DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 45     <-- 45 -->        PDF

^ 101


stojbini pri pođpunom sklopu (obrast vrstnoće stojbine) bacati
možej — već samo onaj popriecni UTVBI prihod, što ga đotižna
šuma u istinu davati može pri srednjem obrastu, koji se u
običnih i odmah opazujucih se gospodarstvenih odnošajih nalazi.
U tom smislu ima se kod ustanovljenja katastralnoga donosa u
drvu za mjerilo uzeti ne maximalni t. j . idealno podpuni, nego
onaj srednji obrast, koji proidazi iz geometrickoga prosjeka
obrastah što su u razmjerju prema mjestnim, većinom idealnim
te nepostizivim stavkam skrižaljke prihoda u drvu, sastavljene
za uredjenje šumah, ustanovljeni i u opisu sastojinah naznačeni
(l´O, 0-9, 0*8, 0-7/0-6, 0-5 i t. d.)


Ođ tuda sliedi^ da se plodovitosti tla odgovarajući veći


t. j . u gornjem smislu srednji prihod u divu, kako no se nalazi
u primjeru navedenom u naputku za procjenu šumah ÖL YII.
odsiek 2., samo onda mjesto proiiadjenoga manjega prihoda u
drvu uzeti imade, ako je lošo stanje šume nastalo sbog nemarnoga
pošumljivanja i prekomjerne neograničene paše, a ne
uslied prirodnih (elementarnih) i inih pri običnom gospodarenju
radjajućih se nepovoljnih al neizbježivih naravnih uplivah,
Budimpešta, 20. prosinca 1877.


Šumarska niža učilišta.


(šumar niče.)


Od kralj, šumara Vatroslara Ceriuaiia u Kutjevn.


Obćenito se priznaje, da su niže ratarnice za Hrvatsku i
Slavoniju vrlo potrebite, da, nuždnije, nego li višja gospodarstvena
učilišta i zavodi.


Kad bi mi dovoljno sredstva imali za podignuće ovakovih
nižjih učilišta u dovoljnom broju, to bi ja bez oklievanja bio
za to, da se u svakoj županiji po jedna ratarnica podigne i to
s toga, što mi ne samo da smo u gospodarstvu zaostali, nego
se i u mnogih inih narodno-gospodarstvenih odnošajih u nazadku
nalazimo.


Što bi više gospodarstvo sa duhom vremena napredovalo,
i što bi više brige i marljivosti mu poklanjali, tim bi ^iše imali
prilike pitomci, da uvjek nješto nova ne samo vide i nauče, nego




ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 102 —
pri njem i praktično sudjeluju, a pri neobkodno nuždnim investicijam
i sami svojeručno poslove obavljaju.


Iste nazore možemo postaviti i o šumarskom gospodarstvu;
jer akoprem su niže strukovne učione za obrazovanje šumskotehničkog
i pomoćnog osoblja veoma nužđne, to se je dosad u
tom smjeru toliko, koli ništa učinilo, barem neiraa sve dosada
ni šumom toli bogata Slavonija nijedne takove učione.


Znano je, đa u Slavoniji pojedini, 6000—10.000 ralik veliki
šumski srezovi, kako to mnoge čistine , goleti i zapuštene
sjecine svjedoče j veoma nuždno potrebuju vrieđne ruke šumskog
gospodara, koji je ali mnogim inim poslom toli obterećen,
đa bez izdašne pođpore jednog vrstnog i tebnicko naobraženog
šumskog pomoćnika niti svoje obične službene dužnosti obavljati
nemože, a kamo li da u povjerenom mu dielu šume što u kulturnom
smjeru učiniti može, te s toga obično i najnužđnije
kulture neizvedene ostanu.


Ovo je dakle najbolji dokaz j da je pouzdano i tehnički
naobraženo šumsko čuvarsko i pomoćno osoblje ne samo neobhodno
potrebno, nego upravo nuždno, te bi imalo đa bude
desna ruka šumskom upravitelju!


Ali gdje uzeti te vrstne i praktično naobražene šumske
pomoćnike^ kad u cieloj zemlji nijednog šumarskog nižeg učilišta
ili šumarnice neima, akoprem baš u naših slavonskih šumah
narodno blagostanje i zemaljsko bogatstvo leži.


Možda će mi tkogod u ovom nazoru s tim protusloviti,
što će mi odgovoriti, da se u toj oskudici tim pomoći možemo,
što bi šumsko pomoćno i čuvarsko osoblje isto kao i upravne
šumske oi-gane iz inozemstva nabaviti mogli; — ali svaki razboriti
šumski gospodar mora mi u ovom povlađjivati, da samo
sa našim zemaljskim okolnostmi dobro poznato pomoćno osoblje
kod nas od koristi i uspjeha biti može, a ovako osoblje dade
se opet najbolje izobraziti u jednom domaćem učevnom zavodu»


Kad bi dakle iole moguće bilo, da se u Slavoniji na zemaljski
trošak jedna sumarnica podigne, to bi najbolja prilika
bila sada, đa se pri ustrojivanju ratarnice u. Slavoniji u savezu
s ovom i jedno niže šumarsko učilište oživotvori.


Ne ima li pak dovoljno sredstva, koja visokoj zemaljskoj
vladi za sada na razpoloženju stoje, pošto je možebit zemaljski
budžet s drugimi nuždnimi investicijami obterećen ili izcrpljen,




ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 47     <-- 47 -->        PDF

^ 103 —


to bi se bez okolišanja mogao poprimiti naÖin po primjei^u Oislajtanije,
gdje đielom šumarska družtva a dielom posjednici §umah
sami potrebita sredstva namaknu, pa ovakove šumarnice
ne samo podižu, nego i izdržavaju. U ovu svrhu mogli bi se
dakle i naši veleposjednici, dotično posjednici šumah medjusobno
združiti i jedno domaće družtvo za podignuće šumskih nižjih
učilišta (Waldbauschulverein) ustrojiti, te sjedinjenimi silami iz
vlastitih sredstvah barem jednu, toli nuždnu šumarnicu oživotvoriti.
A neima dvojbe, da bi visoka zemaljska vlada, dotično
zemlja sama, ovo učilište s vremenom na svoj teret preuzela,
povećala i sama uzdržavala?!


Od jedne zemlje , koja je u Austro -Ugarskoj monarkiji
na šumah ne samo najbogatija, nego koja se upravo rajem hrastovah
naziva, moglo bi se bar oSekivati, da ne zaostane za
onimi zemljami, koje ni izdaleka toga šumskog bogatstva neimaju,
te ipak u razmjeru dovoljno i mnogo više nego mi o
naobrazbi svoga šumsko-tehnickog osoblja nastoje.


Kod nas je upravo nemoguće jednog šumskog tehniekonaobraženog
čuvara ili pomoćnika naći, te se s toga moraju
uzimati većinom prosti ljudi, koji istinabog domaće okolnosti
dobro poznaju, ali od kojih mnogi niti citati ni pisati neznadu,
a povrh toga imadu o svom zvanju višeput sasvim krive nazore,
te tako i svoju službu obavljaju.


Načelo, da bi se naši gosp. posjednici šumah za osnivanje
šumarnice osobito zauzimati imali, osniva se na tom, što na
prvom mjestu baš gospoda veleposjednici dobro naobraženo tehnicko-
šumsko čuvarsko i pomoćno osoblje potrebuju, i što bi
se u mnogom obziru bolji uspjeh postići mogao, nego što zbilja
sada biva, kad mi nebi bili primorani za sve i sva samo državnu
pomoć potraživati, nego jednom i naše sobstvene sile
pokušali, a današDJi napredak na industrijalnom polju najbolji
nam je dokaz, da se sjedinjenimi silami mnogo više toga postići
može.


K tomu ima niže šumarsko učilište sasvim drugi smjer,
nego liratarnica; jer dočim ratarnica zadaću ima: naobrazivati
seljačke sinove za buduće razborite gospodare svoga zemljoposjeda,
to se od naših seljaka nemože tražiti, da će svoje sinove
u šumarnicu slati, da se u šumarskoj struki izobraze, da
će zatim svoje vlastite šumice nadgledati i gajiti, nego pitomci




ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 48     <-- 48 -->        PDF

- 104


te šumarnice imali bi bar većim dielom u šumali veleposjednika
službovati. ´


Nu za stalno možemo i io uzeti, da ce i pojedine obcine
za svoj vlastiti, kod mnogih i prilično veliki šumski posjed,
ovako naobraženili šumskih pomoćnika trebati, jer one u pogledu
strukovno-naobraženog šumsko - ćuvarskog i pomoćnog
osoblja još mnogo lošije stoje j nego li i sami veleposjednici.
Svakako su pako zadnji pozvani, da u tom pogleda svojim
xiplivom i svojimi sredstvi zapoćmu.


Kad bi dakle visoki erar ili koji od gospode veleposjednikahj
imajući kakovu za tu svrliu prikladnu prostoriju, takovoj
šumarnici uamienilij a jedan u aktivnoj službi nalazeći se
viši šumski činovnik uz pripomoć jednog praktičnog šumarskog
pristava (uz primjerenu nagradu) na toj šumarnici učiteljsko
mjesto zauzeo. to bi uzdržavanje ovakovog šumarskog nižeg
učilišta jedva 2000 for. (dvie liiljade forintik) stojalo, koje bi
onda našim šu.mam a tim takodjer i cieloj domovini od neizmjerne
koristi bilo.


Mi bi dobili tim načinom dobro naobraženo šumsko cuvar


sko i tekničko´pomoćno osoblje, koje bi svom zvanju ne samo


nagnućem i veseljem odgovaralo, nego nebi niti svoju službu


sinekurom smatralo, kao što to žalibože sada većim dielom biva.


Da je pako šumarnica za našu domovinu, a imenito za


Slavoniju od prieke nužde kao i ratarnica, to je isto tako ne


dvojbeno, kao i mogućnost, da se šumarnica ustrojiti i uzdrža


vati može.


Konačno neka mi bude dozvoljeno još jednu okolnost na


vestij koja ustrojenju šumarnice ponajviše u prilog stoji.


U nas ima mnogo posjednika šume, koji poradi svoga pre


malenog šumskog posjeda, te i s materijalnog obzira nisu u


stanju, da za svoju šumu posebno drže jednog na višem šumar


skom učilištu, naobraženog i sa svjedočbami za samostalno šu


marsko gospodarenje osposobljenog šumai-aj te su obično pri


nuždeni, da za ovu struku uzmu po jednog iole naobraženijeg


seljaka^ kojem u pomanjkanju naobraženog strukovnjaka; tako


cieli svoj šumski posjed povjere; a posljedice ovih odnošaja


uvidjaju se po svib našik privatnih posjedih žalibože zadosta.


Tim šumoposjednikom bio bi dakle ovako praktično na


obražen lugar dobro došao, a oni bi mu se u tom slučaju sa