DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1879 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 53 -traiine,
a bijaše to pokus tadanjega vojnoga zapovjednika vi Belovaru,
ue bi li se i crnogorica dala u Hrvatskoj koristno gojiti,
pielomice htjelo se je tim doskočiti nestašici u ovoj okolici na
drvu za gradju. U oboe može se pokus, da se crnogorica u nižih
predielih naše domovine udomi, kod Belovara kao uspjeli smatrati;
jer šuma Borik pođpuno je normalna izgleda, te ne trpi
ništa od pogibeljnoga pritiska sniega. Vladajući odnošaji prirasta
vrlo su dobri, ako i ne nepravilni, tako, da nas ovaj za rukom
pošli pokus može uvjeriti, da će crnogorica, koja se sada u
Hrvatskoj samo po gorah nalazi, razširiti svoj obseg, te se i
u doline pružiti. Moguće je pače, da će ona gdje gdje i kralja
šume, hrast naime iztisnuti i s njim se natjecati. Mogućnost ta
leži u velikoj cieni drva za gradju od crnogorice, u brzom
njezinom rastu i po tom u kraćoj dobi obhodnje, čim se brojka
iznosa šuma crnogoričinih onoj naših šuma hrastovih približuje.
Našim revnim šumskim gospodarom pruža se tim novo izdašno
polje radinosti, nu jedino bili bi željeti, da bi isto pokušali
i s inom do sada manje poznatom crnogoricom, n. pr.
s onim k nami u novije vrieme donesenim šumskim drvećem
kao: Velingtonia gigantea, Douglas-omorikom itd., koje radi
ogromnoga svojega prirasta i izvrstne prikladnosti za tehničke
svrhe svu naSu pažnju i pomno proučavanje zaslužuje. Izrazujuć
ovu želju, mislimo, da možemo izreći i nadu, da ne će naši
hrvatski šumari u svojoj revnosti i težnji za usavršenjem popustiti,
te da će naše domaće šumarstvo na onaj stupanj podignuti,
što bi ga ono radi bogatih svojih šuma zauzimati moralo.


S ovim kratkim izletom u šumu Borik zaključila se je
ovogodišnja ekskurzija hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva-
Gostoljubivost pako sv. gjurgjevačke imovne obćine, izražena
po njezinom prvom činovniku, nadšumaru g. Mallin u omogućila
je uČestnikom izleta posije bogate gostbe i povratak na
badava ponudjenih kolih do željezničke postaje Gradac, od kud
su pojedini učestnici izleta k svojoj kući odputovali.


Završujuć svoj izvještaj o družtvenom izletu, mislim, da
fflogu uztvrditi, da će se svi družtveni članovi, koji su ovogodišnju
glavnu skudštinu posjetili i izletu prisustvovali, uvjek
rado siećati ne samo gostoljubivoga dočeka grada Križevca,


veo 1 toli obilnoga od križevačke i sv. gjurgjevačke imovne
obcine gostoljubivoga podvorenja, te da se je svaki od nas vratio