DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 128 — Posredujuće misli. Ima i medjn slnžecimi šumari mnogo njih, koji pozornošću prate razvitak šumarske struke koli u samostalnih djelih toli i u casopisih, a da ne izrazuju nikada javno svojega mnienja, bud, što to prepuštaju učiteljske stolice zauziniajućim strukovnim kap" citetom, bud što službenim svojim zvanjem odviše zaokupljeni, na to niti ne dospievaju. Yiše je nego što ikada u ovaj cas povoda, da se rekne koju 0 nekom „šumarskom znanstvenom dnevnom pitanju´´, pošto je pod tim naslovom (1878, kod E, Strausa u Bonnu) izašlo djelo gosp. profesora dr. Bernharđa Borggrev e ponovilo boj proti „teoriji čistoga iznosa", koji se je takođjer već do sada žestoko bio. G-iavno stanovište nauke „škole nečistoga" i „škole čistoga iznosa" sveobće je poznato, te već sada posije više od 20godisnjega tumačenja dovoljno razjašnjeno; nu žalibože po najnovijih viestih opet se je ponovio napadaj proti posliednjoj, te se je bojati, da će isti još više pomutiti pojmove, nego što dovesti u toli željeni sklad zajedničke svrhe i ciljeve 0 b i j u n a ti k a. Sto veli i što želi dakle g. prof. dr. Borggreve u svojem djelu? U glavnom sliedeće: 1. Polag „teorije Čistoga iznosa" moraju se obhodnje tako smanjiti, da postane ne moguć odgoj i priplodak „jakoga drvlja", kako ga sveobća nužda treba i zahtieva. 2. Po „teoriji čistoga iznosa" predložena gospodarstvena od 2 do B´/g postotka jest nedostatna i prenizka, te se takova opravdano želi od 6 do 15 ^o3. Procienjivanje budućih iznosa troškova i šumskoga gospodarstva jest nemoguće, a sve na takovih podatcih osnivajuće se proračunavanje obhodnja, zemljištnih koristnih učina, i t. d. ne valja i treba zabaciti. U ovih triJTih točkah leži suština napadaja proti „teoriji čistoga inosa" te se isti ođuljim duhovitim i poučnim, mjestimice živahnim načinom analizuje. Ostala isto tako zanimiva tumačenja 0 sjegurnosti i pjihvatljlvosti uložaka glavnice u drvu, o procjenivosti glavnice drva, o gospodarstvu po činovnicih, o troškovih za utemeljenje nasada, o slučajnostih gospordastvenih |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 33 <-- 33 --> PDF |
—129 — uspjehaj o šumskoj zaštiti, o zakonodavstvu, it. d. treba uzeti do znanja kao stvari, koje se jednako tiču „škole nečistoga" i „škole čistoga iznosa". K tomu usudjujem se ja, ne zauzev se prije ni za jednu ni za drugu teoriju, već jedino najbolje inislećom posredujućom i bistrećom. namjerom sliedeće izreći: K 1. Da su osnovaei i naučitelji „teorije čistoga iznosa" s predlogom gospodarstvene kamatne mjere od 2 do 3V2% htjeli ustanoviti sveobće pravilo tako, da ne smije ista ni manja ni veća biti, to se ne bi mogao isti odobriti, a da se s toga ne bi imalo pravo uztvrditi: da je sama ta teorija nevaljala. — I ja ne shvaćam nikako taj predlog takoj kao da bi isti tu postotnu stavku kao nepomičnu osnovku šumarske uredbe za sve o dn ošaje i za sva vremena postavljao, te sam uvjeren, da predlog glasi samo za stanovite mjestne i zemljištne odnošaje bez predsudbe za druge zemlje i mjestne okolnosti, koje jedine, što se tič-e izdašnosti poljskoga, a osobito šumskoga gospodarstva mogu biti mjerilom te mogu odlučivati; samo dakle kao primjer za razjašnjenje koristnih učinaka gospodarstva po nauci te škole. Biti će bez dvojbe u trgovačkom osobito povoljnom položaju mjesta, na kojih se drvarstvo mnogo većim postotkom izplaćuje; u mnogo više naproti slučajeva moći će se postići samo 2, možda i. manji postotak; Mjestni odnošaji zahtievaju s toga za kamatnu mjeru pomičnost i širinu, koju „teorija čistoga iz nosa´^ ne oporice, a „škola nečistoga iznosa" mora priznati, premda posliednja — vidi točku 2. — mnogo više postotne stavke želi. Napredak znanosti zahtievaše — pošto je ^^teorija čistoga iznosa" priznanje stekla —, da se ustanovi postupak, po kojem bi se pravi šumski prihod za sa dašnj o st pronaći mogao. Naravski, da su se morali za to stranom za 5as uznositi, stranom više ili manje, a moguće i problematični podatci postaviti, koji su se svakako morali mjeriti i ustanovljivati po najboljem covjeSjem znanju i izkustvu, jerbo u današnjem duhu uredjenoga šumskoga gospodarstva i knjigovodstva, nije još bilo^ u ono staro vrieme, iz kojega potiču današnje šume, a i kronika nam nije toga predala, pa stoga se nuždni faktori za spomenuto računanje ne mogu još za sada drugačije dobiti. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 130 „ Škola nečistoga iznosa" ne uci još danas ni takov, a kamo li bolji postupak. Nje:^ini pristaše tvrde doduše: da je gospodarstvo sa sumarni po uspjesili prihodnoga računa vec od davna bilo^ te da su ga najstariji naši klasični šumarski pisci preporučivali, o cem se ne da dvojiti, te što zalitieva samo dodatak: da nije sve jedno prihod u smislu „škole nečistoga iznosa" i cisti iznos u smislu „škole čistoga iznosa". Nu izvjestno jest, da se pravila šumskoga financijalnoga računa tek negdje od dvadesetak godina uporahljuju, te isti glasoviti i dižne uspomene H. Cott a veli u predgovoru k trećemu i^idanju svoje „osnove naputka 2a proracunanje šumske vriednosti, Draždjani i Lipsko 1840." sliedeće: „Izkustvo pako uci, da se takovo računanje još veoma često postizav a sad polag jednostavnih, sad polag srednjih kamata; s toga sam i ja kod ovoga trećega izdanja, da svim zahtjevom zadovoljim, zadržao koii faktore za jednostavne toli i za srednje kamate, te se po tom pri porabi ovih tablica svakomu prepušta, da bira po svojem osvjedočenju". Da seje još dakle onda jedino korektno računanje kamata od kamata vrlo malo^ pače vjerojatno i skroz ništa — za proracunanje šumske vriednosti u praksi rabilo, dokazano je ovim bezdvojbeno. Kad bi se iz toga dalje htjelo izvoditi: da je taj poučaj znanosti za onda — a kamo li još u starije doba — u povojih ležao, te da šumarska publika nije ni mislila na uporabu svojih nauka, već da je nastojeć oko onodobnih dnevnih pitanja nastojala izmisliti metodu, da ustanovi „normalni šumski uzor", a izvede naprieku „kulturu po redovih", to se ne bi krivo shvatilo tadanji pravac vremena^ te bi se pravom moglo pitati: gdje da je posvjedočila „škola nečistoga iznosa" svoje naputke za proracunanje „šumskoga zemljištnoga iznosa"? Buduć se šumska dobitna mjera ne da silom u označene granice svesti, već se njezina veličina dade pravedno i primjerno označiti jedino odlučujučimi m j e s t n i m i 0 đ n 0 š a j i svake okolice i zemlje, to se ne može uvidjeti u dobitnoj mjeri pogibelj po obstanak šuxne, a nauku nje5;ine uporabe izjaviti pogibeljnom i zabacljivom. Kad bi u ovom nauku bilo pogibelji po obstanak jakoga drveća, to se ne bi nalazilo u Njemačkoj, a još više pako u Austro-Ugarskoj toli prostranih ploština prestaroga drveća s prirastom, koji već davno pada. Naši predji prepu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 131 — stiše ih nami, jerbo okolnosti nisu dopustile^ da se one porabe; mi im se veselimo, štujemo ih zahvalno i Sastno , nu naslov tvrdke, pod kojim nam ,,škola nečistoga iznosa´^ te već dugo stare drevne sastojine sada pokazuje, naime „plodovi konservativnoga I mudroga gospodarenja naših predja´´, ne da se citati s necu stvenim i jednodušnim priznanjem ! Eacunska formula nije ni kada bila, a i ne će biti zaštita proti šumskomu haranju^ a po ticalo na gojenje šuma ondje, gdje se materijalizmu sadašnjosti sve drugo podredjuje. Dokaz je tomu, što se i u kulturom da leko naprednijih zemljah i po i? = ^ čestito harati u dade. Kad su dakle sve okolnosti, koje na porabu drva upliv imadu, takove, da se nerazmjerno velika^ sasvim za sjecnju dozriela zaliha staroga drveća samo veoma sukcesivno, sa štetom pače i kod najniže ciene pravodobno porabiti neda, to smo tim prisiljeni, da se s najvišom, naravi neshođnom starosti obhodnje sprijateljimo. Tko bi tuj jednomu p ==i x mogao moć pripisati, da će moći te odnosaje promieniti, odnosno popraviti!? Tko bi inače mogao siliti šumskoga posjednika, da postavi takovu gospodarstvenu dobitnu mjeru, po kojoj bi morao svoje drvlje daleko prije posjeći, nego što je ono postiglo svoju najsućniju i najbolje plaćenu čvrstoću? Takovo zahtievanje nije izraženo u nauci „škole čistoga iznosa´^ Istu možemo pozdraviti kao mudru nositeljicu koristi, ako hoćemo upravo u njezinom duhu prednjačiti. Ona pako može i hoće kao svaki nikakvom formulom neoznaćeni i nevezani postupak štetno uplivati, ako se na njezine namjere ne paze, ili ako se pusti u gospodarske sanjarije. — K, 2. Kao što mora kod svakoga računanja prihoda biti dana glavnica i dobitna mjera, to ne može bez toga biti ni obračun koristnoga ućina poljskoga gospodarstva. Veličina šumske zemljištne glavnice dade se pronaći: prispodobom gospodarstvenoga uspjeha drugih zemljištnih kulturnih vrsti s obzirom na položaj, kakvoću, mjestne odnosaje i s odbitkom prekretnih troškova šume napram onoj; ili uzev postignute prodajne ciene sličnih zemljištnih dobara dotićne okolice; ili napokon diskontiranjem svih šumskih iznosa u i do dobe sjecnje na njihovu prvobitnu vriednost, postaviv za temelj dobitnu mjeru, pokojoj jedan od prije spomenutih uspjeha jednaki ili blizu stojeći re |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 132 zultat proizlazi. Za jednu te istu okolicu ne će pri tom biti široko polje; najvi>še da bi se njekoliko stupnovanja pokazati moglo, s kojimi bi razlicnost doticnib zemljištnib dobara ili njibova prikladnost k jednoj ili drugoj u zemlji običajnoj vrsti kulture karakterizirana bila, iz cesa dalje sliedi: da će se dobitna mjera p radi svojega velikoga upliva na brojku šumske zemljištne vriednosti i znatno promjenljivoga dobitnoga faktora I -, ^ ^ i I Bioći samo kretati u dosta uzkib granicab. Koli VIO p — IJ velika će moći biti ta dobitna mjera, nije poznato riešenju tih istraživanja; težko će pako biti ista gdje god u velikom veća od 5% 7 izuzam možda nekoliko osobito povoljnih položaja i mjestnosti, koje kao takove ništa ne odlučuju. Cesto će pače dobitna mjera stajati znatno niže izpod gornje brojke, radi velikoga bogatstva na drvu i stupnja kulture dotičnih zemalja, koje su po prihod šumskoga gospodarstva takodjer od velikoga upliva. Gosp. profesor Dr. Borggreve želi dakako 6—15 postotno ukamaoenje šumske zemljištne glavnice, te nastoji ovlaštenje na to od tuda dokazati, što cisti iznosi u željezničkih, gospodarskih, gradjevnih, pivarskih, dioničarskih, podhvatnih, u plinarskih i osjeguravajućih družtvih, u založnih pismih, prioritetih i t. d., takovo ukamaćenje u istinu pružaju. To je sa svim pravo; nu prispodabljanje ili što više sj ednacivan j e svojstva gotova novca s onim šumske zemljištne vriednost i nije nikako temeljito. Ne samo,, da se mogu takovi podhvati, koji su od visokoga prihoda, za duže ili kraće, nu svakako opredieljeno vrieme osnovati i naumiti, jerbo su izloženi konkurenciji i njezinomu uplivu, te po tom umanjenju pače i skrozimicnom uništenju njihovoga dobitka — Što najrazličitiji obrtni i spekulativni podhvati najnovijega doba dovoljno pokazuju, — mora da je već njihov postanak bio od po svoj prilici — treba paziti po svoj prilici daleko višega prihoda uvjetovan i podupiran, ili da će to biti, pače već i za to: jer takov postanak zahtieva uložak gotove imovine, koja može viši dobitni iznos pružati, i od koje se viši dobitni iznos zahtievati može. Kad bi bilo moguće pretvoriti sve zemljištne vriednosti u gotov novac, te kad bi se te orijaške svote ukamatiti htjelo, to ih se ili ne bi moglo, ili samo za tako nizki postotak, da o tom niti pojma ne imamo. Već velike svote novaca — mi |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 133 — slimo si stotine hiljada i milijune — ne uzimlju se uz tako visoke postotke kao manje svote. Uz takove okolnosti smo s toga primorani, da se za jedva brojkom oznacive i neizmjerne zemljištne glavnicne svote s tako nizkim ukamaćenjem zadovoljimo. Da bi kod takovih obstojaosti bilo vrlo ludo kupovati za gotov novac goljetine, te na njih drvlje odgajati, jest bezđvojbeno. Nu prosudjivajuc prihod zemljišta namienjenoga gojenju drvlja, ne radi se o tom pitanju, već jedino o postojećih šumahj koje se hoće i moraju zadržati, te uvaživ to, ne dokazuje gore spomenuti slučaj ništa proti ,,teoriji čistoga iznosa". Pa kad bi doista posvuda bilo moguće produkcijom drva pribaviti šumskomu zemljištu — kao što g. prof. Dr. Borggreve želi — samo 6—87o koristni iznos, ne bi li se tuj moralo rabiti sasvim nezrelo ili jedva zrelo drvlje? Grdje bi mogle ob stati toli željno i naročito zahtievane „sastojine čvrstoga drveća"? Ne leži li u tvrdnji: da je 2—372^/© ukamaćivanje pogibeljno, jerbo mora imati za posliedicu prekratko vrieme obhodnje naproti zahtievanju 6—15 postotnoga ukamaćenja veliko protuslovie. Iza pravednoga uvaženja naravskih obstojnosti i umjerenja na to se odnosećih zahtieva, dade se lahko izravnati ta oprieka izmedju. „škole čistoga" i „škole nečistoga iznosa". Iste ne bi bilo, kad bi se s jedne strane s mogućim zadovoljilo, a kad se nebi s druge nemoguće želilo. K 5. Proti tomu prigovoru gospodina profesora Dr. Borggreve, mora svako oprovrgavanje zašutiti; on je neoporecivo istinit i prav. Nitko ne može danas predvidjeti, što će se sutra dogoditi! Nu zaključci iz nedavne prošlosti mogu se često na najbližnju i bližnju budućnost pružitij u tom su slučaju opravdani, te se dakako i čine, s nesjegurnošću, koja potiče iz bića čovječjega i stvari, te iz neizvjestnosti budućih dogodjaja. Čoyjek bi se morao sniziti do pismoredje dogodjaja prošlih vremena, morao bi se odreći svakoga napredka, kulture i promicanja životaih svrha, kad ne bi mislio na sredstva, te ne bi nastojao ista iznaći, koja pomažu postići onu svrhu. Bez prosudjivanja budućega uspjeha nije postalo nijedno željezničko, nijedno brodarsko, nijedno dioničarsko družtvo, nikakov podhvat, s jednom rječi nijedno od bezbrojnih stvorenja čovječje duševne radinosti, pa ipak su se za njihovo oživotvorenje neizmjerne svote potrošile, premda su preračunavanja, na |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 134 — kojib. se je njihov postanak osnivao ^ mogla biti više ili manje problematična. Jedan dio tih podhvata uspieva dobro, drugi pako podlegao je teretu vlastitih troškova, i bilo bitisanje poslieđnjih dokazuje upravo, da su. oni postali jedino na temelju prijašnjih kombinacija i na, prestanku dobitnik faktora, na koje se nije moglo sjegurno zapustiti. Ove činjenice ne navadjam radi toga, da izvedem iz njih ovlaštenje prosudjivanja neizvjestnih u velikoj daljini ležećih iznosnih faktora šumskoga gospodarstva, već, da dokažem, da se mogu isti rabiti pače možda da su i nuždni za obližnja vremena i svrhu; napokon da se tim sliedom uvidi; daje „teorija čistoga iznosa" naučila postupak za riešenje takovih zadaća, pošto nije podnipošto nenaravna želja, da si čovjek stvori sliku, kako će izgledati njegovo gospodarstvo u bližnjoj, — ili ako se još hoće, pače i u kavSnijoj budućnosti: kad bi se za to htjelo ili moralo uložiti i upotriebiti vremena, novca i truda. Takovo proračunavanje podizava nadu, koja opet na rad potiče, te obećaje neumorno čovječje nastojanje za stvaranjem; ili pruža ono u stanovitih gospodarstvenih okolnostih uporište za odluke i mjere u onih slucajevih, u kojih je gospodar voljan ili primoran čekati na unovčenje zrelih za sieČnju sastojina. Bilo dakle obračunavanje zemljištne glavnice iz očekivane sastojinske vriednosti na temelju čimbenika, koji se prosudjivanjem kasnijih iznosa dobivaju, kako mu drago problematično, a čudnovata želja da se znade: kakov će koristni učin kazivati koje gospodarstvo iza 80 i više godina, kad bi se na pr. sadanja vrst drveća s drugom kojom koristnijom vrsti zamienila, dakle kad bi se promjena sastojine izvela, to se ne da za to služeća matematična formula, koja ne ima nasilne moći, označiti kao štetna i pustolovna. Ona se ima smatrati jedino kao usavršenje te znanstvene discipline, kao pripadajuće udo te nauke, te ju je i uzela „teorija čistoga iznosa" bez ikakve druge namjere i svrhe u red svoje nauke. Misleći gospodar znati će uvjek sve pravo upotriebiti; mnogo šta se uči i doznaje ne da se uporabljuje, već često, da se samo znade kako ne treb a raditi! Nu izvršujući šumar -— pripadao on kojoj mu drago školi — ne može se ukloniti povodu i nuždi, da osloni svoj rad na predmnlevanje i predpostavke^ za koje ne može naći neposredno |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 39 <-- 39 --> PDF |
´ ™ 135 — dokaza i podkriepe. On mora predpostavljajuc kombinirati: da će množina drveća njegova djelokruga na temelju inomjestnih iz;kustva postići a svojih različitik dobab starosti ove ili one iznose, jerbo je on zvan, da za stanovito uredbeno doba pri redi približno valjanu sjeonju; on mora u tu svrbu uvesti u račun i uspjeh prirasta raznih doba starosti, a da ne ima u velike potrebito sredstvo, kao što su sveobće, ili ako je sreće, mjestne iznosne tablice, koje nije pojedinac doživio i koje se nisu izkusile za sve dobe starosti na istoj sastojini na istom mjestu; on mora u svakdanjoj službi mnogo cesa i važnoga dobro prosudjivajuć pronalaziti, jer on ne može predmet pobliže iztraživati i razgledavati ili, jer se u obće zadaća dade riesiti sastavljajućim i proracunavajućim postupkom. Bolje ili gore riešenje takovih pitanja odvisiti će uyjek od izkustva vještine i oštroumnosti dotičnika. Ono će riedko kada ili samo djelomice pružati pozitivnih rezultata, nu ipak mogu biti isti uporabivi, te će se morati s njimi služiti, jerbo se po naravi stvari bolje pronaći ne dade. Pošto se dakle ~ kao što i gosp, prof. Dr. Borggreve priznaje — ima zemljištni prihod smatrati kao pravi izraz gospodarstvenoga koristnoga ucina, ne da se okolišati s pronalazkom šumske zemljištne vriednostii uzpostavom pravedne gospodarstvene dobitne mjere. Temelji za izracunanje šumske zemljištne vriednosti sadanjega doba, dobiti ee se iz dobrih mjestnih iznosnih tablica, koje može lahko imati svako veće šumsko gospodarstvo, u kojem dotične sastojinske dobe starosti postoje. Ciene drva, i za nekoliko prošli h godina, pred-i nuzkoristni iznosi itd., dadu se u gospodarstvenih knjigah naći. Uvršćujuć ove posliednje — uzmimo, kao što u ovom zadaćnom slučaju sbilja jest, pocimlju tek s 30tom godinom starosti, te su pocam od god. 1832. pobilježeni — po njihovom pravom iznosu, a računajuć množinu drva dozrele i upravo posječene 120 godišnje većinom hrastove sastojine po sa danjih cienah, malo još ostaje da se kombinira za mladje dobe starosti iste sastojine, te se tim znatno pospješuje riešenje ove zadaće, pošto prispodobive mladje sastojine istoga položaja, iste zemljištne dobrote i razmjera pomješanju u okružju sbilja dolaze, a znade se za sadanju vriednotnu stavku toga mladoga drveća, te s toga ne |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 40 <-- 40 --> PDF |
" 136 ~ treba, da se s takovimi kombinacijami posiže u ono daleko prošlo doba, u koje je sadanja stara sastojina onoliko stara bila. U tom shioajii dakle osnivajri se nzpostavci svih iznosnih faktora najvećim i najvažnijim dielom na istiniti h cinjenicah , te će se samo za mladju dobu iste sastojine istovrstno i jednako staro mlado drveće mladjega postanka — u ovom slučaju osobito za 120--46—30=44 — nadomjestiti odnosno sravniti^ cemn ne treba podnipošto prigovarati, jerbo treba pomisliti: da ciene sjeciva drveća u sadašnjosti, rasle iste ili padale, uplivajn na visinu ciene mladjih razreda starosti iste vrsti drveća i gojenja u istoj okolici, te je s toga uporaba ovakove razmjernosti stvari prikladna i opravdana. Eazdobje, za koje nisu pred — i nuzkoristi u aktih naznačene, već koje su nadomještene iz jednako starih prispodobivih drugih sastojina jednake vrsti drveća gojitbe i razmjera pomješanja na temelju ciena takodjer iz sadašnjosti, iznosi, kao što je malo prije spomenuto 44 godine; ne će se dakle moći prigovoriti, da imadu tako dobiveni iznosni faktori ne najvećim i najvažnijim dielom pravo na podpunu istinitost, nu manjim dielom na dobru uporabivost. Ako se na dalje može iza zreloga promišljanja svih na gospodarstvo uplivajućih mjestnih odnošaja i s obzirom na zem- Ijištnu vriednost drugih kulturnih vrsti okolice istoga položaja i dobrote, uzpostaviti 2^^ postotnu gospodarstvenu dobitnu mjeruj te kad se je tim načinom pronašlo šumsku zemljištnu nečistu vriednost I. II. III. i IV. sastojinske i zemljištne dobrote u okruglom 81, 68, 54 i 44 forinta po jutru, pri cem su se, kao što je gore razjašnjeno, prosudji vanj a budućih iznosa sasvim izbjegavala, to se zaista ne će moći spo čitnuti takovoj uporabi „teorije čistoga iznosa" neizpravnost ili samovoljno ustanovljivanje. Imajuć dakle brojčani izraz ,jšumske zemljištne vriednosti", bez kojega ne može biti gospodar čistoga iznosa, a dobro bi došao i pristaši stare škole, ne će se isti za sada trebati brinu. ti za svotu iznosa dok opet nastupi 120 godišnja doba sjecnje, već će samo — a s njim zaista i pristaša stare škole — morati marljivo nastojati, da postigne gojitbom i utemeljivanjem sastojina, da izraste ćim bogatija i cim bolja m-aterijalna zaliha u sto kraće vrieme. Pošto je sada izlazište dobiveno i |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 137 poznato j kakovoj će zemljistnoj glavnici imati zadovoljiti gospodarstveni uspjesi, predočen je jasno cilj, za kojim mora gospodar težiti. Da li će buduće — u tom slučaju za 120 godina napried sizuće — tvorbe gospodarstvenih odnošaja dopustiti, da se ta svrha poluči ili ne? Tko bi to mogao znati ? — Uzmimo pako slučaj: Iz ukupne iznosne svote minus kulturnih troškova, koji se imadu unovčiti, razdieljen dobitnim faktorom (1482.43 : 18.36) u 81 fr. posljednu zemljištnu nečistu vriednost, pružiti će iza prve povrativše se sječnje slično umanjenu ukupnu iznosnu svotu od 1600 ili samo 1300 forinti, to bi sada tom razlikom bilo razjašnjeno; da se je zemljištna glavnica ne sa 27^, već sa 2*68 ili 2-18 postotka rentirala, nu nikako ne bi bilo dokazano, da je zemljištna nečista vriednost u 81 for. nepravo prije izračunana bila, te nije u istinu tako velika bila. — Trebati će u tom slučaju pitati; da li se nisu ukupni gospodarstveni odnošaji zemlje, tržišta i t. d. u tih 120 godina tako promienili, da opravdaju, novo obračunanje zemljištae glavnice opet za sliedećedoba obhodnj e , ili iz kojega drugoga uzroka čine nuždnimi napustenje dosadanje 272 postotne dobitne mjere? Takova, pače još mnogo veća miena zemljištne vriednosti i gospodarstvenih uspjeha u tako dugo doba, ne bi nas imala iznenaditi, pošto je izkustvo upravo sadanji naraštaj jasno i živo poučilo, da mogu a mnogo kraćem vremenu nastupiti znatnije promjene vriednosti dobara i iznosa. Ako sada još jednom spomenem 120godišnju dobu sječnje upravo spomenute hrastove šume, koja je bila kao naravi shodna i najbolja spomenuta u šumarskih znanstvenih knjigah, koje su mnogo prije izašle, nego što je postavljena „teorija čistoga iznosa^^, to ću umiriti one, koji su zabrinuti, da ne će moći u buduće uz uporabu nauke čistoga iznosa postići krupnogorice takovu starost, ili da se moraju sve sastojine drva ove ili još mnogo veće starosti umah u sječnju dati, viešću: da ima u. Austro-Ugarskoj i kao što je poznato takodjer u drugih zemljak još mnogo sastojina, koje su tu starost daleko premašile, i oje će kao sto je predmnievati — žalibože — još dugo morati stajati. Nauka stare škole, po kojoj najbolja doba sječnje hrastove krupnogorice pada u 120. godinu, nije se mogla nasliedovati, jerbo trgovina ne smatra još dosta čvrsti m drvo takove starosti za današnje glavne tržištne po |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 138 — , trebe, te s toga malo nudja, što je i istina; — a nauka „teorije čistoga iznosa" nije mogla preprieciti, da su te sastojine prestare postale, premda a kazalnoga postotka već davno pada, a i ^ po tom samo umjereno raste, te je samo pomoćju c moguće bilo, jest a i biti će, kako se je nadati, da već iznemoglu silu a i h \x toliko udesi, da se gore spomenu.ta 2´/a postotna dobitna mjera još uvjek podpunoma ostvariti dade. Po današnjih zahtievih tržišta mogu tek prosječno 140 do 160 godišnje hrastove kru.pnogorice — gdje naravski mladje i starije dobe stabala dolaze — pružati najbolja skladišta robe; 120 godišnje sastojine davajjn samo manje vriedniju robu, po tom je — i po svoj prilici takodjer radi obilja na prestarih sastojinah — njihova unovcivost toli bitno razlicna, da čovjek može, kad i ne bi bio okolnostmi prisiljen, da te stare sastojine prizađrži, doći na misao : da li to uplivno cesto pače vrlo živahno c kazalnoga postotka ne savjetuje, da se sjecnjom radje tako dugo pričeka, dok ne bude medju tim dalje radeći a i h cienu drva povisilo. — Po tom ne može se to „teoriji čistoga iznosa" u grieh upisati, da mora imati posljedicom kratke dobe obhodnje, te da stavlja u opasnost produkciju jakoga drveća. Snizivanj e s gospodarstvenom dobitnom mjerom može se mnogo prije prtižitij nego što je moguće promjeniti m j estne gospodarstvene odnosaje bilo skojom mu drago formulom. I ova proti „teoriji čistoga iznosa" podignuta tužba ne ima nikakve čvrste podpore, a tako se i šarovit dokaz njezinih protivnika može rušiti. Teorija „škole nečistoga iznosa" zahtieva za svoje obracunanje prihoda uzpostavu gospodarstvene dobitne mjere, a nepoznavanje zemljištne glavnice; ona poznaje takođje samo neki šumski prihod j a nikakov zemljištni, pa ako se pita za cisti iznos njezinoga gospodarstva, to se takvim označuje taj šumski prihod. — S takovim naučnim načelom ne će joj poći za rukom srušiti „teoriju čistoga iznosa", te niti jednoga njezinoga pristašu na svoju stranu dobiti. D,a su šumski prihod i zemljištni prihod isto tako različiti pojmovi, kao što prihod i čisti iznos, ta to znade svaki! ^ M i h o 1 j a c , 26. travnja 1879, Adolf Danhelovskj. |