DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 8 <-- 8 --> PDF |
_ 72 — govori 0 tom ovako: „Sušenje kore mene je dugo interesovalo. E,osa je kvarila koru i onda kada je osušena bila. Da doskočim toj neprilici, dao sam namjestiti spram svake kade jednu sušu od kolja i pokrio sam ju travom. Ova suša zakljanja s početka radnike pri guljenju, te mogu raditi po svakom vremenu. Uz ovu sušu namjestim drugu od 5-5 met. širine i lO met. dužine, gdje će se spravljati kora, koju ja sušim u peći, što sam sam izumio i koja ne dodje više od 100 franaka. Tako ja sušim moju koru i sutradan ju već mogu izdavati." Ovdje moramo primjetiti, da nije nuždno, da se kora guli u najgore zimsko vrieme, jer je pripoznato, da se drva, što su posječena mjeseca studenoga, mogu guliti još početkom ožujka, dakle poslie više od tii mjeseca. Glavno je to, da se ne čeka dok se drva osuše od vjetrova i sunca u ožujku, jer vlaga u drvetu olahkoćava guljenje. Pitanje o sušenju riešiti će u ostalom ponajbolje sama praktika, samo kada je kora po svojoj kakvoći ravna onoj, što se dobiva običnim guljenjem. A da joj ne ima doista prigovora, može se uviditi iz sliedećih izvještaja i bilježaka, koje je dobio parižki list „Echo forestier", od kuda je ciela ova stvar i izcrpljena. Od god. 1866. posvjedočava više parižkih i pokrajinskib strojbara, od kojih su nam svjedočbe podnesene, da je kora, koja je dobivena Metrovim postupkom isto tako dobra kao i ona, što se dobiva običnim načinom. Sliedećib godina dolaziše ista svjedočanstva, no da ih sve ne navađjamo, pristupiti ćemo bližoj epohi, gdje se je postupak počeo usavrsivati i razprostirati. * Dne 25. travnja 1874. profesor lučbe na zemaljskoj školi u Grrinjonu (Gi´ignon) govori u pismu na Wawrešena ovo : „Kao i moji prediatnici došao sam i ja do toga, da već ne može biti boljih rezultata s novim sistemom guljenja kore." — On tvrđi, da kora sadržava posve istu količinu tanina (7-14:%) i završava govoreć: „Kako pogledom na obilatost tanina tako i na praktično razstavljanje kore ne ima se šta želiti kod ovoga novoga sistema." Dne 19. siečnja 1874. strojbar Tortje-Bolian (Tortier-Beaulien) u Parizu piše nekomu šum. trgovcu u Sanju (Chagnon), koji mu je poslao od obe vrsti kore na eksperimentaciju: ,Ja |
ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 73 nisam našao razlike, koja bi se mogla ocieniti u snazi Sina (Lohe) što je napravljen od ove kore. Uporaba im je jednaka u pogledu djelatnosti tanina." Iste godine u izvještaju, što je podneseno orleanskom zemljodjelskom odboru, dokazivaše lučbar Raburden (Rabourdiii), kako je našao više tanina u kori dobivenoj parom. Zodo-Lable (Jodeau-Lable) strojbar u Šato-Renoiu (Chateau-Renault) i Yensan, strojbar u Nanti (Nantes) tvrđjabu 27. srpnja 1874., da su našli u obe vrsti kore istu količinu tanina. Burdon-Nanket, koji sada u veliko radi koru od g. 1873., htio je, prije nego se poda na taj posao, uhvatiti račun rizika. I evo šta čitamo u raznih pismih, gdje mu se daju odgovori na njegova pitanja. Upravitelj šumarske škole po analizah Grandoa, profesora agrikulturne kemije na akademiji u Nancyu piše ovo: „Ne ima nikakove znatne razlike u množini tanina hrastove kore kao tobože radi toga, što je ova dobivena u vrieme soka ili ona zimi Nomaisonovim postupkom." Strojbar Dekro-Dono iz Živeta (Decrox-Dono iz Živeta) piše 17. studena 1874.: „Ja sam uvidio u kori dobivenoj pomoćju pare istu kakvoću, kao što i u onoj, što je guljena običnim načinom te postigao mnogo bjelji i brži čin (tanage). Ako nastavite tako guliti i ove godine, ja sam kupao za 400.000 kilograma, da mi se svršetkom idućega mjeseca ožujka dostavi." Od istoga pismo od 17. siečnja 1876.: 1. „Kora, dobivena postupkom Nomaisonovim, za mene je vrednija od one, što se u vrieme soka dobiva." 2. „Sa istom količinom kore dobivam ja kožu mnogo bjelju, te se ne može s njom ni uzporediti ona, što se učinja korom, guljenom u soku." 3. „Ja cienim i obvezati ću se, plaćati 10°/,, više za koru dobivenu toplinom, nego za onu, što je guljena u soku." „Evo to je, što sudim o toj kori posije trogodišnjega izkustva i praktike. Ja trebam milijun kilograma kore preko godine i ne bi mario imati druge nego ovakove." Rozinjol (Rosignol) piše 20. siečnja 1876. izvjestiocu šuiiiarskoga odsjeka na njegovo pitanje ovo: „Po mojem ocjenivanju ne nalazim razlike izmeđju kore |
ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 74 — načinom u vrieme soka." — „Ovaj Sas prodajem ja svoju koru, koju sam gulio po Nomaisonovom načinu, uz onu istu cienu, uz koju i onu, što sam dobio običnim načinom i već ne mogu namiriti sve naručbine." ^ - Mogli bi navesti još i više stručnili izjava o toj stvari, nu biti će i ovo dovoljno za one, koji su sumnjali o valjanosti kore, što se dobiva pomoćju pare. Da je Nomaisonovim postupkom, fpravije izumom učinjen velik korak u šumskoj privredi i obrtu, to je nepobitna istina. I doista će ovaj izum obustaviti sjecenje u vrieme soka. A u tom i leži napredak, jer je sjecenje u vrieme soka — neka govore izvjestni ljudi, što im drago — škodljivo po novo izbijanje đrveta. Uzalud se navadjalo i navađja, kako se ne treba bojati proljetnih mrazova za izdanke, koji izbijaju iz panja poslie siečenja u mjesecu svibnju i lipnju. Tu se smeće s uma, da se izdanci ne će dovoljno odrveniti do mrazova mjeseca studena i prosinca, ako baš i umaknu kasnim mrazovom. I tada ako ne budu sasvim uništeni, imati će ipak mnogo pretrpjeti. Nitko u ostalom ne može sumnjati o tom, da pri sječenju drva u vrieme kada se sok kreće, izvjestni dio toga soka izteČe bezkoristno, ne proizvadjajuć mladine. No guljenje kore izvan vremena soka ima mnogo drugih prednosti. Tu se može upotriebiti mnogo ruku, koje su ostale bez zanimanja, dočim se poljskoj radnji ustupaju radnici, što su nuždni mjeseca svibnja i lipnja. Osim toga u mjesecu svibnju najmanji mraz, najmanja razhlada u atmosferi zadrži sokove i po tom čini guljenje nemogucnim. Tako se računa, da se svake godine najmanje četvrtina za guljenje ostavljenoga drveća ne može toj operaciji podvrći. Kod Nomaisonovoga načina ne može biti ovih gubitaka. Ali to nije sve. Ovim načinom može se guliti najsitnije i najkrupnije drveće, šta više i ono, koje je oštećeno od zareznika i što bi bilo posve nemoguće u vrieme soka. Iz toga sliedi, da će se odsada moći guliti kora i sa onih drva, koja su odredjena za ugalj, te koja su danas izgubljena za cio sviet. Isto tako moći će se oguliti i svako drugo drvo pa i tačke za hmelj, čime im se ujedno osigurava i veća trajnost. Tu se samo moraju upotriebiti odgovarajuće dužine. |
ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 75 — Na posljedku, pošto se guljenje kore može podhvaćati od mieseca studena do travnja, pa i do svibnja, moći će strojbari snabdjeti se korom po svojoj potrebi, te ne će biti prinudjeni, svažati u mjesec ili dva svu zalihu, što ju kroz čitavu godinu trebaju. Oni bi trebali dakle manje magaze a i manje kapitala. Šumski trgovac, koji bude procjenjivao sječinu pogledom na koru, ne će se toliko varati u računu, jer će biti siguran za sav proizvod, na koji je računao. Za samoga šumskoga vlastnika ima još jedan probitak, a to je, da će se drva ovako pregrijana mnogo brže sušiti, te će ih usljed toga moći odmah i prodavati uz manje prevozačke troškove, a uloženi kapital će kraće vrieme bezplodno ležati. Bourdon Nanquette na osnovu svoga dugoga izkustva tvrdi, da akcija pare čini drvo tvrdjim i tim prikladnim bez injekcije za upotriebljivanje kod gradjenja željeznica, a to bi mu povisavalo i samu vriednost. Napokon tim načinom može se guliti drvo svake vrsti, te će mnoge od njih, koje — ma da sadržaju dosta tanina — bijahu prezrene samo zato, što se težko gule, kao što je n. pr. breza, kojom se učinja ruska juhta, od sada upotrebljivati. Lipova kora, od koje se dobivaju jača užeta nego što od konoplja, moći će se u svako doba guliti, a tim veću upotrebnu vriednost postići. . U kratko, uvadjanjem ovoga postupka stvoriti će se nova era koli za postojeće šume guljevače toli i za osnivanje novih. Za našu šumsku privredu ima ovaj izum mnogo važnosti, te bi ga valjalo, komu je moguće i praktički proučiti. Za trgovce, koji ovom robom rade, bilo bi u prvom redu od koristi, a ne bi škodilo, da se i posjednici šume ili njihovi strukovnjaci na to dadu. Sto je za presadjivanje, valja nam presadjivati na naše zemljište. Nikada nam ne valja smetnuti s uma, da smo u bogatoj zemlji siromašan narod! |
ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 76 — Omedjivanje Šuma. Piše VatroslavCerman, kr. šumar i pov. zemljomjernik. Omedjivanje ima tu glavnu zadaću, da dovede po mo gućnosti medje vlastničtva šume u podpuni red i stavnost. Frama tomu spada opet ograničenje nutarnjega prostor noga razdieljenja Sume više u predradnju uredjenja šumarenja. Buduć je u svrhu uspješnoga izvršivanja šumske zaštite točno znanje šumske mjestnosti potrebito, moralo bi osjeguranje zemljištnoga vlastničtva biti glavna briga vlastnikova, te bi mu moralo mnogo do toga biti, [da isto točno omedjašiti dade. Žalibože imade kod nas mnogo veleposjeda još neomedjašena. Ta neizvjestnost medja ne samo što puno parnica prouzrokuje (koje se pravde uviek radi nedostatnih dokaza svrše na korist dosadašnjega uživaoca) već je ista i prigodom provedbe segregacije i komasacije zle posljedice imala. U takovom bo slučaju moralo se je od natražnoga odkupa krčevina i povratka osvojenja odustati, pošto se to nije moglo pravovaljano dokazati. Bivše pako vlastelinstvo moralo se u takvoj zgodi zadovoljiti tim, što mu se je naknada za svakolika nedokučiva osvojenja u odštetu za pretečne zemlje po for. 8´45 od jutra uračunala. Do koje mjere mogu takova zemljištna osvojenja kod neomedjašenih šuma narasti, poznato mi je iz vlastitoga izkustva. U Slavoniji naime postale su uzduž šumskoga ruba šume mehkote od više rali, za koje vlastnik šume prije znao nije, dok se to nije prigodom omedjivanja pokazalo. Na državnih dobrih u Štajerskoj postala su iz malušnih drvarskih kolibica postupičnim razširivanjem omašna selska selišta i dvorci, a posjednici istih ne će sada ni vise da čuj a o kakvom drvarskom poslu. Akoprem ima shodno omedjašenje svaka uredjena šumska uprava provesti, to će ipak biti dobro, u slučaju naime, ako bi medjašne točke sasma izgubljene bile, te se samo pomoćju autentičnih mjerničkih izradka pronaći dale, da se ovaj posao praktičnomu mjerniku poyjeri. Buduć su pako medjaši svuda po |
ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 77 — zakonu dužni svoje medje urediti, to se mogu k prisustvovanju kod ovoga posla i susjedi pozvati. Ne zna li nijedan od obojice medjaša označiti izvjestno medi LI, to ne preostaje drugo, već da se međja iz pouzdanih zemljovida iztraži. U slučaju pako, gdje šuma graniči sa obćinskim pašnjakom (ili šikarjem), koji je bio prije segregacije vlastničtvo šumskoga posjednika, mjerodavan je samo zemljovid, na temelju kojega je segregacija provedena bila. To valja i u onom slučaju, kad se ne bi medjašna crta na zemljovidu u naravi rubom šume sudarala, jerbo se je površina obćini ustupljenoga pašnjaka samo po tom nacrtu (zemljovidu) izračunala. Ako su prepisi i litografije manjkavi i ako ne ima starijih autentičnih dokaza, to je najbolje, da se posluži izvornim i katastralnimi mapami u mjerilu od 1" = 40°. Nu čim su u većem mjerilu [nacrti izvorno izmjereni, tim se dade sjegurnije i pouzdanije svaka medjašna točka pronaći i izpitati. Prenašanje iz manjega razmjera (mjerila) u veći, ne valja. Da se katastralni nacrt kao pravovaljana dokaznica rabiti može, treba da ga svi medjaši prije kao takovu pripoznadu. Pravde, koje bi se prigodom omedjivanja poroditi mogle, treba, ako je iole moguće, dobrovoljnim načinom poravnati da se tako znameniti parbeni troškovi uklone; a osobito treba to tada, kad neznatna vriednost zemljišta ili šume ne stoji u razmjeru prama parbenim troškovom. U slučaju pako, da bi se medjaši hotimice ili iz koristoljubja usudili medju prehvatiti, to treba bezodvlačno sudbenim putem proti tomu postupati, jerbo je za tužbe radi smetanja posjeda kod suda prve molbe (kotarski sud) ustanovljen samo kratak rok. Pojedine medjašne crte jesu ili od naravi već označene, n- pr. potoci, jarugami, visokimi stienami; ili se moraju tekar jarkom, kamenjem, stupovi ili humkom označiti. Šumske ceste i razmedje široki h bila (sljemena) ne mogu vriediti kao sjegurne medjašne crte i to s toga razloga, što se na širokom sljemenu prava razmedja težko izpitati dade. I naši jos prvotni šumski putevi veoma su promjenljivi. Nadalje običavaju vozari uklanjati se pri zločestom vremenu razrovanomu |