DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 8     <-- 8 -->        PDF

_ 72 —


govori 0 tom ovako: „Sušenje kore mene je dugo interesovalo.
E,osa je kvarila koru i onda kada je osušena bila. Da doskočim
toj neprilici, dao sam namjestiti spram svake kade jednu sušu od
kolja i pokrio sam ju travom. Ova suša zakljanja s početka
radnike pri guljenju, te mogu raditi po svakom vremenu. Uz
ovu sušu namjestim drugu od 5-5 met. širine i lO met. dužine,
gdje će se spravljati kora, koju ja sušim u peći, što sam sam
izumio i koja ne dodje više od 100 franaka. Tako ja sušim moju
koru i sutradan ju već mogu izdavati."


Ovdje moramo primjetiti, da nije nuždno, da se kora guli
u najgore zimsko vrieme, jer je pripoznato, da se drva, što su
posječena mjeseca studenoga, mogu guliti još početkom ožujka,
dakle poslie više od tii mjeseca. Glavno je to, da se ne čeka
dok se drva osuše od vjetrova i sunca u ožujku, jer vlaga u
drvetu olahkoćava guljenje.


Pitanje o sušenju riešiti će u ostalom ponajbolje sama
praktika, samo kada je kora po svojoj kakvoći ravna onoj, što
se dobiva običnim guljenjem. A da joj ne ima doista prigovora,
može se uviditi iz sliedećih izvještaja i bilježaka, koje je dobio
parižki list „Echo forestier", od kuda je ciela ova stvar i izcrpljena.


Od god. 1866. posvjedočava više parižkih i pokrajinskib
strojbara, od kojih su nam svjedočbe podnesene, da je kora,
koja je dobivena Metrovim postupkom isto tako dobra kao i
ona, što se dobiva običnim načinom. Sliedećib godina dolaziše
ista svjedočanstva, no da ih sve ne navađjamo, pristupiti ćemo
bližoj epohi, gdje se je postupak počeo usavrsivati i razprostirati.
*


Dne 25. travnja 1874. profesor lučbe na zemaljskoj školi
u Grrinjonu (Gi´ignon) govori u pismu na Wawrešena ovo : „Kao
i moji prediatnici došao sam i ja do toga, da već ne može biti
boljih rezultata s novim sistemom guljenja kore." — On tvrđi,
da kora sadržava posve istu količinu tanina (7-14:%) i završava
govoreć: „Kako pogledom na obilatost tanina tako i na
praktično razstavljanje kore ne ima se šta želiti kod ovoga novoga
sistema."


Dne 19. siečnja 1874. strojbar Tortje-Bolian (Tortier-Beaulien)
u Parizu piše nekomu šum. trgovcu u Sanju (Chagnon),
koji mu je poslao od obe vrsti kore na eksperimentaciju: ,Ja




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 73 nisam
našao razlike, koja bi se mogla ocieniti u snazi Sina
(Lohe) što je napravljen od ove kore. Uporaba im je jednaka
u pogledu djelatnosti tanina."


Iste godine u izvještaju, što je podneseno orleanskom
zemljodjelskom odboru, dokazivaše lučbar Raburden (Rabourdiii),
kako je našao više tanina u kori dobivenoj parom. Zodo-Lable
(Jodeau-Lable) strojbar u Šato-Renoiu (Chateau-Renault) i Yensan,
strojbar u Nanti (Nantes) tvrđjabu 27. srpnja 1874., da su
našli u obe vrsti kore istu količinu tanina.


Burdon-Nanket, koji sada u veliko radi koru od g. 1873.,
htio je, prije nego se poda na taj posao, uhvatiti račun rizika.
I evo šta čitamo u raznih pismih, gdje mu se daju odgovori
na njegova pitanja.


Upravitelj šumarske škole po analizah Grandoa, profesora
agrikulturne kemije na akademiji u Nancyu piše ovo: „Ne ima
nikakove znatne razlike u množini tanina hrastove kore kao
tobože radi toga, što je ova dobivena u vrieme soka ili ona
zimi Nomaisonovim postupkom."


Strojbar Dekro-Dono iz Živeta (Decrox-Dono iz Živeta)
piše 17. studena 1874.: „Ja sam uvidio u kori dobivenoj pomoćju
pare istu kakvoću, kao što i u onoj, što je guljena
običnim načinom te postigao mnogo bjelji i brži čin (tanage).
Ako nastavite tako guliti i ove godine, ja sam kupao za 400.000
kilograma, da mi se svršetkom idućega mjeseca ožujka dostavi."


Od istoga pismo od 17. siečnja 1876.:


1. „Kora, dobivena postupkom Nomaisonovim, za mene
je vrednija od one, što se u vrieme soka dobiva."
2. „Sa istom količinom kore dobivam ja kožu mnogo bjelju,
te se ne može s njom ni uzporediti ona, što se učinja korom,
guljenom u soku."
3. „Ja cienim i obvezati ću se, plaćati 10°/,, više za koru
dobivenu toplinom, nego za onu, što je guljena u soku."
„Evo to je, što sudim o toj kori posije trogodišnjega izkustva
i praktike. Ja trebam milijun kilograma kore preko
godine i ne bi mario imati druge nego ovakove."


Rozinjol (Rosignol) piše 20. siečnja 1876. izvjestiocu šuiiiarskoga
odsjeka na njegovo pitanje ovo:
„Po mojem ocjenivanju ne nalazim razlike izmeđju kore




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 74 —


načinom u vrieme soka." — „Ovaj Sas prodajem ja svoju koru,
koju sam gulio po Nomaisonovom načinu, uz onu istu cienu, uz
koju i onu, što sam dobio običnim načinom i već ne mogu namiriti
sve naručbine." ^ -


Mogli bi navesti još i više stručnili izjava o toj stvari,
nu biti će i ovo dovoljno za one, koji su sumnjali o valjanosti
kore, što se dobiva pomoćju pare.


Da je Nomaisonovim postupkom, fpravije izumom učinjen
velik korak u šumskoj privredi i obrtu, to je nepobitna istina.
I doista će ovaj izum obustaviti sjecenje u vrieme soka. A u
tom i leži napredak, jer je sjecenje u vrieme soka — neka govore
izvjestni ljudi, što im drago — škodljivo po novo izbijanje đrveta.
Uzalud se navadjalo i navađja, kako se ne treba bojati
proljetnih mrazova za izdanke, koji izbijaju iz panja poslie siečenja
u mjesecu svibnju i lipnju. Tu se smeće s uma, da se
izdanci ne će dovoljno odrveniti do mrazova mjeseca studena i
prosinca, ako baš i umaknu kasnim mrazovom. I tada ako ne
budu sasvim uništeni, imati će ipak mnogo pretrpjeti. Nitko u
ostalom ne može sumnjati o tom, da pri sječenju drva u vrieme
kada se sok kreće, izvjestni dio toga soka izteČe bezkoristno,
ne proizvadjajuć mladine.


No guljenje kore izvan vremena soka ima mnogo drugih
prednosti. Tu se može upotriebiti mnogo ruku, koje su ostale
bez zanimanja, dočim se poljskoj radnji ustupaju radnici, što su
nuždni mjeseca svibnja i lipnja. Osim toga u mjesecu svibnju
najmanji mraz, najmanja razhlada u atmosferi zadrži sokove i
po tom čini guljenje nemogucnim. Tako se računa, da se svake
godine najmanje četvrtina za guljenje ostavljenoga drveća ne
može toj operaciji podvrći.


Kod Nomaisonovoga načina ne može biti ovih gubitaka.
Ali to nije sve. Ovim načinom može se guliti najsitnije i najkrupnije
drveće, šta više i ono, koje je oštećeno od zareznika
i što bi bilo posve nemoguće u vrieme soka.


Iz toga sliedi, da će se odsada moći guliti kora i sa onih
drva, koja su odredjena za ugalj, te koja su danas izgubljena
za cio sviet. Isto tako moći će se oguliti i svako drugo drvo
pa i tačke za hmelj, čime im se ujedno osigurava i veća trajnost.
Tu se samo moraju upotriebiti odgovarajuće dužine.




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 75 —


Na posljedku, pošto se guljenje kore može podhvaćati od
mieseca studena do travnja, pa i do svibnja, moći će strojbari
snabdjeti se korom po svojoj potrebi, te ne će biti prinudjeni,
svažati u mjesec ili dva svu zalihu, što ju kroz čitavu godinu
trebaju. Oni bi trebali dakle manje magaze a i manje kapitala.


Šumski trgovac, koji bude procjenjivao sječinu pogledom
na koru, ne će se toliko varati u računu, jer će biti siguran
za sav proizvod, na koji je računao.


Za samoga šumskoga vlastnika ima još jedan probitak, a
to je, da će se drva ovako pregrijana mnogo brže sušiti, te će
ih usljed toga moći odmah i prodavati uz manje prevozačke
troškove, a uloženi kapital će kraće vrieme bezplodno ležati.


Bourdon Nanquette na osnovu svoga dugoga izkustva
tvrdi, da akcija pare čini drvo tvrdjim i tim prikladnim bez
injekcije za upotriebljivanje kod gradjenja željeznica, a to bi
mu povisavalo i samu vriednost.


Napokon tim načinom može se guliti drvo svake vrsti,
te će mnoge od njih, koje — ma da sadržaju dosta tanina —
bijahu prezrene samo zato, što se težko gule, kao što je n. pr.
breza, kojom se učinja ruska juhta, od sada upotrebljivati.


Lipova kora, od koje se dobivaju jača užeta nego što od
konoplja, moći će se u svako doba guliti, a tim veću upotrebnu
vriednost postići. .


U kratko, uvadjanjem ovoga postupka stvoriti će se nova
era koli za postojeće šume guljevače toli i za osnivanje novih.
Za našu šumsku privredu ima ovaj izum mnogo važnosti,
te bi ga valjalo, komu je moguće i praktički proučiti.


Za trgovce, koji ovom robom rade, bilo bi u prvom redu
od koristi, a ne bi škodilo, da se i posjednici šume ili njihovi
strukovnjaci na to dadu.


Sto je za presadjivanje, valja nam presadjivati na naše
zemljište. Nikada nam ne valja smetnuti s uma, da smo u bogatoj
zemlji siromašan narod!




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 12     <-- 12 -->        PDF

- 76 —
Omedjivanje Šuma.


Piše
VatroslavCerman,
kr. šumar i pov. zemljomjernik.


Omedjivanje ima tu glavnu zadaću, da dovede po mo


gućnosti medje vlastničtva šume u podpuni red i stavnost.


Frama tomu spada opet ograničenje nutarnjega prostor


noga razdieljenja Sume više u predradnju uredjenja šumarenja.


Buduć je u svrhu uspješnoga izvršivanja šumske zaštite
točno znanje šumske mjestnosti potrebito, moralo bi osjeguranje
zemljištnoga vlastničtva biti glavna briga vlastnikova, te bi
mu moralo mnogo do toga biti, [da isto točno omedjašiti dade.


Žalibože imade kod nas mnogo veleposjeda još neomedjašena.
Ta neizvjestnost medja ne samo što puno parnica prouzrokuje
(koje se pravde uviek radi nedostatnih dokaza svrše
na korist dosadašnjega uživaoca) već je ista i prigodom provedbe
segregacije i komasacije zle posljedice imala.


U takovom bo slučaju moralo se je od natražnoga odkupa
krčevina i povratka osvojenja odustati, pošto se to nije moglo
pravovaljano dokazati. Bivše pako vlastelinstvo moralo se u
takvoj zgodi zadovoljiti tim, što mu se je naknada za svakolika
nedokučiva osvojenja u odštetu za pretečne zemlje po for. 8´45
od jutra uračunala.


Do koje mjere mogu takova zemljištna osvojenja kod neomedjašenih
šuma narasti, poznato mi je iz vlastitoga izkustva.
U Slavoniji naime postale su uzduž šumskoga ruba šume mehkote
od više rali, za koje vlastnik šume prije znao nije, dok se
to nije prigodom omedjivanja pokazalo.


Na državnih dobrih u Štajerskoj postala su iz malušnih
drvarskih kolibica postupičnim razširivanjem omašna selska selišta
i dvorci, a posjednici istih ne će sada ni vise da čuj a o
kakvom drvarskom poslu.


Akoprem ima shodno omedjašenje svaka uredjena šumska
uprava provesti, to će ipak biti dobro, u slučaju naime, ako bi
medjašne točke sasma izgubljene bile, te se samo pomoćju autentičnih
mjerničkih izradka pronaći dale, da se ovaj posao praktičnomu
mjerniku poyjeri. Buduć su pako medjaši svuda po




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 77 —


zakonu dužni svoje medje urediti, to se mogu k prisustvovanju
kod ovoga posla i susjedi pozvati.


Ne zna li nijedan od obojice medjaša označiti izvjestno
medi LI, to ne preostaje drugo, već da se međja iz pouzdanih
zemljovida iztraži.


U slučaju pako, gdje šuma graniči sa obćinskim pašnjakom
(ili šikarjem), koji je bio prije segregacije vlastničtvo šumskoga
posjednika, mjerodavan je samo zemljovid, na temelju kojega
je segregacija provedena bila. To valja i u onom slučaju, kad
se ne bi medjašna crta na zemljovidu u naravi rubom šume
sudarala, jerbo se je površina obćini ustupljenoga pašnjaka samo
po tom nacrtu (zemljovidu) izračunala.


Ako su prepisi i litografije manjkavi i ako ne ima starijih
autentičnih dokaza, to je najbolje, da se posluži izvornim i
katastralnimi mapami u mjerilu od 1" = 40°.


Nu čim su u većem mjerilu [nacrti izvorno izmjereni, tim
se dade sjegurnije i pouzdanije svaka medjašna točka pronaći
i izpitati.


Prenašanje iz manjega razmjera (mjerila) u veći, ne valja.
Da se katastralni nacrt kao pravovaljana dokaznica rabiti
može, treba da ga svi medjaši prije kao takovu pripoznadu.


Pravde, koje bi se prigodom omedjivanja poroditi mogle,
treba, ako je iole moguće, dobrovoljnim načinom poravnati da
se tako znameniti parbeni troškovi uklone; a osobito treba to
tada, kad neznatna vriednost zemljišta ili šume ne stoji u
razmjeru prama parbenim troškovom. U slučaju pako, da bi se
medjaši hotimice ili iz koristoljubja usudili medju prehvatiti,
to treba bezodvlačno sudbenim putem proti tomu postupati, jerbo
je za tužbe radi smetanja posjeda kod suda prve molbe (kotarski
sud) ustanovljen samo kratak rok.


Pojedine medjašne crte jesu ili od naravi već označene,
n- pr. potoci, jarugami, visokimi stienami; ili se moraju tekar
jarkom, kamenjem, stupovi ili humkom označiti.


Šumske ceste i razmedje široki h bila (sljemena) ne mogu
vriediti kao sjegurne medjašne crte i to s toga razloga, što se
na širokom sljemenu prava razmedja težko izpitati dade. I naši
jos prvotni šumski putevi veoma su promjenljivi. Nadalje običavaju
vozari uklanjati se pri zločestom vremenu razrovanomu