DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1879 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 53 -traiine, a bijaše to pokus tadanjega vojnoga zapovjednika vi Belovaru, ue bi li se i crnogorica dala u Hrvatskoj koristno gojiti, pielomice htjelo se je tim doskočiti nestašici u ovoj okolici na drvu za gradju. U oboe može se pokus, da se crnogorica u nižih predielih naše domovine udomi, kod Belovara kao uspjeli smatrati; jer šuma Borik pođpuno je normalna izgleda, te ne trpi ništa od pogibeljnoga pritiska sniega. Vladajući odnošaji prirasta vrlo su dobri, ako i ne nepravilni, tako, da nas ovaj za rukom pošli pokus može uvjeriti, da će crnogorica, koja se sada u Hrvatskoj samo po gorah nalazi, razširiti svoj obseg, te se i u doline pružiti. Moguće je pače, da će ona gdje gdje i kralja šume, hrast naime iztisnuti i s njim se natjecati. Mogućnost ta leži u velikoj cieni drva za gradju od crnogorice, u brzom njezinom rastu i po tom u kraćoj dobi obhodnje, čim se brojka iznosa šuma crnogoričinih onoj naših šuma hrastovih približuje. Našim revnim šumskim gospodarom pruža se tim novo izdašno polje radinosti, nu jedino bili bi željeti, da bi isto pokušali i s inom do sada manje poznatom crnogoricom, n. pr. s onim k nami u novije vrieme donesenim šumskim drvećem kao: Velingtonia gigantea, Douglas-omorikom itd., koje radi ogromnoga svojega prirasta i izvrstne prikladnosti za tehničke svrhe svu naSu pažnju i pomno proučavanje zaslužuje. Izrazujuć ovu želju, mislimo, da možemo izreći i nadu, da ne će naši hrvatski šumari u svojoj revnosti i težnji za usavršenjem popustiti, te da će naše domaće šumarstvo na onaj stupanj podignuti, što bi ga ono radi bogatih svojih šuma zauzimati moralo. S ovim kratkim izletom u šumu Borik zaključila se je ovogodišnja ekskurzija hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva- Gostoljubivost pako sv. gjurgjevačke imovne obćine, izražena po njezinom prvom činovniku, nadšumaru g. Mallin u omogućila je uČestnikom izleta posije bogate gostbe i povratak na badava ponudjenih kolih do željezničke postaje Gradac, od kud su pojedini učestnici izleta k svojoj kući odputovali. Završujuć svoj izvještaj o družtvenom izletu, mislim, da fflogu uztvrditi, da će se svi družtveni članovi, koji su ovogodišnju glavnu skudštinu posjetili i izletu prisustvovali, uvjek rado siećati ne samo gostoljubivoga dočeka grada Križevca, veo 1 toli obilnoga od križevačke i sv. gjurgjevačke imovne obcine gostoljubivoga podvorenja, te da se je svaki od nas vratio |