srcanica, što se priesadniče pri izkapanju, pripravljanju i razašiljanju i napokon razsadjivanju jako oštećuju, i da se ni ne razsadjivaju u svoje vrieme ni dostatnom opreznošću. Posve je dakle sigurno, da imaju tako izmučene biljke odmah prve godine svoje vegetacije jedva toliko snage, da im se može korjenje dosta razgraniti, da mogu onda većoj, n. pr. kao ovogodišnjoj suši odolieti. Priesadnice nasuprot, koje su odmah na potrebnom mjestu nikle iz sjemena, nastoje odmah prve godine svoje vegetacije, da svojom žilom srčanicom tim dalje prodru u vlažniju zemlju, čim biva suša veća". „Ako ćemo svakomu drveću dosljedno više ili manje pripisati isti nagon, to je ovo dovoljan dokaz, da se mora na Krasu sijanje predpostavljati sadjenju, već i zato, što ne stoje |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 182 — „C. kr. vladni savjetnik barun pl. Seckenđorf, koji je na zadnjoj parižkoj svjetskoj izložbi sakupio data o tom, što je u najnovije doba Francezka počela i sad troši za ošumljenje svojik pješeara i gorskih golieti, biti će tako dobar, te Vam, slavna gospodo, posljedice svojih studija odmah priobćiti^^ „Iz ovih djela Francuza modi ćete se osvjedočiti, da se mogu i takove ogromn e kulturne zadaće riešiti, sasma lahko, ako ne uzmanjka odvažnosti, dosljednosti i uztrajnosti´´. Profesor barun pl. Seckendorf: „Moja gospodo ! Tko je prije jedno 30 godina vidio onu zemljuj koja leži južno od Bordeauxa medju atlantićkim oceanom i riekami Grarona i Adour, zvanu „Landes des Gascogne", toga je moralo obuzeti isto neugodno čuvstvo, koje je toliko obuzelo nas, kad smo prolazili Krasom". „Jer u ono vrieme bijahu „Land e s" još neizmierna, 800.000 hektara velika pustara, koja bijaše zimi poplavljena, lieti naprotiv posve suha". „Horizontalni položaj tla, kao i okolnost, da je pod pjeskovitom, obično samo 0 4 metra debelom naslagom bez anorganickih substancija, opet naslaga od neprobitnoga kamena, nije dopuštala, da obilna zimska kišnica odtice ili da se u zemlji izgubi". „Kad je nasuprot voda usiied žege sunčane u lipnju izhlapila, nisi mogao na daleko ni široko naći kapljice vode, koja bi okriepila od sunčane žege ožednjele ljude i živine". „Samo na dublje ležećih mjestih, ili ondje, gdje je kamen probit, nalazila bi se žućkasta, vegetabiličkimi ostanci smiešana voda, koja je morala, kad se je pila, jednako škodljiva biti i Ijudem i životinjam". „Tlo činilo se je za svaku kulturu nesposobnim, te mogaše samo paprati, žutilice i trave dati, a to je jedva bilo dosta za prehranjenje nekoliko malih stada". „Na daleko nije bilo vidjeti ni gradova ni sela, samo t^ i tamo ukazahu se očima umorenoga putnika pojedine zemljane ili drvene kolibe, u kojih su gro2:nicom decimirani i moralno propali pastiri sprovadjali svoj kukavni život". „Dandanas pružaju Landes gledaocu posve protivnu sliku od rečene". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 31 <-- 31 --> PDF |
´ — 183 — „Nekadanji pašnjaci pretvorili su se n krasne Šume morskoga bora i hrastike; željeznice, prokopi^ ceste i putevi prolaze mnogobrojno cielim krajem, a na mjesto onoga^ groznicom decimiranoga, na nizkom stupnju nalazeeega se pastirskog a stanovništva bez domovine, došao je zdravj sretan i bogat obrtničk i narod, koji stanuje u gradovib i liepib selib i živi od bogatoga dobitka iz razvivšib se grana obrta, te može lahko nositi državne terete, a za vojsku staviti liep broj ljudi". „Srednja životna doba, koja iznosi u Francezkoj prosjekom 37Ve godine, poskočila je od vremena pošumljenja sa 34 na 39 godina, a pomor , koji je prijašnjih godina bio skoro jednak broju poroda, zaostaje dandanas, kako možete vidjeti na ovib eksponiranih tabelah, daleko za brojem poroda". „Uslieđ uzkoga saveza, koji postoji medju sposobnošću zemlje za kulturu i medju cudoredjem naroda, promienilo se je i moralno stanje pučanstva sasvim, a stanovnici zemlje, koji nisu imali smisla za pravo, öast i domoljublje, dandanas su najbolji rodoljubi". „Zasluga, da je nekadanja pustara postala krasnom kulturnom zemljom, nezdrava okolica jedna od najzdravijih u državi, siromašna pokrajina jedna od najbogatijih, pripada u prvom redu francezkomu glavnomu mierniku Chambrelentu . Jer ovaj, za svoju domovinu toli zaslužni muž je prvi govorio ob izsušivanju i pošumljivanju „Landes-a" . „Sedam godina svoga života upotriebio je na to, da „Landes´^ nivellira, i pri tom je došao do važne okolnosti^ da „Land e s" doduše vrlo malo padaju prema moru (1:1000), ali ipak nešto". „Na tom faktu osnivao je svoj cieli projekt, da Lan de s pošumi, i sastavio je na temelju svoga razanja za cieli kraj sistem prokopa i odtoka, i odmah izvede na 50 hektara velikoj, osobito nezgodno ležećoj, močvarnoj površini odvodnju i pošumljenje, pri cem ga je najbolji uspjeh pratio". „Nestašici dobre vode za piće odmogao je tim, što je probio kamen i načinio 4 metra duboke zdence za filtriranje vode, a dno im je izpilnio sa 50 cm. debelom naslagom od izpranoga šljunka i sige". „Na taj način dobio je izvrstnu, skoro od svih organičkih |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 59 <-- 59 --> PDF |
- 211 ~ postupak obećaje posve siguran uspjeb. Do toga suda dovedose me osobito one velike ograde, koje sam vidio u vojničkoj Hrvatskoj kod Senja. Ne ima ljepših i velicanstvenijih stvari, nego što smo tamo vidjeli. Na vrlo velikom prostoru unutar ograda pokazivahu se zelene šume, točno oddieljene od izvan zidova steruće se sive golieti. Tek godine 1875. ogradjene površine bijahu stranom već pune, stranom 0-6 do 07 sa bielogoricami bokorene. Postupak, da se posije ogradjivanja porasli mnogobrojni izdanci nakon 2—3 godine odsjeku, da tim novi, jaci izdanci izrastu, nadalje da se prazna mjesta sijanjem ili sadjenjem popunjuju, oini mi se posve valjanim. Uzprkos skupih liepih razsadnika kod Rodika i sv. Mihalja, koji daju svake godine jedan milijun priesadnica, malo bi se postiglo pošumljenjem na žalibože tako velikom prostoru, ako se ne bi veći dio tih priesadnica upotriebio na popravljanja i popunjivanja. Da se to pako može, moraju se i mjestimice vrlo mnogobrojni iz danci panjeva upotriebiti´´. „Koli velik upliv ima strogo zaštićivanje od marhe, jasno smo med inim viđili blizu razsadnika kod sv. Mihalja. Cesta dieli ondje vrlo staru i riedku šumu od hrastova (Qu. cerris et pubescens) sa suhimi većinom vršci, na dva diela. Desno od ceste je državni posjed, gdje se ne smije blago pasti, na lievo obćinski posjed sa pravom paše. Dočim ima na desnoj strani od naravi na prazninah mnogobrojnoga pomladka, ne ima u obćinskoj šumi ni traga o kakvom poraštaju". „Svakako mora se tudji šumar začuditi, kad čuje, da najveći trošak za pošumljivanje odpada na 6 stopa visoke ograde; nu ako se može, kako, mi se je reklo, n. pr. 460 jutara sa troškom od 7000 for, obzidati, treba uviek uvažiti, da to zemljište nije prije imalo nikakove vriednosti, da se je dakle na neki način za nešto manje od 20 for. dobilo jedno jutro ovdašnjega zemljišta za šumsku kulturu". j,Smatram li po svem, što sam vidio, mjestno-tehnicku stranu pitanja riešenom, valja još svladati druge, vrlo velike potežkoće, odnoseće se na okolnost, što se pučanstvo protivi pošumljenju. Navikli smo, da nas u kraškom pitanju upućuju na griehe starih Mjetcića, koji da su šume izkrčili i zemlju opustošili. To je bez dvojbe istina, nu i griesi sadanjega,^statiovnictva, koje ne samo prieci i otežćuje novo pošumljenje |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 61 <-- 61 --> PDF |
~ 213 — ; resoluciju, o kojoj bi se zaključivalo, jer ja mislim, da se od skupštine na Eieci očekuje ne samo platonicko razmatranje važnoga kraškoga pitanja, već i neki zaključak i u dalnjih krugovih. Buđuć pako nisam elan, usudjujem se samo priđometnuti rečenomu nekoliko pobudjujucib rieči, kojim će možda jedan od prisutnih, štovanib drugova dati oblik resolucije". j,Ja bi predložio po prilici to, da se za Kras naposeb izdaje poseban šumski zakon. Ovaj bi morao sadržavati strože kazne za zlobno rušenje ograda, izcupanje biljka i palež. Neka se posve zabrani ili bar uredi i ograniči pasenje koza na pašnjacib, slično, kako je to već učinjeno u civilnoj Hrvatskoj. Nadalje valja pomisliti na to, da se uvede postupak za brzu exproprijaciju takovih na Krasu raztrešenih privatnih parcella, koje se moraju takodjer ograditi. Važno je, da se nastavlja izmienjivanje sadanjih služnosti paše sa zemljištem. Yrlo potrebito je napokon, da se postavi dostatan broj drž, šumskih stražara za strogo nadziranje popisanih već mladih šuma i panjika". „To su po prilici sredstva, koja smatram za nuždna, U prepuštam slavnoj skupštini, da prima rečeno za predloge ili zaključke". . C. kralj. šum. nadsavjetnik J. Salzer: „Grospođo moja! Danas razpravljamo opet pitanje, koje nije više, prem je vrlo važno za kraške zemlje, dapače i susjedne zemlje, uslied mnogih dogovora, viećanja, pokušaja i rezultata od tih, onako zanimivo, najpače ne sa tehničkoga stanovišta, kano što je bilo pitanje o pošumljenju Krasa prije 10 godina u ovih istih krajevih, kadno je već sa svoje novosti bilo zanimivo". „Mi možemo danas već govoriti o rezultatih pošumljivanja Krasa; u primorju vidili smo na razmierno malom prostoru sve stupnjeve dotične manipulacije na čisto umjetni način, na obroncih Velebita izza Senja vidili smo rezultate naravi, podupirane u njenom djelovanju potrebnom zaštitom, i moram samo žaliti, da nam nije bilo moguće pogledati stare šume u „comitato d´imboscamento del Carso" kod Bazo vice i t. d., gdje bismo uživali tu slast, na najvišem Krasu i najviše iz%Trgnutom položaju zakloniti se u gustu šumu crnoga bora od sunčane žege. Pobliže promatranje pitanja o pošumljenju Krasa zahtieva ponajprije, da se uvaže ova tri momenta: |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 60 <-- 60 --> PDF |
- 212 ~ nego i na donekle još drvljem obraštenom zemljištu nviek tako postupa, da se ova žalostna pnstoš od godine do godine povećaje, su bar tako veliki, kao oni starih Mljetčiea. Kad bi se mogao Kras zaštititi od svakoga dotika ljudi i životinja, to bi ga po mojem mnienju za 100 godina većim dielom sama narav opet pošumila. Kraško pitanje ima po tom i nešumarsku, socijalnu stranu, koja prouzrokuje najviše potežkoća, te ju valja zato pomno motriti i oprezno riešiti". „Kad čujemo, da se ograde botomice ruše, nasadi zlobno pale, biljke izeupaju, jer siromašno pučanstvo misli, da se po.^ umljenjem u uživanju paše, štono im uzdržaje život, prikraćuju, moramo se mi kao šumari pravom razgnjeviti, ali ujedno pomisliti, da imamo posla sa nai´odom , od kojega se ne mož6 izSekivati, da stvar točno razumije ili objektivan sud. Cim je teža u takovih sluSajih uspješna pouka, tim je potrebitije, da šumođjelci, osobito pako i politiĆke oblasti energično postupaju, ma se ova energičnost kadkad i činila prestrogom. Mjesto riečml valja poučiti djeli, koja će jednom Ijudem dokazati, daje djelomično pošumljenje Krasa najviše na korist samih stanovnika na Krasu". ,,S%T:ha ne može nipošto biti ta, da se sasvim podkapa obstanak siromašnim Ijudem oduzimanjem paše za marhu; nasuprot moći će ljudi dobiti više koristi od pašnjaka, ako bude u kraških pustara velikih šuma, koje će štititi od bore i suše, osim toga pružati marhi lišća za hranu, a mjestimice i u samoj šumi dobre paše. Ima dosta površina, gdje sad bora i zima jako otegoćuju pošumljenje, nu gdje omogućuje veća ili manja množina zemlje crljenice rastenje trave. Sjećam se, da sam prošao veliku takovu površinu blizu Francikovca. Takove zemlje neka se puste za pašu, ali ne tako, kako to sad biva, nego neka se pravo uživanja pašnjaka uredi, kako se je to uradilo u Francezkoj^. „To, što je moj velecienjeni prijatelj pl. Seckendorf priobćio u svom izvrstnom predavanju o Francezkoj, prikladno je i za ovdašnje odnošaje; to mogu potvrditi iz vlastitoga izkustva, jer i ja sam pohodio g, 1867. zloglasne Landes i jedan diel golih Pireneja". „Da imam čast, biti članom jednoga od ovdje viećajućih družtva, usudio bi se staviti stanoviti predlog ili predložiti |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 32 <-- 32 --> PDF |
. ~ 184 .— sastavina prostu vodu za piće. Zdence po njegovoj konstrukciji načinili su kasnije u cieloj zemlji´´ „Pošto se je radi koristoljublja pojedinih obćinsMb predstojnika, koji su mogli prije svoju marhu liraniti na trošak oboine, kao i radi poznate nesklonosti seoskoga pučanstva prema svim novotam, moglo predvidjeti^ da će se obćine uztrucavati zemljište urbarnim učiniti i pošumiti bez prisile, a buduć se nije moglo prije misliti na izsušivanje i pošumljivanje ciele pokrajine, dok se ne bi mogao i onaj 357^ cieloga zemljišta iznoseći obćinski posjed obradjivati, dao je povoda, da se izđade onaj znameniti ^akon od 19. lipnja 1857., koji je za „Landes" tolike važnosti stekao". „Ovaj zakon naime obvezuje obćine, da svoja zemljišta izsuše i pošume ^ te izriSe jasno, da će u slučaju, kad bi se obćine uztručavale provesti radnje glede obradjenja i pošumljenja, to biti učinjeno na trošak države . Zato će pako država ostati tako dugo u posjedu one obćinske zemlje, koju je obradila, dok ne prikrije dobivena korist troškove skupa sa kamati. Yladi dano je na vjeru 6 milijuna franaka za izvedenje radnja". „Od ovib 6 milijuna franaka nije se nikad ni novčić potrošio". „Jer obćine, prisiljene na alternativu, u zakonu predvidjenu, ili da sami pošume ili da puste svoja zemljišta, ma i samo na neko vrieme, u rukuh države, pređpostavljali su jednoglasno obradjivanje na svoju ruku i zaključili su djelomičnom prodajom svoga zemljišta skupiti potrebni novac". „Buduć je Cbambrelent na spomenutih 500 hektara dokazao, da se mogu Lande s sa ne baš velikimi troškovi učiniti plođnimi i produktivnimi, te prodrlo mnienje, da se Lande s mogu uspjehom pošumiti, našlo se je dosta kupacli, koji su htjeli kupiti ili izsušene već ili još močvarne obćinske zemlje". „188,700 hektara ili 65% cieloga obćinskoga posjeda prodalo se je u obih departementih Landes i Gironđe, koji skupa čine Landes des Grascognes, većinom privatnikom, i tim se je dobilo 13,430.000 franaka. Od toga potrošilo se je 890.000 na obradjivanje zemlje, 682.000 za pošumljenje, 1,987.000 za gradjenje cesta i puteva, 1,636.000 za školske i obćinske sgrade, 3,070.000 na crkye i župne stanove, 812.000 za zdence |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 33 <-- 33 --> PDF |
. — 185 ^ ^ i druge stvari, a 4,353.000 za kupovanja titula od državnik prikoda´^ „Vriednost obćinam ostavšik pošumljenik zemalja skoči već godine 1877. na 24 milijunaj dočim se je ukupna vriedn ost tik 600.000 kektara suma u Landesik iste godine udarila na 400 milijuna franaka´´. „Da ovaj broj nije nipošto pretjeran, može slavna skup ština viđiti iz toga, da je iste godine 1877. prodan jedan, do duše klizu željeznice ležeći, 28 godišnji drvosjek površinom od 4*5 kektara za cienu od 4800 franaka, ili kektar za 1067 franaka". Taj nam broj neće više biti neobičan, ako uzmemo na oko sadanje povoljne okolnosti kod rasteiija (ja samo sjećam na izložene drvene ploče iz Landesa , k tomu pomislimo, da Lande s leže na vrlo zgodnom, mjestu za prodavanje šumskik proizvoda. Na zapadu uzduž ciele pokrajine je atlanticki ocean, na jugu brodivi Adur^ na sjevero-iztoku takodjer splavna G-arona, koja dobije u kašnjem teku ime Grironde. K tomu je cieli kraj brižljivošću vlade prepleten mnogobrojnim! drumovi i prometnim! putevi, a ne ma^nje nego 4 velikik i veći broj manjik vicinalnik željeznica prolazi šumami i donosi njikove -proizvode velikom brzinom na tržišta đrvi´^ „Na francezkoj južnoj željeznici odpremilo se je po službenik izvješćik godine 1876. 453.000 lagava ä 1000 kilograma oklastrenoga drveća, k tomu valja dodati 125.000 lagava, što se odprema na kolik i po vodi, da si možemo stvoriti pojam o prodaji slaboga liesa iz L a n d e s a. „20-godišnja debla šilju se u veliko za gradnju u ugljevnicik u Englezku, Belgiju i nutrnje zemlje francezke, a slabi 10-godišnji prutovi prodavaju se vrlo mnogo u pekarne Bordeauxa i Pariza". „Prije nekoliko godina sagradjena tvornica za dobivanje drvnik sokova potroši takodjer na godinu 5000 lagava, a fabrikacija škrinja u Bordeauxu treba — uslied velike trgovine, koju taj grad tjera sa vinom i južnim voćem — takodjer mnogo drva. Brzojavni stupci, koji se najprije impreginiraju, odpremaju se u Algir i ća južna Amerika ku^puje drva u Lan des-ih, jer svake se godine šalje velika množina oklaštrenik debla, jakik 7—8 cm.j u Buenos-Ayres", 13 |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— ise — „Napokon je i rano već i oMlno dobivanje smol e dalo prilike, da se u zemlji razviju nove grane obita. Iz nje se proizvode sve vrsti laka, pokosti, maslenih mastila, sapuna itd-, a u najnovije doba dobiva se iz smole od morskoga bora materijal za razsvjetu, koji je po podatcib Croizette-Desnoyer- a ^3 put jeftinije od kamenoga ulja, a daje istu svjetlost". „Da se terpentin rabi u liecnictvu, da su se podigla kupališta i sagradile gostione^ da se češer od morskoga bora ća u strojbarstvu rabi, samo nuzgredno spominjem". S toga mislim po rečenom, da neću kod slavne skupštine naići na odpor, ako ja, buduć se troškovi za kulturu i u svrku, da se zemlja učini produktivnom, namiruju već velikim dobitkom preduživanja, uztvrdim, da će, ako sastojine postignu doznačeno im sjecivno doba od 70 godina, iznositi pošumljenjem Landes a za zemlju dobivena korist l´/s milijarde franaka". „Moja gospodo! Uz pošumljenje Landes a hoću se još sjetiti onoga ne manje zaslužnoga djelovanja drž. šumarske uprave, koje ima za svrhu spojiti i pošumiti uzduž atlantickoga mora protežuee se sipine , one pogibeljne brežuljke od prašulja, koji se uviek mienjaju, te koje je sa njihovimi dolinicami, ribnjaci i mocvarami prekinutimi povorkami Bremontie r tako zgodno prispodobio uzburkanomu moru, kojega su se pjeneći valovi sakupili u 6vrstu massu, i onda se promienili u nepreglednu, jednoliku pustaru". „Takove površine prašulja, što ga već najmanji vjetrić u gibanje stavlja, bura pako podiže i sobom na kopno nosi, gdje onda uništuje najljepše kulturne zemlje, i ciela mjesta pokrivaju mrtvačkim plastom od pjeska, bijaše u Francezkoj još početkom ovoga stoljeća do 78,000 hektara". „Zaslugom onoga dekreta Napoleonova od 14. prosinca 1810., po kojem se imaju te sipine spojiti i pošumiti od strane države, i zaslugom neumornoga djelovanja francezke državne uprave šuma koja je sama zadnjih 6 godina preko 20.000 hektara tih sipina spojila i obradila, skoro će se doći do toga, da će zavijanje prašuljem spadati u miticko doba", „Dakako uFrancezko j podupiru upravu državnih šuma u njihovom nastojanju, da pošume puste zemlje, zakonotvorne korporacije obilno. Ta samo za godinu 1879. uvrstilo se je u |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 187 — buđget i doznačilo 5,800.000 franaka za pošumljenje pustara, 2,969.000 franaka za pošumljenje sipina i 2,927.000* franaka za pošumljenje u gorah´^ „G-ospodo moja! Ja Vam neću sa potankostmi zanimivih, ali dugotrajnih radnja pri pošumljenju sipina dosadjivati, te mislim, da mogu od toga tim prije odustati, feuduć ovdje izložene risarije predočuju jasno te k i vrs t radnja". „One pokazuju, kako se tek sipina (nasipa) regulira, kako se umjetnim načinom podižu i doziraju prednasipi , koji imaju Hti obranom proti straji vjetra, te se sastoje iz drvenih plotova i okomito stojećih svježnjeva od bodljikave žutilice i drugoga grmlja. Iz njih vidite, gospodo moja, kako je´ glavn a sipin a posijana, a mlade kulture zaštićene grmljem i koljem proti zavijanju i pokrivanju prašuljem. „Najviše pako uradila je francezka uprava državnih šuma na polju pošumljivanja pustoši u gorah , gđ.jeno se je od godine 1861. preko 70.000 hektara na novo pošumilo, odnosno pokrilo sa zaštićujućom travom". „Od kakove su važnosti za obće dobro ove zadnje radnje, moći će slavna skupština najbolje razsuditi, ako navedem u srce dirajući opis, koji je sastavio glasoviti francezki narodni ekonom Blanqui godine 1845. o poriecju Durancovom". ,,Motrioca, koji silazi diljem alpinskih vršaka iz Dauphinć u Provencu, zapriećuju u svakom koraku one bizarne i raznolike krivine, koje gore pokazuju. Na površini od skoro 100 milja ne nalaziš ni jedne brodive rieke, koja bi bila tako znamenita kao Marna i Saona, štono oživljuju čitave pokrajine. Alpinske rieke imaju ovdje radi svoga jakoga padanja i nepravilnoga teka" u šljunkom napiinjenom koritu karakter bujica. Tako su Drač, Romanche i Durance takove nestalne i varljive rieke, u koje se izlievaju sa gora plazurni potoci, voda od kopnećega sniega i kišnica. Rieka Rhona prima u svom đolnjem teku tu veliku množinu vode, koja je u zadnje vrieme nerazmierno jako narasla". „Na taj način pustoše i bujice ravnice , ućiniv u gori toliko štete prije toga, da se nedade ni opisati". „Neprestano vedro nebo na Aipah embrunskih, barcelonetskih i digneskih ne naoblačuje se kroz više mjeseci i prouzrokuje tim sušu, koju prekidaju kadkad bx^re, slične onim u |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 188 — tropah. Zemlja, lišenakrcenjem i zloporabom pašnjaka svake trave i drveća, pretvorena od sunčane žege u prašinu, surva se sad kao crna, žuta ili crvenkasta lava, sad kao šljunak, sad opet u velikih kamenitih gromadah u doline. Ako pregledamo sa kojega višega mjesta takovu okolicu, pokazuje nam sliku pustoši i smrti. Neizmierna , metre debela naslaga od šljunka pokriva ju do vrha, uništujuć poljodjelcu svaku nadu na spas. Ne ima ništa žalostnijega, nego su ove duboke izdubine na strminah gorskih, one čine se, da su kao erupcijom pokrile svojom ruševinom naokolo ležeću zemlju. Kao što se obronci gora uplivom sunca i kiše izdube, diže se i korito rieke svake godine, kadkada i za nekoliko metara tako da površina vode cesto dopire do mosta, a plima odnese most. Vec iz daleka vide se na izlazu dubljih gudura oni lepezi slični, do 3000 široki čunjevi šljunka od bujica, koje cielu okolicu pokrivaju kamenitim plastom´´. „Takove su one za vrieme suše; ali nitko ne bi mogao opisati opustošenje, koja prouzrokuje naglo rastenje vode^´. „Spona prosti elemenat surva se kadkad u pravom kutu preko rieke i prisili ju uslied udara, da opet teče natrag svomu izvoru". „Kadkad se dogadja, da dvie gorske rieke, valjajuć se sa protivnih strmina dole, u koritu dieleće ih rieke biju velik boj. Tim se dno jako razruje, zemlju odnese voda i snaša na plodne poljane u ravnici i tim uništuje nadu seljaka na žetvu". „Tomu biednomu stanju kraj učiniti je zadaća uprave drž. šuma, dužnos t je pako zakonodavnih korporacija, da pruža upravi drž. šuma potrebita sredstva". „Uslied toga osvjedočenja doznačuju se svake godine kako već spomenusmo, za pošumljenje velike svote, a i onaj važni zakon o novom posumljenju od 28. lipnja 1860., kojim su se narodni zastupnici za gorske krajeve francezke učinili toli zaslužnim!, ima tomu osvjedočenju zahvaliti svoj postanak". „Ovaj zakon izrično veli, da se mogu obćinam i osebnikom za pošumljenje takovoga zemljišta, što leži na visinah ili obroncih gora, dati subvencije. Osim toga mogu se radnje za pošumljenje obzirom na obće dobro učiniti obligator- n i m i´´ |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 53 <-- 53 --> PDF |
~~ 205 — znate mi gospodarstveno, ili bolje velećj oMcajne odnošaje mojih zemljaka j osnivaju jedino na vlastitom osvjedoSenjuizkustvu, koje sam si kao sin Krasa imao prilike steci i koje bi želio upotriebiti cim bolje i više na dobro svojih biednih zemljaka". jjFo mojem tvrdom osvjedoßenjuj kojega je sigurno mnogo, ako ne većina ovdje sakupljene gospode, imaju se sva nastojanja u toli važnom pitanju o pošumljenju Krasa, životnom pitanju kraških predjela, na temelju dosad toli obilno stečenoga izkustva osnivati na posebni šumski zakon za Kras, tičući se, tehničkih i administrativnih agenda". „Kao što se po vrlo zanimivom predavanju g. baruna pl. Seckendorfa , c. kr. profesora i vladnoga savjetnika, osniva pošumljenje „Landesa" i „Vogera" u I^rancezkoj na strogom izvadjanju isto tako strogih specijalnih šumskih zakona, tako bi trebalo i za austrijske kraške zemlje izdati slične, stroge, po mogućnosti svaku privatnu ingerenciju sa strane interessenta izključujuće zakone, i na temelju tih opet po osnovi nekoj pošumljivati". „Prekjučerašnji, ovamo se protežući i najvećim uzhitom primljeni govor g. baruna pl. Seckendorfa sigurno nije promašio, da nije probudio želju, da se ovdje prisutni i za šumoznanstvo vrlo zaslužni muževi, mislim gg. c. kr. ravnatelja akademije Wesselya , c. kr. šumarskog nadsavjetnika Salzera, c. kr. savjetnika vlade baruna pl. Seckendorfa, šumarskoga nadsavjetnika Judeic h a i dr. izvole u svoje vrieme zauzeti za tu ideju i takovu sigurno obćenitu želju´^ „Sad sam tako slobodan preći na samo pošumljenje Krasa i svoja mnienja, kako već rekoh, najsmiernije izjaviti, i usudjujem se moliti za blagi suđ´^ „Pošumljenje Krasa može obzirom na tlo, te na mjestue i klimatigke odnošaje, biti trovrstno: sasma naravno, sasma umjetno i napokon kombinirano´^ „Čisto naravn a metoda u pošumljenju Krasa, koju bi valjalo skoro uviek upotriebiti, morala bi se napose rabiti x\ onih šumištih, koja su usiied neograničenoga i bezumnoga, uz" goju šuma škodljivoga načina uživanja sasma okržljavila, te spala na grmlje za pašu, nu koja skrivaju za sada još mnogo onih reproduktivnih panjeva, da bi se mogla posije valjanoga |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 54 <-- 54 --> PDF |
^ 206 — uzgoja bez dvojbe za neko vrieme očekivati čitava sastojina (šuma), da bi se mogla takova šumišta već za vrlo kratko vrieme, možda već za 10—15 godina, bez svake umjetne pripomoći, putem sjetve ili nasada opet pretvorili u bujne šume. Ovu okolnost morala bi i boce većina ovdje prisutne veleštovane gospođe, po tom, što je ovib dana vidila, smatrati svladanom. Takove zemlje imale bi se jednostavno izlučiti, točno označiti, ako je moguće, i ograditi, i da odmab s početka porastu jaki novi izdanci, sasvim poravniti , t. j . odsjeći do korjena svako rastenje absorbirajuće kržljavo drvo. Zadnji uvjet činiti će se možda gdjekojemu od štovane gospode slušatelja čudnim i pretjeranim, nu ja se usudjujem na temelju mnogostranoga izkustva pri tom ostati, te sam pripravan, to svoje osvjedočenje dokazati i primjeri kod zemljišta, koje je na ovaj naßin opet pošumljeno. Dapače i znanost sama nas uči, da se m(^u od panja, koji je možda pol stoljeća neprestano oglodan, samo onda očekivati novi izdanci, ako ga prisilimo, da čim bliže zemlji ili ća pod zemljom tjera nove jake izdanke". „Takova metoda pomladjiyanja, kojom sarn se sHižio u većoj mjeii međju Bazo vi com i Sesanom na primorskom Krasu, sa neocekivanimi rezultati, pruža tu korist, što se pomoću nje mogu dobiti i kod starijib, na oko već bolestnih panjeva, novi jaki izdanci, koji nisu doduše tako mnogobrojni, ali tim jači, koji u interesu tolikimi žrtvami seljaka na Erašu skopčane paše^ što ju ovaj sprvince uživa, po okolnostib već u d. ili 5. godini tako porastu, da im ne može naškoditi zub marhe, d´i se za stočare na Krasu toli znatni dobitak (trava) pomnoži te šumar odmah s početka znade ^ kako će u buduće valjano gojiti šumu". „Pri izboru ove metode pomladjivanja ovisi takodjer o doticniku, da izabere i odgoji takova stabla za sjemenjake, od kojib bi mogao očekivati u svoje vrieme, ako bi možda taetodu odgojivanja promienio, pomladjivanje putem naravskoga razplodjivanja sjemenjem". „Druga metoda u pošumljenju, cisto umj etna, imala bi samo ondje mjesta, gdje zabtievaju narodno-gospodarstveniobćega dobra tičući se interesi^ da se šuma zasadi, ili kad bi s^tib razloga valjalo pošumiti prostor, gdje sad ne ima ni panjeva ni korjenja. Ova metoda pošumljenja izvadja se ili sađje |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 207 -" , njem ili sjetvom. Ovdje me je poučilo izkustvo, da je bolje u mnogih slucajevih, ako ne u najviše ib^ obziruć se na mjestnoklimatieke okolnosti i troškove, odlučiti se za sjetvu, nego li nasad. Nu ja idem još dalje, te tvrdim, da je na najneplodnijih mjestib, gdje se u pukotinab pećine i klancib nalazi tek malo vlažne zemlje, sadjenje absolutno nemoguće, docim sijanje nije, jer za klicanje sjemena nadje se skoro dosta zemlje, ali ne za stabalca, koja se imadu zasaditi, ma bila još tako malena". „Ako se služimo sijanjem u oprieci prema sadjenju kultura u najvećem obsegu, kakovib upravo Kras žahtieva, izbjegavamo ne samo odgajanjem priesadnica, razašiljanjem, pripravljanjem i razsadjivanjem skopčane, cesto preogromne troškove, već možemo ujedno zapriečiti neugodnosti, kojim se kod sadjenja ne bi dalo izbjeći, svladati često potežkoće, poticuće od klimatickib Upliva, uslied kojib potežkoća skoro svake godine više nasada propada; mislim sušu". „Budi mi dozvoljeno, da malo dalje zasegnem, ne bi li se ovo moje osnovano mnienje više dojmilo štovane gospode prijatelja i strukovnjaka´´ „Promatramo li pitanje o pošumljenju Krasa sa stanovišta, do kojega smo došli uslied naše baš svršene ekskurzije, mislim, da će malo gospode biti posve zadovoljno sa vidjenimi uspjesi, koje smo postigli u vremenu od 20 godina, gledamo li na upravo ogromni uloženi trud i trošak. Dokazano je pako, da je dosadanji sistem pošumljivanja nedostatan, ili se je bar pokazalo, da se u mnogib slucajevib borimo proti nemogućemu". „Promatrajmo jedan od najstarijih, a možda i najbolju dosadanjih nasada, naime nasad crnoga bora kod Rodika, koji smo viđili odmak pryi dan našib ekskurzija. Onaj nasad postoji već od konca petoga decenija, zapoćet je pod nadzornictvom pokojnog šumarnika Ko He r a, u početku 6. decenija J6 takodjer pogorio, te se do sada najvećim trudom i troškom razširuje i popravlja. Nisu li veleštovana gospoda opazila, da je stanje nasada povoljno samo uzduž ceste u uzkoj prngi, da ni do dan danas nije postignuta željena gustoća šume, da se mora pokušaj pošumljenja od sredine gore do glavice, uzprkos tomu, što se je toliko truda, vremena i novca uložilo, smatrati prije neuspjelim, nego li uspjelim?" |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 210 vrieme, trud i troškovi u nikakovom razmierju, te se može od nasada tek vrlo kasno dobiti napredna sastojina, docim od sjetve već u vrlo kratko doba". „Treća metoda kod pošumljivanja Kra.ša bila bi napokon kombinirana, koja bi se sastojala u glavnom više ili manje iz prve i druge, s toga nije nuždno, u to se dalje upuštati". Tajni šumarski nadsavjetnik Judeieh: „Možda je malo smjelo, ako se kao tuđjinac uslobođjujem govoriti ovdje 0 kraškom pitanju, gdjeno je skupljeno toliko cienjeDib drugara, koji su imali prilike steći si kroz dugo vremena izkustva u ovih krajevih. Medjntim pošumljenje Krasa nije samo mjestno, austrijsko pitanje, već vrlo važno pitunje za kulturu ciele Evrope u obće^ bar sam ja pomno pratio bogatu o tom literaturu. Buđuć pako nisam ja prije mogao prisutan proučiti mjesta, 0 kojih se je govorilo, lahko je moguće, da sam došao po nazoru, koji sam si pribavio na obih ekskurzijat, glede ovoga ili onoga specijalnoga pitanja do ne posve valjanoga suda. Nu ja mislim, da može i očitovana bludnja koristiti stvari, jer se tim daje prilike popravljanju. Za ovo zadnje molim iskreno slavnu skupštinu". „Sudeć po tom, što sam vidio na prvom izletu 7. rujna pri proputovanju jednoga diela istarskoga Krasa, velikimi doduše, ali opravdanim! žrtvanimi na novcu zasadjeni i posve uspjeli razsađnik kod Rodika, povoljne rezultate starijih već nasada i t. d., došao sam do osobnoga osvjedočenja, da pošumljenju Krasa u svem nipošto ne stoje na putu nepobjedive zaprieke, ma baš i pojedina mjesta uviek ostala gola. Ovo sadanje osvjedočenje bar mi je posve potvrdila ona vrlo zanimiva ekskurzija, Jia kojoj sam bio sa nekoliko još ovdje prisutne gospođe pod vodstvom g. nadšumara Malbohan a dne 9. rujna iz Senja u Francikovac". „Ovdje doduše nije umjestno upustiti se u potankosti, glede izbora vrsti drveća, metoda pošumljenja i t. d. potanje razpravljati, nu ja se ćutim prisiljenim u kratko izreći svoje mnienje: da je šumarsko-tehničko pitanje o pošumljenju Krasa djelomice neumornošću, djelomice uplivom dotičnih šumara već posve riešeno. Ne može drugač biti, a da se vremenom jos koješta dobra ne nauci glede izbora drveća i naöina sadjejija, što bi se dalo upotriebiti, rtu i to stoji, da sadanji |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 37 <-- 37 --> PDF |
^,189 ~~ . „Jesu li zemljišta, u kojih se imaju obligatorne radnje izvesti, posjed osebnika ili obćina, moraju se izjaviti, da li hoće sami propisano reguliranje bujica i pošumljenje izvesti. Ü slučaju, da hoće, moraju svršiti posao do roka od države ustanovljenoga". „Za slućaj, da se osebnici ili obćine uztrucavaju i da ne mogu izpuniti ugovorene obveze, će se obzirom na sveobći interes rabiti exproprijacija´´. ,jlzvan posjeda stavljeni posjednik je pako ovlašten tražiti uzpostavu u svoj posjed posije izvedenja pošumljenja, ako vrati dobivenu kod exproprijacije odštetu i svotu, potrošenu na pošumljivanje^ ujedno sa kamatami´^ „Od ovoga nadoknadjivanja troškova za radnje može on biti oprošten, ako odstupi polovicu svoga posjeda državi^´. „Po ovom, svrsi odgovarajućem, a malimi modifikacijami i za pošumljenje Krasa prikladnom zakonu proglašeno je godina 1861—77 u:svem 217 zemljišta površinom od 139.200 hektara obligatornimi. 857o od toga imalo se je pošumiti i 167o pobusati t. j . pretvoriti u gorske pašnjake. 27.500 hektara je već pošumljeno, 1500 pretvoreno u pašnjake. Za to potrošila se je svota od 8,630.000 franaka". „U istih zemljah su za vrieme od 16 godina, koje su prošle, odkako je zakon o pošumljivanju u život stupio, osebnici i obćine 50.000 hektara pošumljivanjem i pobusenjem kultur nimi učinili. Država dala je za ove^ kao fakultativn o označene radnje, subvenciju od 5,600.000 franaka". „U ovaj iznos uzeta je i subvencija, koja je dana, inici jativom uprave drž. šuma zadnjih godina nastalim pašnjač kim družbam", „Ove družbe, koje su si uzele za zadaću okaniti se staroga, štetonosnoga načina pašnje i podvrći se strogim pravilom u uživanju paše, dosada su hvalevriedno o tom radili. Oni su pozvani, da uplivaju blagotvorno na to, da se gorsko tlo opet učini produktivnim, te zaslužuju i u naših gorskih krajevih, poimence na Krasu, da se naslieduju". „Grospodo moja! Malom iznimkom imaju od strane uprave drž. šuma izvedene obligatorn e radnje svrhu, pošiimljenjem gorskih obronaka i regiilacijami naSniti pusto šeće bujice neškodljivimi gorskimi potoci". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 190 „Kod svake bujice mogu se po Surellu razlikovati tri medju sobom točno oddieljena predjela: 1. Predjel sakupljanja, ležeći na gornjem dielu bujice, u obliku lievka. U njemu skupljaju se vode^ podruju zemlju i odnesu ju. 2. Prokop (odtoka) u kojem se uiti zemlja ne razruje, niti se ovdje kakova masa deponira. 3. Predjel izpražnjiv an ja na izlazu gorskoga klanca. U njem se deponiraju sa gora dolazeće mase kamenja, zemlje i ruševine u obliku cesto vrlo velikoga cunja, komu je vrt okrenut prema klancu". „Odavde sliedi, da se mora regulacija bujice protezati poimence na predjel sakupljivanja i na prokop, te sastojati u tom, da se preprieci razrovanje zemlje i snašanje odkinute mase´´. „Zemlja u predjelu sakupljanja mora se dakle zaštititi proti raznim uplivom kišnice i vode sniežanice, kišnica po, površju razđieliti, njen odtok cim više preprieciti, a kamen čuvati od raztrošivanja. Ovo se najbolje posti^iava pošumljenjem i pobusenjem, pri cem pako nije izkljuSeno, da se u osobitih slucajevik načine i druge obrane, sastojeće iz živoga i suhoga pletera i šiblja, kako se to može vidjeti u. pr, na svjetlopisih 19, 32, 62, i đr. k/´. „Napokon treba brinuti se za to, da ne dodje voda raznih bujica istodobno u glavnu guduru". „U prokopu (odtoki) valja uzduž obale i preko bujice povući zidove, koji će joj dati pravilan smier, a strane zaštititi od podrovanja i splakanja, s druge pako strane čestim padom vode silu njenu slomiti i bujicu prisiliti, da sobom ponesene stvari deponira u prokopu", „Takovi poprečni zidovi, čineći, da vođa polaganije tećei potrebujući uslied naplavljivanja uzvišenje korita i povećanje sekcije, zovu se pregrade doline". j^One su, kako svjetlopisi i risarije pokazuju, ili od kamena, drveta, pletera ili šiblja". „Molim slavnu skupštinu, da izvoli gledati ove slike, ja sam drage volje pripravan, po želji sve potankosti raztumaciti". „Po izkustvu, stečenom u Francezkoj, može se konačna svrha pošumljenja postići samo zasadjivanjem visok e šume. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 39 <-- 39 --> PDF |
~ 191 — Ova vrst sastojine je jedina, koja odgovara svim zahtievom, koji se traže od šume; zalitievom, koji se slažu u tom^ da sa~ đjeno drveće pronikne zemlju velikom mrežom korjenja, te ju učvrst i i tim ju öuva od spuzanja i splakanja, pruža čim trajniju zaštitu tlu prema metereologičkim uplivom; da se pod njim stvori naslaga humusa, koji znade ne samo povećati plodnost zemlje^ nego i odtok kišnice i sniežnice otežčivati. Jasno je, da se na najviše miesta, koja su opredieljena za pošumljenje, ne mogu neposredn o odmah zasaditi visoke šume. Vrlo cesto moramo se izprva zadovoljiti kakvomgo đ vegetacijom i čekati više godina, dok bude zemlja takova, da se mogu nasaditi visoke šume", „Osobito opreznim valja biti kod izbiranja vrst i drveća . Pogrieška u tom pogledu može nam sve nade uništiti", „Svaki klimatički pojas ima naime svoje, manje ili više pripadajuće mu vrsti drveća". „Tako je vruć i pojas, koji pocima ondje, gdje već raste maslina, naravska zemlja za alepski bor, onda pinjol, morski bor, uviek zeleni Ijutik i plutak, doČim označuje umjereni pojas osobito crni hrast i lužnik". „Kesteni, topole, jaseni, briestovi, mliec i t. d. nalaze se ovdje u velikoj množini, ali većinom pomieaani, a u gornjih krajevih ima crnoga i bieloga bora, na vlažnih i zaštićenih mjestih takodjer bukva". „Hladn o podneblje nije za uspievanje bielogorica osobito povoljno. Od toga drveća ima ovdje skoro jedino bukve i javora. Nasuprot je ova zemlja prava domovina crn o gorica , te tu najbolje uspieva jela, omorika, ariš, kao i Pinus Mughus". „U mrzlom podneblju raste od pravoga drveća samo još ariš i limba. Potonje drvo je kod pošumijenja visokih miesta najzgodnije drvo, te zaslužuje ondje osobitu pažnju". „Naravski ima od te pravilnosti već prema ekspoziciji, položaju, vrsti tla, naravi vjetrova, stanovitih iznimaka, na koje valja osobito paziti pri odabranju drveća za pošumljenje". „Pogledom na vrst kulture veli Demontzey u svom nedavno izašlom, izvrstnom, na 26-godišnjem izkustvu u pošum- Ijivanju golieti osnovanom djelu: Etude sur le reboisement et gazzonement des montagnes, Paris 1878, da su osim hra |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 192 — stova , kestena, te za pošumljivanje pjeskovitih zemlja u vrućem pojasu osobito sposobnoga morskoga bora, sve vrsti drveća boJje za sadjenje . Nu kod sadjenja, prije kojega se je morala naravski zemlja dovoljno obraditi, ne smije se smetnuti s uma, da ono pruža tim sigurnij e rezultate, cim su sadjeni razsadi m 1 a d j i´´. „Nu ili se mi odlučili za ovaj ili onaj postupak, za ovu ili onu vrst drveća, za sjetyu ili sadjenje, u svakom slučaju valja prije pošumljenja zaštitit i šumište". „Nije moguće pomisliti si uspievanje šumskoga nasada, ako se ne zaštiti proti oglodavanju od pasućib se životinja, poimence koze, i proti sgaženju po rogatoj marki´^ „Od kolike je važnosti ta točka za pošumljenje, moći će gospoda, koja su razgledala Kras, najbolje prosuditi". „Ta ravnatelj Wessel y pripisuje ogoljećivanje vojničke Hrvatske najviše tomu momentu". „Na koncu, gospodo, molim dozvolite mi, da prosborim takodjer nekoliko rieci o Krasu, nu tu ću biti vrlo kratak". „Promatramo li zemljovid austro-ugarske monarkije, nalazimo osim nekoKko dosta golih otoka dosta suvisli komad zemlje, koji pooima zapadno od Gorice, te se proteže prama jugu, slabo prekidan, u Hrvatsku i sjevernu Dalmaciju. Sjeverna mu je medja blizu Postojne, južna nedaleko od jadranskoga mora". „Po političkom razdieljenju dieli se ovaj komad zemlje u primorski i lirvatski Kras. „Orograficno moramo Kras skoro svagdje smatrati kao više ili manje gorovitu visočinu, docim spada Kras po geologiji u cjelini vapnu kredne i trias-tvorbe. Tu i tamo ima dolomita, lapora i pješčenjaka, te su prvi radi svoje brze raztrošivosti prava blagodat za kultiviranje Krasa". Po ustrojstvu spada Kras, u koliko se može dokazati, sistemu vrsta protežućih se, akoprem jako prekidano, u glavnom smieru od sjevero-iztoka prema jugo-iztoku". „Osebine Krasa jesu njegove gudure i pukotine analogno sa crtom smiera, njegovim! lievkastimi do li na mi, napokon njegove podzemaljske šupljine, napokon okolnost ta, da se voda težko skuplja na površini, veo prodre kroz otvore i pukotine u podzemaljske šupljine". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 193 — „Ondje, gdje može uslied relativno veće kompaktnosti kamena vođa samo prokapljivatij stvorile su se kroz tisuće godina one znamenite sige, kojim se n. pr. u postojnskoj špilji toliko divimo. Gdje pako zemaljska kora dopušta sakupljanje vode u strugabj gube se potoci već posije kratkoga teka u dubljini, pa se u većoj ili manjoj udaljenosti opet pojave". „Regulacije voda, kakova se je provela u Francezkoj, neće trebati na Krasu. Ali s toga će biti jedna od najvažnijih zadaća na Krasu ta, prisiliti atmosfericke oborine, da ostanu u zemlji, što bi se najbolje postiglo zasadjivanjem velike šume", „Osobito karakteristične su za Kras struje ondašnjih V j e t r 0 V a´´. „Cesto, osobito jeseni i proljećem, puše sa jadranskoga mora blagi i vlažni sirocco, koji svojom toplotom i vlažnošću izvabi vegetaciju". „Nu na jednom podiže se sa vis o ein a ledeni sjevero-iztoćnjak, koji daje okolici opet karakter zime i uništuje zapoćelu vegetaciju", „Ovi grozoviti, pod imenom bor a poznati sjevero-iztoönjaci su bez dvojbe najveći neprijatelji svake vegetacije na Krasu, a njihov upliv na mlade nasade pokazuje se tim većim^ cim dalje je tlo golo. Oni odnesu tanku naslagu zemlje, udaraju grozno na osamljene grmove i biljke, a gdje snieg naidje na zaprieku, tako se nakupi snieg, da se moraju pod njim i najjača stabla slomiti". „S toga valja dobro preporučivati, da se pri nasadjivanju novih šuma osobito oprezno postupa, i to da se nasade na takovih mjestih, koja su zaštićena od bore budi branećimi sastojinami, budi pećinami ili kamenitimi stienami, kako je to n. pr. slučaj kod dolina, pukotina i t. d.". „Ovim klimatickim neprijateljem još se kao treći saveznik pridružuje suša, koja se može smatrati takodjer samo posljedicom golote tla i odstraniti pošumljenjem Krasa". „Pošumljenjem će ostati zemaljska kora vlažna i izpuniti će se oni uvjeti vegetacije, koji sad postoje u nekih krajevih Krasa, prem pokazuju iste geologicke odnošaje, kao opustjeli krajevi". „Kao što nalazimo u cielom lancu Krasa pojedinih karika. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 194 — gdje je i sad Jos vegetacija najbujnija, tako bijaše, kako nas povjest uci, njegđa na cielom Krašu´^ „Kras, kakav je sad (t. j . goliet), nije takav od naravi, već se to mora pripisivati jedino pogubnomu uplivu čovječjega koristoljublja i nerazbora". „NitJco nije to bolje dokazao, nego li za pošumljenje Krasa toli zaslužni dvorski savjetnik Tom as i ni". „Ako i je njegove navode i dokaze nekadanji ravnatelj akademije, Newald , pobijao, ipak se mora smatrati istinom dogadjaj, naveden od Tomasini-a , da su godine 1337. prodane velike površine šumske današnjega Krasa, te se zaključilo, pošumiti ih opet tek onda, kad budu sve šume pos-jeöene". „Kako se je izvela potonja odluka, dokazuje jasno današnji Kras". „Za oružnice n ponositoj duždovoj priestolnici potrošilo se je takodje r neizmierno puno stabala sa Krasa, a zašto i ne bi silna republika u ono nemirno doba, gdje je sila jaca bilaod prava, oplienila u najvećoj blizini, rek bi na moru ležeće šume? Ta ona je donosila cedre za svoje stupovje sa Libanona, porfir za svoje hramove iz Egipta, ures za svoje žrtvenike iz Byzanta, zašto bi dakle poštedila šnme podvrgnutih si vasala ! Tim je još postigla i tu svrhu, da uništi zemlju i narod". „Jer kakogod se umanjuje prikladnost zemlje za kulturu, a domovina biva čovjeku neprikladnom za obitavanje, tako biva i čovjek nestalniji i ono sveto čuvstvo za komad zemlje, na kojem se je rodio, izcezava, on se ćuti, kako Bernhard t liepo kaže, prognanim iz zemlje, kojom obladaše nepovoljne prirodne sile". „Čuvstvo, da je čovjek uzko spojen sa materom zemljom, izcezava, i kako sve više opusti zemlja, tako nazaduje zdrav nm naroda i gubi se štovanje pred pravom i zakonom". „Nije dakle čudo, ako g. generalni nadzornik Wessel y u svom izvrstnom djelu o austro-ugarskom Krasu i njegovom spasenju veli, da je kradja drva jedan od glavnih zanata, kojim se bavi kraške stauovnictvo". „Zato i jest država obvezan a ne samo sa gospodarstvenoga, nego ponajprije i sa etičkog a gledišta, da učini tomu biednomu stanju kraj i sve upotriebi^ da dovede nesretne sta |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 43 <-- 43 --> PDF |
, „ 195 ~-. iiovnike Krasa do iste gospodarstvene i kulturne visine, na kojoj se nalaze ujiliova ostala braća u državi". „S toga neka naša slavna vlada poprimi kriepku inicijativu i upotriebi sva joj moguća sredstva pouke, pobudjivanja, nagradjivanja^ dapače i prisile , da postane i iz inače za trgovinu zgodno ležece kraške zemlje austro-ugarske monarkije drugi sretn i Landes^´. Predsjednik generalni nadzornik Wessely: „Prelazimo sad posije ovoga bvalevriednoga uvoda u veliko kraško pitanje na razpravljanje predmeta, koji je danas na dnevnom redu, naime: „Osebine pošumljenja Krasa u savezu sa osobitimi svojstvi Krasa i osobitim obzirom na izkustvo, stečeno dosad u austro-ugarskoj monarkiji", „Buduć manjkaju ovdje gg. šumarnici Soreti ć i Brosig, koji bi imali na temelju programa reći uvod u taj tema, mislim da mi je na mjesto njih spomenuti sliedeće: „U tom tematu radi se samo o razjasnjivanju onik momenata, kojimi se razlikuje za Kras prikladni postupak u ošum- Ijivanju od onoga, za koji se je izkustvom našlo, da je za sjevernije zemlje višega šumodjelstva pravi postupak". „Ova razlikost potiče u glavnom iz osebina dotičnoga mjesta^´. „Na Krasu nalazimo gorsko tlo iz vapna i takovoga krednoga vapna, koji se skoro nimalo ne raztroši, tako da se sposobnost njegovoga tla za vegetaciju ograničuje jedino na onu, u njegovih pukotinah srećom se nalazeću ilovaču, zvanu crljenica (terra rossa), i onu koru humusa, koja se običaje tvoriti u gojenih šumah iz njihovih odpadaka". „Nadalje ne leži Kras više, kao one sjevernije zemlje u Austro-ugarskoj u klimatičkom pojasu ljetnih kiša, dapače u onom ljetne suše. Dočim dakle drugdje ima bilje u to vrieme glavne vegetacije neobhodno potrebite vode obično dosta, vlada na Krasu lieti kadkada užasna suša, koja se još povećava Ye- Gom toplotom i sunčanom žegom´-K „I u drugih zemljak prieče često vladajući vjetrovi vegetaciju; ali ovdje u kraških zemljak biesneći sjevero-iztocnjakj zvan bora, nadaleko više štete čini, nego ti vjetrovi". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 44 <-- 44 --> PDF |
- 196 — j,Ovim kratkim nacrtom nisam Još nimalo izcrpio svojstva kraških krajeva; ali uvod u predmet razprave ne zabtieva izcrpljenja, već samo, da se iztaknu glavne točke teme^^ „Neka se dakle izvole ona´gospoda javiti, koja žele o tom predmetu govoriti". (Nitko se ne javlja). „Buduc se sad nitko ne javlja za riec, moram ključiti, da slavna skupština želi, neka se o tom predmetu tek sliedecega dana razprave debatira". (Vise glasova: „Jest, jest!") „Umoljavam dakle onu gospođu, koja glasuju za ovo caso- yito odgadjanje razprave, da dignu ruku". (Velika većina digne ruku), „Odgadjam dakle zaključkom skupštine prvi tema na pre kosutra". „Nu prije nego zaključim današnju skupštinu, molim štovane uöestnike^ da za vrieme đodju na brod, budući će Lloydov parobrod, koji će nas prevesti u Senj, u tri sata odploviti´´, „Dakle do vidjenja na ladji!" Drugi dan razprave. Buduć je više učestnika na šumarskoj skupštini, koji su pod´vodstvom c. kr. nadšumara Malboban a učinili posebnu ekskurziju, koja nije bila u programu, dne 9. rujna zakasnilo na brod, odredjen po Lloydu za učestnike na skupštini, te s toga moglo se vratiti na Rieku tek sliedecega dana senjskim parobrodom, za koji ^e je znalo, da će tek oko 10 sati stići, odgodio je predsjednik otvorenje skupštine drugoga dana do 10 sati, i ova malena promjena programa objavila se je javnimi oglasi. U IOV4 sati stupi predsjednik na tribinu i otvori skupštinu. Predsjednik generalni inspektor Wessely: „Počimamo započetom već prekjučer prvom temom našega pi´Ograma. Neka se dakle jave gospoda, koja žele 0 tom govoriti". Šumski geometer Josip Pfister : „Veleštovana skupštino! Na Krasu nalazimo još dosta miesta, obraslib^ ako ne sasma, a ono većim dielom raznimi bielogoricami, te bi bila prva i glavna zadaća kod ošumljivanja Krasa, da se ova šu |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 197 — movita mjesta sačuvaju od propasti; dan na dan bo napreduje ogoljećivanje, jer se i zadnji korjen vadi i kao gorivo nosi na tržište, i docim se povjerenstvo zs(. pošumljenje Krasa savjetuje 0 sredstvik i naßinu pošumljenja Krasa, nudjaju se na Kieci rek bi pred vratima viećajucega povjerenstva zadnji ostanci kraškoga drvlja na prodaju kao, gorivo". „Ako se za sada kanimo energiönib sredstva, koja se sad još ne mogu upotriebiti, namiče nam se misao, da ne bi bilo bezkoristno, ako bi sa prodajom spomenutoga kraškoga drvlja konkurirali na kojigod način. „Pogledajmo si Krasom graniceće, još sačuvane visoke šume, pa ćemo viditi, da je veći dio tih šuma bukva, a gdje je ona pomiešana drugim drvećem, ima je puno više od crnogorica, okolnost, kojoj valja tražiti uzrok u tom, da se ondje bukovina ne može prodati kao drvo za ogriev, već se mora svaki dobitak staviti na crnogoriou, koja i ondje sve više i više nestaje, gdje se ne radi proti žilavoj bukvi, davajuć ju pod svaku cienu". „Docim je crnogorica u prilično visokoj cieni, ne može se bukovina (za ogriev) skoro za ništa rabiti, baduć ga na dotičnom mjestu razmierno vrlo malo treba, a na Rieku, kao jedino veće tržište ove kraške zemlje, ne može se prodati radi velike vozarine na željeznici". „Na Kieci prodaje se sad, kao i prije, slabo drvlje sa Krasa pod razmierno vrlo velikom cienom, te ondje ne može konsument ni uz najbolju volju dobiti drugih drva, jer se radi velike vozarine ne može bukovinom iz susjednih šuma, prem ondje skoro ništa ne stoji, u obće ne može trgovati, buduć ne ostaje trgovcu nikakav dobitak", „Ako bi se dalo ravnateljstvo kralj, ugarske karlovackoriecke željeznice kakogod sklonuti na to, da snizi vozarinu za gorivno drvo samo na 5—6 štacija od Eieke pocam, to bi se tim otvorio put trgovini na Rieku sa drvi za ogriev, konsumeBti mogli bi si nabaviti dobrih drva za gorivo, trgovanje sa mladim kraškim drvljem bi se potisnulo i tim bi se indirektno dosta pomoglo pošumljenju Krasa. Tim bi se prijateljem šnma oduzela prilika, da budu pomoćnici kod uništenja šuma i oduzeo zanat onim Ijudem, koji su se bavili tim „da su škodili obćemu dobru izkapanjem i uništenjem zadnjega korjena na Krasu". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 46 <-- 46 --> PDF |
- 198 — Predsjednik generalni nadzornik Wessely „Tumaženja g. govornika su doduše vrlo znamenita, nu spadaju strogo uzeto, ne na prvi predmet naših razprava, vec na đrugi^^ „Ja mislim, da vidim u tom želju slavne skupštine, da se oba predmeta spoje, čemu ne može danas, pošto smo od prekjučer svoje lokalne studije o Krasu senjskom ekskurzijom svršili^ ništa na putu biti". „Zato smatram se obvezanim popuniti svoje uvodno predavanje od prekjučer, obzirom na drugi tema: „Uzroci ogoljećivanja i sredstva, da se to ogoljećivanje preprieči", ovako: „Buduć su jednom bile ove kraške golieti produktivne, većinom šumom obrasle, ne može pogubno svojstvo položaja i mjesta biti glavnim uzrokom njihova ogoljećivanja. Pa u istini su svi, koji su ove nesretne predjele točno proučili, našli taj uzrok u načinu i bezobzirnosti, kojom su ljudi iz njih koristi crpili". „Nije krčenje šuma samo po sebi, kako obično brbljaju nevještaci, prouzročilo golieti, već samo način krčenja, prije svega pako to, što je sliedilo posije izkrčenja; neograničena paša, osobito pako tjeranje koza na pašu u šume je uzrok, koji je priečio nov porast, A da su ljudi baš onako nemilosrdno postupali, potiče poglavito odtuda, što je to državno ili obće dobro, i buduć nije ovlaštenomu uživaocu bilo toliko stalo do toga, da se ono sačuva, i da se sam po potrebi ograničuje; nadalje poteklo je odtuda, buduć je država propustila, da svojom moći ograničuje, ili ako to nije moglo biti, da učini pogibeljna prava uživanja promjenom zakona neškodljivimi". „Tim bi bio učinjen uvod i u drugi naš tema". Nadšumar Yirgil Malin (hrvatski): „Trebalo bi dođuse, da ovdašnji šumar, šu.mar sa Krasa, govori ob ovom važnom predmetu, a ne takav, koji in).a posla samo sa šumarßkimi odnošaji Podravine i Posavine, kao što n. pr. ja; nu kušati ću, kako ću moći, da o tom predmetu koju reknem". „Klima, kao i mjestni gospodarstveni odnošaji mogu se smatrati glavnimi uzroci toli težkomu ošumljenju Krasa. Kras, kako ga sad vidimo gologa i pustoga, bijaše nekoč obrasten liepom visokom šumom; nu za vrieme^ kad je mletačka repu |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 199 — blika vladala Dalmacijom i snsjednimi otoci, te mogla ondje po volji gospodariti, izsjekle su se šume bez obzira na budućnost, liepi visoki hrastovi rabili su se za gradnju mletačkoga brodovlja, pa buduć se je republika brinula samo za unapredjivanje trgovine i umjetnosti, zaostajalo je šumarstvo i gospodarstvo". „oumsko tlo, lišeno stabala, prepuštalo se je blagu^ kašnje ca i kozam, kao paša; koze obrstiše svaki pupak, bio još tako malen, da i svaki listić. Na taj način i takovim postupanjem postalo je rastenje i uspievanje šumskoga bilinstva nemogućim. I sama trava nestajala je dan na dan sve više, dok se nije, buduć su silne kiše, sniežanice vode i silna bora splavile i odniele kumus i ostalu zemlju, pokazala gola krš". „Stočarstvo, osobito gojenje koza, sačinjavaše i sačinjava žalibože sad još na mnogih mjestib Krasa glavno zanimanje naroda. Nadalje življahu i živu stanovnici Krasa tako rekuć samo od šume, koju nemilice izsieku, dapače uništuju, da proskrbe duž jadranskoga mora ležeće gradove gradjom, osobito pako drvi za ogriev, pa da si kupe za dobiveni novac takove stvari, kojib kod kuće ne imaju. Glavni uzrok ogoljećivanja je dakle neograničeno uživanje paše i bezobzirno krčenje šuma". „Ošumljenje Krasa je i s toga težko, što ne ima cesto dugo vremena kiše, pa onda manjka za klicanje sjemena i uspievanje razsada nuždna vlažnost, napokon i s toga, što se cesto diže grozna bora, koja sve uništuje". „Što ima dakle šumar početi, u koje doba godine će kultivirati? Kakove zaštite ima proti bori? I koje su biline osobito prikladne za ošumljenje Krasa?" „Nasadi moraju se po mom mnienju izvesti još u jeseni, kad ima više kiše, cim dobiva i sjeme i biline nuždnu vlagu, da mogu klicati i uspievati. Proti bori mogu se priesađnice zaštititi i sačuvati samo podizanjem tako zvanih suhih zidova". „Što se tiče izbora vrsti drveća za pošumljenje Krasa, valja osobito na to gledati, da se izaberu takove vrsti, kojs mogu najviše odolieti spomenutim zlom. Crni borj koji se je dosada dosta sijao, ne može se, kako pokazuju slabi uspjesi i rastenje njegovo, osobito preporučivati. Kao osobito prikladno drveće za pošumljenje Krasa preporučiti je Fraxinus ornus, koji dosta brzo raste i dobro drvo daje, onda Ailanthus, koji |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 200 — doduše ne daje tako dobro drvo, ali naprotiv vrlo brzo i na golom tlu uspieva. Sve ostale vrsti drveća, koje više ili manje odgovaraju ovdašnjim okolnostim, mogu se takodjer preporučiti, ali samo kao podvrsti. Ja si s toga uz;im,am slobodu staviti sliedeću resoluciju: Zaštita nasada zidovi, izvedenje kulture u jeseni i izbor sjemenja odFraxinus or- nus i Ailantbus za sjetvu". „Da se i nadalje postizavaju povoljni uspjesi u ošumljivanju Krasa, trebalo bi proglasiti stanovite dielove kraškib zemlja šumskim tlom^ te onda ovdje strogo po zakonu nadzirati i štititi pošumljenje. Obćinski pašnjaci morali bi se razdieliti medju urbarijaliste kao posjed, a urbarijaliste bi morali dobiti naputak, da sami pošume´´. „Nu glavni faktor, da se to sve može postići, je novac. I to se može postići, buduć obstoji investicijonalni fond. Njeg, Veličanstvo nas kralj blagoizvolio je najmilostivije dopustiti, da se dohodci samo u tu svrbu izlućenoga kompleksa šuma u bivšoj vojnoj krajini upotriebe za ošumljivanje Krasa u krajini. Buđuć je ovaj izluceni skup šuma vriedan u svem barem 150 milijuna forinti, to mogu kamati doprinieti za pošumljenje Krasa veliku svotu". „TI Dalmaciji daje vlada velikih podpora u tu svrhu, nu one bi morale biti još izdašnije. Naša hrvatska zemaljska vlada je kao i prošle godine, tako i ove uvrstila 2000 for. za pošumljenje Krasa u godišnji budget, nu to je jako malo. Zato bi trebalo i za t. zv. hrvatski civilni Kras osigurati prinos iz investicijonaluoga fonda, ali buđuć ne može hi-vatska zemaljska vlada dati novca iz toga fonda, morala bi se ovaj put sporazumiti sa ugarskom vladom". „Napokon morala bi vlada, naravski uz sjegurnost, i pojedinim posjednikom pozajmiti potrebit novac za tu svrhu; samo na taj način moglo bi se pošumljenje Krasa oživotvoriti´´. „Moj predlog za stvaranje resolucije glasi dakle: Da se izluče stanovite površine Krasa za šumsko zem ljište; da se pašnjaci razdiele medju urbarijaliste; da redarstvo sve strogo nadzire, osobito pašu, napokon, da kultiviraju i obćine i osebnici´´. Kr. šumarnik Dragutin .Faller: „Od šum.om ob rasloga i pustoga, 6 četvornih milja obsižućega Krasa u civil |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 49 <-- 49 --> PDF |
~ 201 -^ nom hrvatskom primorju, leži velik dio, i to onaj, koji se proteže od sela Povilje u vojnoj krajini, uzduž jadranskoga mora do Rieke i širinom od jadranskoga mora do gornjih suma državnih gospoštija sa površinom od po prilici 3 četvorne miljcj u okružju državne gospoštije Fužine . I buduć će ondje nalazeći se^ po prilici IV^ četvorne milje iznašajući pašnjaci, koji su u posjedu državnih gospoštija i ujedno uživanju i suposjedu podložnika drž. komorskih gospoštija, posije predstojeće segregacije takodjer morati se pošumiti, uzimam si slobodu^ da svoje dosadanje izkustvo^ pogledom na glavna dva pitanja priobćim: „Kako je poznato^ su suša, vjetrovi bora i scirocco, onda nestašica produktivnoga humusa one na Krasu vladajuće nepovoljne okolnosti, koje najbolje karakterišu narav Krasa i zahtievaju neki posebni postupak u pošumljenju Krasa. Kod pošumljenja Krasa valja dakle ponajprije na ove tri nepovoljne okolnosti paziti i nastojati, da se njihov poguban i štetonosan upliv već sad po mogućnosti oslabi. To bi se dalo uĆiniti: „Ako ostanu već u buduće odmah šumovite kraške površine, ili bar jedan diel od njih, uplivom političkih oblasti poštedjen od paše i drvarenja, tim ne bi se samo umanjila vladajuća suša, već i popravila produktivna zemlja i humus, pomnožila bi se, pa bi se tim i po potrebi zaštitio budući nasad´^ „Tim će se pako ujedno oslabiti pogubna sila vjetrova bore i scirocca, da ne mogu odnieti produktivnu zemlju sa Krasa ili suhu i!i vlažnu ^ niti izćupati priesadnice niti odpuhati šumsko sjemenje, što je posijano^^ „Osebnu narav Krasa karakteriše takodjer njegov lomni, vrletni oblik, pun korita i podzemaljskih šupljina, u kojih se gubi ne samo voda, već njenom pomoći i zemlja". „Kao što prouzrokuje brzo izcezavanje vode veliku sušUj tako i neprestano spuzanje zemlje u te guduraste šupljine i pukotine ogoljećivanje šume i druge vegetacije". jjKraški kamen kao trijas ili geologićka kredna tvorba malo se ili nimalo ne raztrošuje. Ona naslaga ilovače, koja se nalazi med krši, t. zv. terra rossa, vrlo je plitka, te vrlo brzo popuca". „U osebnosti pri pošumljenju Krasa leži dakle zadaća, da se dobro pazi na ove i druge momente kraške naravi, da se 14 |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 204--^ „Jednom riecju, bora je takav neobuzdan elemenat, proti kojemu ne ima obrane i koji samo strah i trepet zadaje i neizmierno škodi´^ „Slika Krasa, kako su ju mogla veleštovana gospoda za ovo malo dana sami vidjeti, način gradjenja kuća sa težkimi krovovi, kosi rast drveća, dapače i ciela metoda stanovnika na Krasu kod obradjivanja zemljišta, sve to sigurno je mnogoga od Vas pozornim učinilOj kojim se faktorom (borom) imaju boriti stanovnici Krasa, kađ obdjelavaju ono malo produktivne ^zemlje". „Kako stoji sa unov6enjem slabih gospodarskih proizvoda stanovnika kraških u oboe, pokazao bi pogled u većinom prazne porezne blagajne, najbolje pako sud one, ovdje prisutne gospode iz Hrvatske, Slavonije i Banata, koja su imala prilike izplaćivati stanovnikom Kastva, Istre, Vinodola i Imotskoga plaću za ciepanje drva i klesarske poslove, pa tim ciele obitelji, dapače i sela oteli smrti". j,Svatko od prisutne ovdje veleštovane gospode, koja Su imala prilike sa gospodarstvenoga gledišta baviti se sa sad još postojećim vapnenastim tlom spomenutih već cetir pokrajina Austro-ugarske monarkije, te mogla svojstva ovoga tla prispodabljati sa onimi kojegod pokrajine u našoj monarkiji, morao se je osvjedočiti, da ova zemaljska kora, prem nije nimalo duboka ni vlažna^ izpunjava samo pukotine vapnenca, te se mora u-vrstiti medju najplodnije i najviše pretile zemlje. Ta osebina pokazuje se u velikoj mjeri i bez iznimke u upravo čudnovatoj produktivnoj snazi svih bilina u gospodarstvu, osobito šumske vegetacije. Nuzgredno budi spomenuto, da su u počep izsječene šume, već treće ili četvrte godine potjerale takove izdanke, da ih nije više mogao zub marhe uništiti, te su već posije gojenja od 8—9 godina kao kolosjek pružale znatnu korist´´. „Ova^ pitanje o pošumljeuju Krasa znatno podupiruća, osebina kraških zemalja u savezu sa inače blagim, u južnoj Dalmaciji uprav tropičkim po-dnebljem, dovela je do najzanimivijpga, poučnoga izkustva: I buduć sam imao prilike baviti se izkljačivo tim pitanjem žarnoga skoro 18-godišnjega djelovanja kao xsumar, budi mi dopušteno, da čim kraće priobćim slavnoj skupštini ^ svoje izkustvo. Osim toga usudjujem se priđometnuti, da se moja mnienja, koja sam nakan razložiti, obzirom na po |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 68 <-- 68 --> PDF |
— 220 ~ ^ vica šuma, a budae se šume — uslieđ toga, što se velike štete u šumi ne kazne, osobito pako što se iz šuma prave pašnjaci, što se krče za polja — još uviek uništuju, može se sjegurnošcu predvidjeti, da će biti šuma pri tom umnažanju puganstva progresivno možda već prije jednoga stoljeća sasvim uništena". „Osobito je uzrokom, da sxime tako brzo propadaju, što stanuje lieti narod sa morske obale, gdje ne ima ni sjene ni paše, u šumi, i pri tom pase sobom povedenu marku u šumij gradi si veliku množinu ljetnih koliba iz ukradenih drva, i u njih potroši drva za ogriev^^ „Koliko se štete počini u šumah, možemo si lahko predstaviti, ako pomislimo, da se u jednoj samo godini prijavi 2500 do 3000 šumskih prestupaka političkim oblastim da ih kazne, i da se takovi prestupoi često kazne globom od više stotina forinti´^ „Upravo zato, buduć je ovdašnje pučanstvo prisiljeno, da si traži zaslužbu u šumah, a tri četvrtine šumskoga tla nisu absolutno sposobne za obrađjivanje, budue je nadalj´e šumska stelja ili lišće za obrađjivanje polja — doßim ne ima skoro nikakove slame — neobhodno potrebita kao gnoj, i u obće, buduć odvisi ovdje poljodjelstvo tako o gojenju šuma, da prvo ne može postojati bez drugoga, bilo bi već skrajnje vrieme, da se upotriebljavaju iz narodno-ekonomickih razloga takova sredstva, koja bi bila kadra staviti j´ednom granice uništenju šuma, i omogućiti pošumljenje Krasa pomoću novoga zakona". (članovi tršćanskoga povjerenstva za pošumljenje Krasa dižu se, jer je željeznički vlak imao skoro otići, sa sjedala, da ostave skupštinu). Predsjednik generalni nadzornik Wessely: „Bijasmo tako sretni, da je cieli tršćanski odbor za pošumljenje Krasa posjetio našu skupštinu, odbor, koji si je ujedno sa svojim gradom stekao za Kras tolike zasluge ^ docim se je prvi latio stvari i radio, te tim ne samo jedan dio Krasa pošumio, već ujedno poučio i pokazao, kako se ima ova težka zadaća riešiti". „S toga mislim, da govorim iz srdca slavne skupštine, ako izrazim predsjedniku spomenutoga odbora, apostolu našega austro-ugarskoga kraškoga šumarstva, dvorskomu savjetniku vitezu pL Tommasiniu , cielomu odboru, kao i gradu Trstu, priznanje ciele skupštine naše". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 69 <-- 69 --> PDF |
™ 221 ~ Članovi skupštine klicu „živio" i „hoch". Dvorski savjetnik Tommasin i zahvali se ganut na tom priznanju i obeća i nadalje podupirati po mogućnosti rad na Krasu, ali izrazi bojazan, da će, budue već tako star, težko više imati prilike prisustvovati toli mnogobrojnoj skupštini šumara, radećoj o pošumljenju Krasa. C. kr. šum. povjerenik Ferdo Tepper: „Koliko sam imao prilike, steci si z:a svoje trogodišnje službe kao c. kr. šum. povjerenik političkoga kotara Voloska i Lošinja (Istra) izkustva, bilo je pogledom na ogoljećivanje devetnajsto stoljećej a osobito 7. decenij, za ostanke nekadanjih ogromnih šuma u ovih kotarih ne manje kobno, nego prijašnje vrieme". „Kako će mnoga prisutna gospoda znati, bijahu na najvećoj površini tih šuma osnivane služnosti". „Toga tičući se dogovori ob ođmjeni sklopili su se većinom dobrim; jer buduć bi dotičnim gospoštijam osim ekyivalenata, koji bi se morali ustupiti ovlaštenikom, ostali još mali komadi šume, koje bi bilo težko radi razštrkanosti dobro upravljati, volili su prvi prepustiti ovlaštenikom šume, ležeće u granicah ove ili one porezne obćine, uz izplatu neke nagodbine". „Prem su se tim postupkom odnošaji liepo uredili, jer se tim nije zemljište razkomadalo, ipak su se s druge strane one iz ovlaštenika nastale družbe (jer nisu svi stanovnici većine obcina imali pravo služnosti) znatno zadužile, a buduć nisu mogle same iz svoga žepa dugova namiriti, morale su uzajmiti novac uz velike kamate, da izplate ugovorenu svotu". „Naravski došao je i platežni dan ovih glavnica!" „Da si tih glavnica pribave, staviše nož stečenim šumam na grlo t. j . posjekoše ih i preobratiše u kratko vrieme visoke šume u panjike, pri kojoj je degeneraciji naravski paša najviše stekla". „Takovih šuma, pripadajućih družbam, ima u sudnom kotaru Novigra d 4153 hektara u 12 gospodarstvenih družba". ,5^1 u obćinskih šumah, koje ne bijahu zadužene, nisu uži vaoci uvažili pitanje potrajnosti". „Prigodom državnoga zajma godine 1854. dopušteno je obćinam obćinsko zemljište prodati i bez specijalnoga zemaljskoga zakona, da mogu udionižtvovati kod zajma. Ovo ovlaštenje upotriebiše neke od njih, da sklope ugoyore, po kojih si |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 62 <-- 62 --> PDF |
´ ~ 214 — 1. Mogućnost pošumljivanja; 2. tehničko riešenje te zadaće i 3. kakovi će biti narodno-gospodarstveni odno^aji, kad se poduzeće racijonalno izvede". „Što se tiče prvoga pitanja, naime mogućnosti pošumljenja Krasa, nije težko na to odgovoriti, jer pogledamo K na postignute već rezultate, ne može više biti o tom dvojbe; isto tako ne može se ni način tehničkoga izvedenja više smatrati pitanjem, jer čini pokazuju, da je već riešeno u cielosti, prem treba još dosta popravka´^. „Prije no ću govoriti o trećoj, na pošumljenje Krasa uplivajueoj okolnosti, usuđjujem se, buduć sam baš spomenuo mnogo popravka potrebujuću tehniku kod pošumljivanja, upozoriti na rezultat pokušaja, koje sam učinio sa sadjenjem crne topole pomoću sadjenica na svih i najsuših mjestih. Za vrieme moga dugotrajnoga službovanja na Krasu našao sam u svih skoro predjelih crnu topolu i vidio, ne samo da dobro uspieva i na suhom krasu, na posve prosto stojećih briegovih i odoliev^t biesnećoj buri, već da je i stanovnictvu radi toga, što daje dobru sjenu, kolce za trsje i izvrstnu hranu za marhuj vrlo simpatično drvo. Našao sam, da su ljudi odgajali topolu zasadjujuć visoke motke, te ih ili klaštrili ili pustili da razvijaju grane". „Kod svojih pokusa upotriebio sam po prilici 0´6—0*8 metra duge sadjenicCj sjećene iz dvogodišnjih ili starijih grančica, od kojih sam sedam osmina ciele dužine stavio u kose pralicom načinjene jame i pokrio zemljom tako, da su ostala samo tri pupka vani. Izuzam ovogodišnje nasade, koji su žalibože dielili sudbinu svih ovogodišnjih nasada na Krasu, uspievaju sadjenice od godine 1877. i 1878. vrlo dobro, te možemo pouzdano tvrditi, da je ovaj postupak u mnogom obziru za posumljenje Krasa koristan napredak. Kao što možemo već danas razpravljana baš pitanja o mogućnosti kao i tehničkom izvadjariju pošumljenja (Krasa) smatrati bez dvojbe riešenimi, smijemo dosađanji uspjeh, ma se protezao i na površine znatnoga obsega, ipak smatrati samo rezultati pokušaja, te imamo glede izvadjanja poduzeća u oielost i riešiti još jedno pitanje, politioko-socijalno, narođno-gospođarstveno. To me pitanje nuka, da moram još malo moliti za strpljivost´^ |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 215 ~ jjOnau obće imenom ,,posum.]jenje Kraša^´ oznaöena povrata sadanje pustoši u ono stanje produktivnosti, u kojem nekoć bijašej obsiže daleko veće polje, nego to sliedi iz spomenutoga imena". „Pošumljenje cieloga Krasa je isto tako nemoguće, kao što i dekolonizacija na Krasu stanujućega pučanstva, a ipak se ne bi moglo pošumljenje, kad bi se prije preselio narod, labko izvesti, i to tim manje, buduc trebamo kod pošumljenja Krasa najprije pomoć njegovih radinih stanovnika, zato i valja u prvom redu gledati na nje i na njihove absolutne potrebštine, odnosno po okolnostih podrediti pošumljenje Krasa kao takovo velikoj zadaći poboljšanja Krasa u obće". ,,Posjed na Krasu (iztaknuti mi je ovdje osobito meni točno poznate odnošaje primorskih kraških krajeva) je trovrstan: jjPrvo zajedničk i (posjed obćina, frakcija družba i t. d.), kojim se može koristiti po volji ili pod normami svaki član dotičnoga družtva, odnosno svaki pripadnik obćine, i koji se ponajviše sastoji iz obćinskih pašnjaka i obćinskih šuma; drugo posjed, razdieljen individualno za drvarenje, dočim je glede uživanja paše ostao zajednički, kojemu spadaju najviše nekadanje obćinske šume ili panjici i treće, neobterećeni privatni posjed". Prv a vrst sastoji se skoro izključivo iz obćinskih pašnjaka ili posve propalih nekadašnjih obćinskih šuma, i ona vrlo malo još postojećih obćinskih šuma, glede kojih su izdani posebni propisi ili redarstvene naredbe na temelju šumskoga zakona za trajno uživanje. Ovi obćinski pašnjaci, ili bolje veleć, kraške pustoši, obsižu u kraških zemljah najveći prostor, te iznose u samom austrijskom primorju 64 postotaka od ciele površine kao skoro bezkoristno zemljište. Da snujem ove pašnjake, koji su temelj na Krasu toli važnoga stočarstva, pravom nazvati nekoristnim, 0 tom su se gospoda sama svojima očima osvjedočila, te će sigurno moju tvrdnju odobriti, ako prispodobe produktivnost tih golieti pri vladajućih klimatičkih odnošajih sa onom množinom, gladne marhe, koja se ovdje pase; ako uvaže, da se paša počima u proljeću već prije, no trava poraste, dapače da se u nekih dolinah, gdje ne bude sniega, ni ne prekida; ako napokon uvaže, da se izim u proljeću i jeseni nije ni nadati. |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 64 <-- 64 --> PDF |
. .´ — 216 ~ da ce niknuti trava, jer ljetna suša uništuje svaku biljku, koja ne dobije hranu iz duboke zemlje". „Žalibože izvrgnuta je drug a vrst posjeda još većemu vandalizmu, jer ovdje je drvarenje privatno vlastnictvo j paša nasuprot zajednička- — Buduć je radi prije spomenutih odnošaja ovdje produkcija trave tako slaba, mora se marha skoro jedino hraniti lišćem, a s razloga, što ovdje ne goje druge šume, do kolosjeka (nizke šume), lišćem od izdanaka, i tim načinom postaje iz nekadanje šume grmlje, sastojeće se iz oglodanoga i kržljavoga granja. Skrštenih ruku gleda posjednik posljedice svoje štedljivosti; on vidi, kako sve malo po malo propada, vidi, kako se njegove najbolje nakane u zbilji izjalove radi nesnošljivosti odnošaja glede posjeda i udari napokon putem, kojim će najmanje štetovati, on se priključuje gospodarstvenomu načelu svoga propaloga susjeda´^ „Znatnu iznimku od toga načina gospodarenja čini n eobterećeni privatni posjed. Dok nisu spajale željezničke pruge more sa trgovačkim! gradovi u nutraönjosti zemlji, živjelo je stanovničtvo Krasa od davanja predprege i vozarije^ te nije ni u snu mislilo, da poveća svoj realni posjed produktivnim zemljištem, jer i čovjek i marha bijahu prisiljeni, da si traže hrane u tudjini, te su i zimi, kao i ljeti dolazili samo kao gosti kući. — Danas je drugčije; vozarije više ne ima, konji su sa Krasa izcezli, obrt nije se još nikakav mogao udomiti, i tako je Krašanin prinukan, da svrati svoju pozornost na gospodarstvo i da si na taj način uzdržaje život; dosada bivalo je to pomnožanjem marhe i stočarstvom, nu i taj udobniji način crpljenja koristi iz prirode mora u razmierju sa umnažanjem žiteljstva i umanjenjem plodnosti tla nestajati, i tako se laća prijašnji vozar poljodjelstva i otimlje upi´avo čudnovatim načinom pustošju postaloj zemlji komad za komadom, da stvori iz njih koristna polja, livade ili vinograde". „Tko je imao prilike vidjeti prije 10 godina neposrednu okolicu Bazovice^ Orlega i drugih mnogih sela u austrijskom primorju, mora se začuditi, kad vidi ova visokimi i jakimi zidovi ogradjena krasna polja, vinograde i drvećem obrasle livade i priznati^ da može Krašanin u preobraćanju iz najpustije kraške zemlje u posve plodnu zemlju upravo čudesa tvoriti; samo ako z;nade, da radi za sebe i svoje, da će pred |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 217 ~ met njegove radnje uviek ostati njegovim, onda je neumoran, te i lieti i zimi upotriebljuje cielo prosto vrieme tomu poboljšanju zemljišta´^ „Ove okolnosti, gospodo moja, ovaj način posjedovanja, kažu namj kamo imamo svratiti svoju pozornost, orograiicko ustrojstvo, položaj miesta i kakvoća objekta pokazuju nam točni smier, kojim može naše djelovanje u zadaći melioracije Krasa koristiti; to su pašnjaci ili panjici, koji su doduše razdieljeni individualno za drvarenje, ali uslie^ zajedničke paše propadaju; melioracija ovih dvijuh kategorija posjeda, što obsižu skoro dvie trećine ciele kraške zemlje, ticala se ona (melioracija) gospodarstva ili šumarstva, predstavlja nam obći poj am o pošumljenju Krasa". j,Bilo bi daleko izvan okvira naših današnjih razpraya, ako bi se upuštao u pretresivanje pojedinih predloga, dok nije stvoren temelj za njihovo izvadjanje. Mi moramo proizvesti kulturne promjene, u cem nas neće stanovnictvo, đržeć se starih običaja, nikada podpomagati; mi moramo promieniti odnošaje posjeda i vlastnictva, a to nije moguće po postojećih sad zakonik. Imademo dakle riešiti zadaću, kojemu nam riešenju treba bezuvjetno zakonodavstva, i tim sam Vas, gospodo moja, doveo drugim putem, osnovanom na lokalnom izkustvu, do istoga cilja, koji je moj štovani predgovornik, g= tajni šumarski nadsavjetnik Judeich , iztaknuo na prvom mjestu, naime do nužde, da se stvore shodni zemaljski zakoni, koji će s jedne strane staviti dalnjemu ogoljećivanju čvrste granice, a s druge strane pružati nam polje za izvadjanje naše šumarske zadaće". „S toga ja predlažem, da slavna skupština izvoli primiti dotičnu, od g. Judeich a predloženu, resoluciju". Predsjednik generalni inspektor Wessely: „Predložene su resolucije, koje su si jako srodne. Čini mi se, da bi se njihov uspjeh znatno ojacio, ako bi se one dale sto-piti u jednu zajedničku resoluciju. Mogao bi se u tu svrhu izabrati odbor, sastojeć iz predlagatelja i neke druge gospode, koji bi „staute sessionis" radio". „Ako se koji predlagatelj ne bi slagao sa zaključkom ve ćine, naravski dao bi, da se i glede njegova posebna predloga glasuje, kao i ob ostalih", 15 |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 70 <-- 70 --> PDF |
_ 222 — , priđržaže na äö&nom šumskom zemljištu pravo na pašu, docim su pravo drvarenja prodavali cestimicno. Svatko će priznati, da su ovakove okolnosti bile za uspievanje šume nepovoljne". „U sedmom deceniju sklopile su takodjer mnoge oboine tislied toga^ što je poskočila ciena drva, prodajne ugovore, kojimi su kupci preuzeli dužnost graditi puteve, dakle tim su došle na red takodjer najdalje i s toga, što je težko bilo iz njih odpremiti drva, još dobro sačuvane stare sastojine u obćinskili šumali´^ „U obih zadnjih slučajevih nije n i govor a ob ogradjivanju posjećenih dielova šume". „Nu ne samo posredno pospješila je nerazboritost stanovnika na Ejašu nestajanje šuma, već su oni hinili to i neposredno, naime krčenjem". „Pošto se je uvidilo, da na golih privatnih zemljištih i obćinskih pašnjacih suša uslied slabe rose više škodi žitu, nego u blizini šume, počelo se je protuzakonitim prisvajanjem šume i krčenjem u dolinicah sa dubokom zemljom unutar granica šume prekidati savez iste, tako da su skoro sve obćinske šume na mapi kao obasute takovimi malimi izkrčenimi parcellami, (Kod svoga razglabanja imao sam pred očima osobito šume družba i obcina, buduć obsižu u mom kotaru najveći prostor; obćinske šume zauzimaju površinu od 17.600 hektara)". „Pa se dalnjemu napredovanju Krasa na put stane, čini mi se nuždnim, da se prije umjetnoga pošumljenja, kako je već naglasio gospodin predgovornik,, najprije gledaju sačuvati one šume i drvlje, što ih još ima na Krasu; treba dakle: urediti pravo uživanja na takovih zemljištih (osobito u šumah, pripadajućih družbam i obćinam); postaviti od vlade ovisno nagledno osoblje u dostatnom broju; da oblasti isto u svem podupiru; brzo i strogo vršiti službu kod prekršaja dotičnih naredaba i zakona (obzirom na hrvatski Kras); graditi eeste,^ da se mogu nužđna drva dobavljati iz najudaljenijih krajeva šuma lahko i jeftino, da dakle siromah Krašanin ne bude prisiljen, dobaviti si drva za ogriev iz najbliže okolice izkapanjem^ korjenja; podpomagati Erašane dizanjem gospodarstva, stočarstva itd,, koje se nalazi u mnogih kraj^vih Krasa rek bi jaš u povojih, u koju svrhu ima visoka vlada poslati znamenite gospodare (ratare), stočare, enologe i voćare, koji će proučiti odnošaje i staviti |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 223 — shodne predloge; Öestimicno ili posve razdieliti obcinske pašnjake, t. privatizirati ih.´´, „Što se tige sastavljanja resolucije, slažem se sa onom^ kako ju je izrazio g. šum. nadsavjetnik Salzer". Predsjednik generalni nadzornik Wessely; „Buduć se nitko više ne javlja za rleč, molim gospodu, koja su izabrana za formuliranje zajedničke resolucije, da se glede toga dogovore i zato prekidam ja sjednicu na četvrt sata". Tajni šum. nadsavjetnik dr. Judeich: „Čini mi se sLodnim, pozvati i gospodu šum. nadsavjetnika Salzera , nadšumara Malbohana i prof, baruna pL Seckendorfa na odborsko sielo´´. Predsjednik generalni nadzornik "Wessely: „Budue može ovo povećanje odbora biti samo koristno, rado pristajem na to i molim imenovanu gospodu, da i oni isto cine´^. (Po prilici posije četvrt sata svršio je odbor svoj posao, a predsjednik nastavi raspravljanje). Tajni šum. nadsavjetnik dr. Jude i eh: „Svi predlagatelji složili su se za resoluciju u ovom obliku: j,Obzirom na bezdvojbeno napredovanje i povećanje kraških golieti, kao i na silnu potrebu brze i kriepke pomoći, zaključuje zajednička skupština državnoga austrijskoga, hrvatsko-slavo uskoga i kranjsko-primorskoga šumarskoga družtva: umoliti svoga predsjednika, dana shodnih mjestih predloži, neka se čim prije izdaju u pojedinih kraških zemljak zakoni, uredjujući jedino kraško pitanje". Predsjednik generalni nadzornik Wessely: „G-ospoda, koja se slažu sa ovakovom resolucijomj neka izvole podići ruku". (Skoro svi dignu ruke). „Primljena je skoro jednoglasno". j,Tim bi svršili svoj sadaiiji posao". „Nu još nam valja izpuniti drugu, srećom vrlo ugodnu dužnost, naime zahvaliti se svim onim, koji su podupirali na ovaj ili onaj način ovu skupštinu". „Smierna zahvala ponajprije visokoj c. kr. austrijskoj, kao i visokoj kr. ugarskoj vladi, koja j´e poslala na nasu skupštinu |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 72 <-- 72 --> PDF |
^ 224 — posebne poslanike, i tim povisila ugled, znamenitost njenu, a zaufano i kriepost i moo". „Osobita zahvala kr, velikom županu riecke županije, g. Ljudevitu Rajzneru , koji se je toliko zanimao za naša nastojanja i pokazao osobito znanje´^ „Živio kr. slobodni grad Rieka , njen municipij i prvi njen dostojanstvenik, gradski načelnik vitez pk Ciotta , koji su nas primili srđačnošcu i usrećili eastmi, koje možemo u svojoj smiernosti pripisivati jedino važnoj stvari, radi koje smo ovamo došli". „Isto tako živio kr. slob. Senj , koji nas je onako gostoljubivo primio, što nam je bilo u onih okolnostih dvostruko milo^^ „Pođpuno priznanje i topla zahvala slavnomu austrij sko- ugarskom Lloydu^ koji nam je za vožnju sa Rieke u Senj i natrag stavio na raspolaganje poseban brod". „Živio državi neposredno podloženi grad Trst , koji je podupirao našu skupštinu, odasiavši na nju svoje povjerenstvo za pošumljenje Krasa". „Napokon najtoplija zahvala c. pomorskomu nadzorniku vitezu pk Littrovu , koji je toliko doprineo izvođenju i obistinjenju našega poduzeća". (Svaka od tih zahvalnica praćena je od članova skupštine burnim pJjeskanjem na znak sućuti). „Tako bi bila naša zadaća ... . (Gr. profesor Kestercanek ustane i reče). Profesor Kestercanek: „Usudjujem se kao Hrvat u ime hrvatskoga naroda zahvaliti se gospodinu predsjedniku za toliki interes, koji je on pokazao od vajkada za važno pitanje o pošumljenju hrvatskoga Krasa, te mu se ujedno zahvaljujem u ime gospode članova na toli mudrom upravljanju i ravnanju ovogodišnje skupštine". (Sveobći „živio!" i „hoch!"). Predsjednik generalni nadzornik Wessely: „Kao domoljub i šumoznanac zanimao sam se već od prije vrlo za kraško pitanje, zasiecajuce toliko u sve naše ođnosaje,, a uslied mojih mnogostranih nauka o Krasu mi je to pitanje još zanimivije". „Kad sam došao iz Beča ovamo, da u ovoj slavnoj skupštini imam čast predsjedatij učinio sam samo svoju dužnost". |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 73 <-- 73 --> PDF |
— 225 -^ „I tim zaključujem ovu zajednižku krašku skupštinu". (Ovo izviešće sastavio je kr. profesor višega lirvatskoslavonskoga gospodarstvenoga i šumarskoga uoilišta Dragutin Hlava , a što se tiče razprava, sastavljene su po njegovih stenografickih, od govornika popunjenih, bilježcih). Nasad svatbenih stabala. Na uspomenu svečanosti srebrnoga pira Njihovih Veličanstva, odazivajuć se pozivu austrijskoga državnoga šumarskoga družtva, zaključio je gospodarstveni odbor II, banske imovne obćine u svojoj sjednici od 26. ožujka t. g. preduzeti nasad svatbenih stabala u s]ici šumskoga perivoja, i to na sliedeći način: Na izsječenom dielu šume, koji spada šumarskomu okružju Mošcenica, čije i ime nosi, označila se je četvorina od 6400Q metara j kojoj je dakle širina i dužina 80 metara, te na kojoj se je ravnini proveo perivoju nalik nasad šume. Središte te četvorine čini krug promjerom od 20 metara, u koji vodi osam 5 metara širokih drvoreda, koji proiztiču od obih diagonala i sredine stranica, a dirajuć sredinu stranica te četvorine ide opet B metara široki kružni drvored. Ovim poredkom nastaje u četvorini više likova, i to: doticuć se kruga, a završujuć kružnim drvoredom kružni izsjeci, od kojih je u svakom opet naprama krugu peterokut, a naprama kružnomu drvoredu kružni odsjek u obliku trokuta. Peterokuti skupa sačinjavaju zviezdu. Izvan kružnoga drvoreda nastaje osam trokuta. Nutrnji peterokuti zasađjeni su svi crnogoricom tako, da je došla na dva po dva peterokuta suglasno jedna vrst drveća; na isti način zasađjeni su kružni odsjeci, ležeći do kružnoga drvoreda, ali bjelogoricom, a izvan kružnoga drvoreda nastavši trokuti svi sa lužniei, buduc će se cieli predjel, označen za šumu, ovom potonjom vrsti drveća ošumiti. Svi skupovi stabala nalaze se u trokutnoj svezi, razmakom od 1 metra, stabla pako u drvoređih zasađjena su u razmaku od 5 metara. Zasadilo se je: U okrugu dvie, 3 metra visoke široliste lipe (Tilia grandifolia), stare 20 godina, u udaljenosti od 10 metara, medju iBa |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 66 <-- 66 --> PDF |
- — 218 ~ „Sad pitam slavim skupštinu, da li pristaje na izbor takovoga odbora?*^ (Velika većina u skupštini pristaje na to). ^jNeka dakle izvole gospoda skupštinari imenovati gospodu, kojimi se ima popuniti odbor predlagatelja". (Nitko ne biva imenovan), „Gospoda, koja su možda za to, da sam imenujem dotičnu gospodu, neka isivole dići ruke". (Velika većina). „Molim dakle gg. tajnoga šum. nadsavjetnika Judeiclia , šumarnika Fali era i nadšumara Malina, da se posije slože sa predlagatelji za sastavljanje zajedničke resolucije^´. Kr. šumarnik Dragutin Faller: „Uzroci ogoljećivanja u civilno-hrvatskom primorju spadaju, što se tiče davno već nestalih- šuma, u staro vrieme, i ti su uzroci obće poznati, te se dadu mienjati ili samo ogi^anićiti, t. j . djelomice mienjati". „Promjenljivo ogoljećivanje na grmljem obraštenom Krasu i u šumah gornjega t. zv. gorskoga okružja riečke županije prouzrokuje se sada još uviek; Tjeranjem stoke na pašu po volji, osobito ovaca i koza; neograničenim drvarenjem u drvljem obraštenih predjelik Krasa, cim se i zadnji, vrlo riedko nalazeći se još Juniperus vadi iz zemlje, tako da ova bude sama kamenita krš; što je pučanstvo u razmierju sa ono inalo plodnoga zemljišta premnogobrojno; prevelikim potroškom drva na ovdašnjih bancih (ognjištih) pod otvorenim krovom; što se ukradeno drvo dade lahko i uz veliku cienu prodati na moru i bližih golih otocih; sto ne ima ovdje skoro nikakovoga kućnoga, niti drugoga obrta i što ne ima zaslužbe; što ovdašnje žiteljstvo malo cieni, niti ne štedi šuma; žalostnim pravnim stanjem i manjkavošću (´osobito glede ograđjenoga posjeda) vremenu neprikladnoga šumskoga zakona, u kojem se kradja drva ne smatra criminaliter kao kradja^ već samo kao prekršaj, te se riedko kazni´´. „I šume od jele, omorike i bukve u gorskom okružju približuju se s tih razloga pustoši i lokalnoj pogibelji ogoljećivanja, osim toga postoje tu još siiedeća zla: |
ŠUMARSKI LIST 4/1879 str. 67 <-- 67 --> PDF |
~ 219 ^ Što se ondje grade knće na selih većinom iz drva; što može ondje šumski tat nkradjem lies i građju za rezbarije lahko prodati onim mnogim posjedovateljem pilana; što se ondje još nije provela segregacija ni komasacija, a pučanstvo mjesto da štedi državno vlastnićtvo, još ga uništuje". „Sredstva za prepriecivanje dalnjega ogoljećivanja trebalo bi tražiti u tom: Da se paša na šumovitom Krasu i u postojećih još visokib šumab po mogućnosti uredi i ograniči, a to se može naravski postići samo brzim provedenjem segregacije; da se neograničeno drvarenje na grmljem obrastenom Krasu putem političke oblasti po mogućnosti nkine ili bar ograniči; da se premjesti jedan dio prevelikoga pučanstva, koje ne ima zaslužbe, niti može živjeti od ovdašnjega poljodjelstva, o zemaljskom trošku u bolji, plodni predjel; mjesto banaka, na kojih se potroši odveć drva, imali bi se u stanovib seljačkih uvesti prikladni, jednostavni štednjaci; narodu morala bi se uvođenjem obrta ili na drugi način dati prilika, da si sto zasluži; narodu morala bi se ljubav prania šumam i šteđjenje šuma već rano u školi usaditi u srce; neobhodno je potreban strogi, novi, okolnostim vremena primjereni šumski zakon; moralo bi se po mogućnosti zabraniti graditi drvene kuće". „Prirodni uzroci, koji takodjer uplivaju na ogoljećivanje i otegoćuju pošumljenje, buduć ne mogu proti njim čovječje sile ništa opraviti, dadu se u svom škodljivom uplivanju, kako smo Već priJ9 rekli, samo u toliko promieniti, koliko je to moguće stedjenjem postojeće još na Krasu vegetacije i brižljivim i razboritim gojenjem postojećih još šuma^^ „Kako sve više propadaju šume u državnoj gospoštiji Fužine , vidi se jasno iz toga: što su godine 1760., dakle prije jednoga stoljeća iznosile sve šume 80.000 jutara". „Kad se j:e g. 1820. —1822. geometrički izmjerio sav komorski gospoštijinski posjed, bilo je još samo 62.000 kat^^stralnih jutara šumskoga tla. Po katastralnom mjerenju radi zem- Ijarine od g. 1862. bilo je šume samo još 47.794 katastralnih jutara; dakle uništeno je za vrieme od 100 godina skoro polo |