DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1879 str. 58 <-- 58 --> PDF |
´. . , — 58 — da se je došlo do sveobdega osvjedoSenja, da je najkoristnije sabirati šišku u vlastitom podhvatu, te ju kao gotovu robu prodavati. Materijalni dobitak zavisi isto tako kao i kod žirovine od vremena, mjestnih i sastojinskih ođ nošaja, nu i od nadzora i čuvanja, jer samo se sobom razumieva, da se takovi traženi proizvodi rado kradu." Ove pomenute viesti nadšumarnika Kowlanda osnivaju se na istini, te su vriedne, da svrate na sebe pozornost hrvatskih gumara. I kod nas bo u Hrvatskoj unovSuje se šiška javnom dražbom, te se procjenbena ciena ustanovi na oko i pomoćju veoma dvojbenih izkušanih brojeva. Kao što nam je svim poznato, nije još nijedan trgovac sa šiškom osiromašio, što se ali ne može reći o nijednoj drugoj grani trgovine. Našim šumarom, osobito pako gospodarskim upraviteljem većih lii´astovih šuma nastaje dužnost, da ove pomenute crtice točno izpitaju, te polag osvjedočenja dosađanji način prodavanja promieue. Svaki šumski posjednik zaista će rado svoje podhvatne izdatke djelomice povećati, kad se može tim osvjedočiti, da su tako njegovi interesi najbolje sačuvani, a da mu se je pače nadati i većemu primitku. Tom prigodom pako stečeno osvjedočenje o koristi ili gubitku vlastitoga podhvata dovoljno će gospodara nagraditi za trud i muku, sto no mu je sabiranje zadalo. Vrieđnost procjene na oko poznata je svakomu praktiku, te ne će zaista nikomu na um pasti, da podvoji, da ne bi mogli i mi u Hrvatskoj slične rezultate navesti, kakove je gosp. nadšumarnik Kovi^land u Ugarskoj našao. Ja mislim, da je ovo dovoljno, đa potakne naše hrvatske šumare, da već buduće godine slične mjere poprimu, koje omogućuju točno iztraživanje toga velevažnoga pitanja, a da ćemo mi biti tako sretni, štogod pobliže čitati u našem družtvenom glasilu o izkustvih tom prigodom stečenih. Svakako će nam moći o tom najprije naši gospodarski upravitelji imovnih obćina podati čim skorije po nas šumare željenih i zanimivih obaviesti. S—r. (Grobničko polje i pOŠUmljenje istog) Jer se sada razpravlja pušumljenje krša, to sam ovime naumio iztaknuti moje nazore glede Grobničkog polja i njegove okolice. Grobničko polje, koje je svakomu poznato iz hrvatske povjesti, ono polje, na kojem su Hrvati slomili silu divljih i biesnih Tatara, na kojem je g. 1861. blagoslovljena zastava županije rieČke, sasvim je pusto izuzam malenoga južnoga diela, što leži sjeverno i na podnožju grada Grobnika. Na njem nije viđiti nikakva rastlja izuzam na malenih podignutih u sredini brežuljcih, jer nigdje nije viditi plodonosne crnice, koja se može obradjivati. Ono je moralo biti negda jezerom, što nam za dokaz može služiti najprije sastojina tla, a i pod selom Zastenice, tik šumskog ureda Majer, spadajućeg prejasnoj kneginji Thurn i Tasis, nalazeće se oveće jezero, znamenito glede nepresušljivosti i u najvećoj sušnoj godini. Ovomu jezeru pripisuju se strašne groznice, kojim godimice osobito iz sela Zastenice i Podhuma podlegne mnogo žrtva. Tlo na grobničkom polju je naplovno, duboka pjeskulja, pomješana sa nešto malo crnice. Na tom polju izza sela Podhuma pokušano je uzgajanje hrasta kitnjaka još god. 1852., te je nasađjeno nekoliko rali. Pokaza se istina bog |