DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1878 str. 18 <-- 18 --> PDF |
. . - 74. - struji medju stienami u grozovitoj dubini i gdje cesto nabuja i okolicu poplavi. Tekuć pod zemljom opet provire izpod gore Krpelja, za tiem zamakne opet u gradjansku Hrvatsku u Pokuplje i više Karlovca utječe u Kupu. Vrnika i Dretulja, na kojoj su dvie pilane, sjedinjuju se kod Plaškoga te odtuđ. prozvane Dretuljom, teku do na kraj plaščanske doline, gdje na pukla polja u mnoge svrtkove poniru. Neki tvrde, da su ponori s Mrežnicom u doticaju. Munjava izvire iznad modruša, teče put sjevera do Munjave i ponire nedaleko od toga sela u zemlju. Svi su ti potoci ogulinske pukovnije Kapeli na iztocnoj strani. U zapadnoj polovici te pukovnije ima vrlo malo vidnih vođotecina, a medju svakojako prozvanimi dolinskimi strugami jedva smiemo napomenuti Brinjski potok i Stajnicu, na kojoj ima jedna pilana, a oba potoka poniru u svrtkove. Sve te rieke i potoci, izuzam senjskxi bujicu, teku po visoeinab. Na primorskom je krasu najveća oskudica vode;, po velikib krajevib nema nigdje ni potoka ni vrela. Izviru doduše opet u poiLorih nestale gorske tekućioe, medju njimi mnoge xaztoke Like i Gatske^ ali tja pod obalom, i cesto pod morskom površinom. Tko želi potanje proaciti tekiićice hrvatskoga krajiškoga krasa i način, kako bi mogli ondješnjoj oskudici vode doskočiti, neka čita po glavnom zapovjednictvu u Zagrebu izdani spis: Oskudica vode po krasu. U Zagrebu. 1874. Tiba i neprestana prekretnja nutrnje i vanjske podobe, o kojoj sam u goropisnom odjelku govorio, dakako da mienja svejednako i vodopisne napremice zemlje. "Vrela i vođotecina nestaje a druge se opet pomilaju, a gdje su negda povodnji nastajali i cretovi bivali, ondje sada eno osušita tla ili pako obratice, . TJ Mocilab pripoviedaju stari ljudi, daje ondje nekad bilo jezero i sam je dr. Pilar na petdesetgodisnjib kucah opazio stricke; do kojih je povodanj dopirao, a po tom su jedva polovice kuća iz vode virile. Takve se poplave sada ponavljaju jedva svakih 10—15 godina — a selo, što se je negda prozvalo Mocilami, zovu danas od šale susjedni seljaci Susilami. |