DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 4 <-- 4 --> PDF |
~ 60 - Taj je bus postao od nebrojenih generacija bilja, štono se je od lišaja pocamši, pa tja do visokostrojne krupnogorice tuj nekako uvriežio, odpadci toga bilja naslagaše se za stotine, pače za tisuće godina, dok su ta brda u goru zarasla, u naslagu u crno sraedje mekote^ koja je cesto debela cielu stopu, a gdjekad i deblja, koju zovemo okrajkom crnice i koje ni najmanji dio nije postao od podložna joj vapnenca. Veliki kraški priedjeli imadu se samo tomu okrajku crnice zahvaliti, što se zelene, da nema te crnice, sav kras bio bi go gocat, bio bi pusta golet, kao što je onaj strašni primorski priedjel, što ga ponajpace zovemo krasom, i koji je napokon poćeo izazivati pozornost svieta. Pošto su odpadci i hlad šume uvjetom postanku i održavanju te zemlje crnice ^ to dakako mora nestajati te crnice, i moraju dakle nastajati goleti, cim se gora uništi na takovih priedjelih. I veliki dio naših alpinskih šuma raste na takvoj crnici, a po tom će lasno svatko pojmiti, da je onud neprestano podizanje gore temeljni uvjet proizvodljivosti zemlje. Prije spomenuta hrdjasta crljenica udara sad tanjom, sad obilatijom žicom međju naslagami svakojakih vrsti vapnenca, napunjuje pukotine i špilje, te je tako već i došla dielomice na površinu tla. Eno je s drugom ruševinom već od davna naskladane na širih obroncih, pri dnu strmijih strana na zaravancih, ili veo u gore spomenutih koritih i kotlovih a i sad ju vjetar i kiša, kako joj gdje nestane zaklona i busa, s vapnenca odnosi i opet u pukotine i medju ruševine u. zavjetrinu i na zaravanke nanosi. U koritih i kotlovih po krasu imadu od te crljenice cesto po više hvati duboke brusnicave naplovnice, gdje možeš sijati svaki teg, koji je prema podnebju ; na brdih ima je samo mjestimice i malo, u cjelinu ne sastavljene, ali ipak olakšava porast višega rastlinja i gore, koja si onda spomenutim okrajkom crnice stvori vrlo dobro stanovište. Od svih kraških vapnenaca onaj je najgori po rastlinje, kojega zemljoslovci pribrajaju kredno j tvorbi, jerbo se na površini ne raztraša, niti ne razpucava, a kamo li, da bi se u gruh pretvarao. Jedina mu je rastaća snaga onaj spomenuti okrajak crnice; na njem raste samo suma, bez koje nema ni one crnice* |