DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 45 <-- 45 --> PDF |
^ 101 stojbini pri pođpunom sklopu (obrast vrstnoće stojbine) bacati možej — već samo onaj popriecni UTVBI prihod, što ga đotižna šuma u istinu davati može pri srednjem obrastu, koji se u običnih i odmah opazujucih se gospodarstvenih odnošajih nalazi. U tom smislu ima se kod ustanovljenja katastralnoga donosa u drvu za mjerilo uzeti ne maximalni t. j . idealno podpuni, nego onaj srednji obrast, koji proidazi iz geometrickoga prosjeka obrastah što su u razmjerju prema mjestnim, većinom idealnim te nepostizivim stavkam skrižaljke prihoda u drvu, sastavljene za uredjenje šumah, ustanovljeni i u opisu sastojinah naznačeni (l´O, 0-9, 0*8, 0-7/0-6, 0-5 i t. d.) Ođ tuda sliedi^ da se plodovitosti tla odgovarajući veći t. j . u gornjem smislu srednji prihod u divu, kako no se nalazi u primjeru navedenom u naputku za procjenu šumah ÖL YII. odsiek 2., samo onda mjesto proiiadjenoga manjega prihoda u drvu uzeti imade, ako je lošo stanje šume nastalo sbog nemarnoga pošumljivanja i prekomjerne neograničene paše, a ne uslied prirodnih (elementarnih) i inih pri običnom gospodarenju radjajućih se nepovoljnih al neizbježivih naravnih uplivah, Budimpešta, 20. prosinca 1877. Šumarska niža učilišta. (šumar niče.) Od kralj, šumara Vatroslara Ceriuaiia u Kutjevn. Obćenito se priznaje, da su niže ratarnice za Hrvatsku i Slavoniju vrlo potrebite, da, nuždnije, nego li višja gospodarstvena učilišta i zavodi. Kad bi mi dovoljno sredstva imali za podignuće ovakovih nižjih učilišta u dovoljnom broju, to bi ja bez oklievanja bio za to, da se u svakoj županiji po jedna ratarnica podigne i to s toga, što mi ne samo da smo u gospodarstvu zaostali, nego se i u mnogih inih narodno-gospodarstvenih odnošajih u nazadku nalazimo. Što bi više gospodarstvo sa duhom vremena napredovalo, i što bi više brige i marljivosti mu poklanjali, tim bi ^iše imali prilike pitomci, da uvjek nješto nova ne samo vide i nauče, nego |
ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 102 — pri njem i praktično sudjeluju, a pri neobkodno nuždnim investicijam i sami svojeručno poslove obavljaju. Iste nazore možemo postaviti i o šumarskom gospodarstvu; jer akoprem su niže strukovne učione za obrazovanje šumskotehničkog i pomoćnog osoblja veoma nužđne, to se je dosad u tom smjeru toliko, koli ništa učinilo, barem neiraa sve dosada ni šumom toli bogata Slavonija nijedne takove učione. Znano je, đa u Slavoniji pojedini, 6000—10.000 ralik veliki šumski srezovi, kako to mnoge čistine , goleti i zapuštene sjecine svjedoče j veoma nuždno potrebuju vrieđne ruke šumskog gospodara, koji je ali mnogim inim poslom toli obterećen, đa bez izdašne pođpore jednog vrstnog i tebnicko naobraženog šumskog pomoćnika niti svoje obične službene dužnosti obavljati nemože, a kamo li da u povjerenom mu dielu šume što u kulturnom smjeru učiniti može, te s toga obično i najnužđnije kulture neizvedene ostanu. Ovo je dakle najbolji dokaz j da je pouzdano i tehnički naobraženo šumsko čuvarsko i pomoćno osoblje ne samo neobhodno potrebno, nego upravo nuždno, te bi imalo đa bude desna ruka šumskom upravitelju! Ali gdje uzeti te vrstne i praktično naobražene šumske pomoćnike^ kad u cieloj zemlji nijednog šumarskog nižeg učilišta ili šumarnice neima, akoprem baš u naših slavonskih šumah narodno blagostanje i zemaljsko bogatstvo leži. Možda će mi tkogod u ovom nazoru s tim protusloviti, što će mi odgovoriti, da se u toj oskudici tim pomoći možemo, što bi šumsko pomoćno i čuvarsko osoblje isto kao i upravne šumske oi-gane iz inozemstva nabaviti mogli; — ali svaki razboriti šumski gospodar mora mi u ovom povlađjivati, da samo sa našim zemaljskim okolnostmi dobro poznato pomoćno osoblje kod nas od koristi i uspjeha biti može, a ovako osoblje dade se opet najbolje izobraziti u jednom domaćem učevnom zavodu» Kad bi dakle iole moguće bilo, da se u Slavoniji na zemaljski trošak jedna sumarnica podigne, to bi najbolja prilika bila sada, đa se pri ustrojivanju ratarnice u. Slavoniji u savezu s ovom i jedno niže šumarsko učilište oživotvori. Ne ima li pak dovoljno sredstva, koja visokoj zemaljskoj vladi za sada na razpoloženju stoje, pošto je možebit zemaljski budžet s drugimi nuždnimi investicijami obterećen ili izcrpljen, |
ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 47 <-- 47 --> PDF |
^ 103 — to bi se bez okolišanja mogao poprimiti naÖin po primjei^u Oislajtanije, gdje đielom šumarska družtva a dielom posjednici §umah sami potrebita sredstva namaknu, pa ovakove šumarnice ne samo podižu, nego i izdržavaju. U ovu svrhu mogli bi se dakle i naši veleposjednici, dotično posjednici šumah medjusobno združiti i jedno domaće družtvo za podignuće šumskih nižjih učilišta (Waldbauschulverein) ustrojiti, te sjedinjenimi silami iz vlastitih sredstvah barem jednu, toli nuždnu šumarnicu oživotvoriti. A neima dvojbe, da bi visoka zemaljska vlada, dotično zemlja sama, ovo učilište s vremenom na svoj teret preuzela, povećala i sama uzdržavala?! Od jedne zemlje , koja je u Austro -Ugarskoj monarkiji na šumah ne samo najbogatija, nego koja se upravo rajem hrastovah naziva, moglo bi se bar oSekivati, da ne zaostane za onimi zemljami, koje ni izdaleka toga šumskog bogatstva neimaju, te ipak u razmjeru dovoljno i mnogo više nego mi o naobrazbi svoga šumsko-tehnickog osoblja nastoje. Kod nas je upravo nemoguće jednog šumskog tehniekonaobraženog čuvara ili pomoćnika naći, te se s toga moraju uzimati većinom prosti ljudi, koji istinabog domaće okolnosti dobro poznaju, ali od kojih mnogi niti citati ni pisati neznadu, a povrh toga imadu o svom zvanju višeput sasvim krive nazore, te tako i svoju službu obavljaju. Načelo, da bi se naši gosp. posjednici šumah za osnivanje šumarnice osobito zauzimati imali, osniva se na tom, što na prvom mjestu baš gospoda veleposjednici dobro naobraženo tehnicko- šumsko čuvarsko i pomoćno osoblje potrebuju, i što bi se u mnogom obziru bolji uspjeh postići mogao, nego što zbilja sada biva, kad mi nebi bili primorani za sve i sva samo državnu pomoć potraživati, nego jednom i naše sobstvene sile pokušali, a današDJi napredak na industrijalnom polju najbolji nam je dokaz, da se sjedinjenimi silami mnogo više toga postići može. K tomu ima niže šumarsko učilište sasvim drugi smjer, nego liratarnica; jer dočim ratarnica zadaću ima: naobrazivati seljačke sinove za buduće razborite gospodare svoga zemljoposjeda, to se od naših seljaka nemože tražiti, da će svoje sinove u šumarnicu slati, da se u šumarskoj struki izobraze, da će zatim svoje vlastite šumice nadgledati i gajiti, nego pitomci |
ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 48 <-- 48 --> PDF |
- 104 te šumarnice imali bi bar većim dielom u šumali veleposjednika službovati. ´ Nu za stalno možemo i io uzeti, da ce i pojedine obcine za svoj vlastiti, kod mnogih i prilično veliki šumski posjed, ovako naobraženili šumskih pomoćnika trebati, jer one u pogledu strukovno-naobraženog šumsko - ćuvarskog i pomoćnog osoblja još mnogo lošije stoje j nego li i sami veleposjednici. Svakako su pako zadnji pozvani, da u tom pogleda svojim xiplivom i svojimi sredstvi zapoćmu. Kad bi dakle visoki erar ili koji od gospode veleposjednikahj imajući kakovu za tu svrliu prikladnu prostoriju, takovoj šumarnici uamienilij a jedan u aktivnoj službi nalazeći se viši šumski činovnik uz pripomoć jednog praktičnog šumarskog pristava (uz primjerenu nagradu) na toj šumarnici učiteljsko mjesto zauzeo. to bi uzdržavanje ovakovog šumarskog nižeg učilišta jedva 2000 for. (dvie liiljade forintik) stojalo, koje bi onda našim šu.mam a tim takodjer i cieloj domovini od neizmjerne koristi bilo. Mi bi dobili tim načinom dobro naobraženo šumsko cuvar sko i tekničko´pomoćno osoblje, koje bi svom zvanju ne samo nagnućem i veseljem odgovaralo, nego nebi niti svoju službu sinekurom smatralo, kao što to žalibože sada većim dielom biva. Da je pako šumarnica za našu domovinu, a imenito za Slavoniju od prieke nužde kao i ratarnica, to je isto tako ne dvojbeno, kao i mogućnost, da se šumarnica ustrojiti i uzdrža vati može. Konačno neka mi bude dozvoljeno još jednu okolnost na vestij koja ustrojenju šumarnice ponajviše u prilog stoji. U nas ima mnogo posjednika šume, koji poradi svoga pre malenog šumskog posjeda, te i s materijalnog obzira nisu u stanju, da za svoju šumu posebno drže jednog na višem šumar skom učilištu, naobraženog i sa svjedočbami za samostalno šu marsko gospodarenje osposobljenog šumai-aj te su obično pri nuždeni, da za ovu struku uzmu po jednog iole naobraženijeg seljaka^ kojem u pomanjkanju naobraženog strukovnjaka; tako cieli svoj šumski posjed povjere; a posljedice ovih odnošaja uvidjaju se po svib našik privatnih posjedih žalibože zadosta. Tim šumoposjednikom bio bi dakle ovako praktično na obražen lugar dobro došao, a oni bi mu se u tom slučaju sa |