DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 52 <-- 52 --> PDF |
_ 62 -^ te ravno reöenim tragom podjem, na kojem se dobro opaziti moglo, da je lisica slaba i trudna bila, jer ne samo da je putem polezavati i odmarati se morala, nego je i trag tako krivudao, da je uprav svjedočio zbunjenost i iznemoglost bježeće lisice. Tako goneći za tragom izadjem iz šume i stignem na otvorenu kotiU-sku cestu, na kojoj odmab opazim, da je lisica za prvu si hranu jela na cesti nalazeći se konjski ođmet. Odovud poćela je lisica već skokom bježati, te akoprem su joj skokovi ueobićuo kratki bili, ipak se moglo opaziti ^ da se je nješto snažnijom ćutila. Nu odavde pak podje trag uprav preko polja k jednomu usamljenom mlinu, do koga kad sam stigao, ugledam, gdje se mlinar ljuti i psuje preko toga, što mu je tobož njetko za minule noći tri mala psa iz kućarca odneo; pobliže potraživanje pak dokaže nam , da taj tat nitko drugi nije biti mogao, doli u rieći nalazeća se bježeća lisica, koja je u svom bjegu na kućarac naba sala, ili možda i hotimice se k mlinu poradi brane okrenula, te spazivši u kućarcu spavajuće psiće, pohvatala ib i proždrla, a ova sumnja nam se naskoro i potvrdi s tim, Što nadjemo jednu oglodjanu nogu od onib psića. Odavde naravno da sam svu nađu na uhićenje lisice napustiti morao, stlm više, Što se je ista već izvan našega lovišta nalazila, a i na tragu sam joj dobrano opaziti mogao, da se je odsele puno snažnijom i bržom ćutila, pa ju ni s toga već nebi dostignuo.-Nu glad joj je ipak morala vrlo velika biti, kad pomislimo, da se lisica obiĆno i bez nužde nepribližuje svome najvećem neprijatelju psetu , te da ga se uklanja gdje samo može; pa nadalje jos i ta okolnost, da je lisica žive pse pojela, biti će valjda jedini ovakav pojav. Napokon mi je još primietiti, da je mati prožderanih pasab baš onu po njene Štence toli kobnu noć njekako slućajno u mlinu zatvorena bila, što nam najbolje razjasnjuje, kako je lukava lija Ćitavom kožom svoju drzovitu tatbinu izvršiti mogla. S—r. Jedan Istiniti dogodjaj u lovu. Tko današnje službene ođnošaje u Češkoj i Moravskoj poznaje , koje po svojih plodnih visoĆinah i razgranjenih šumab jos uvjek na svakojakoj divjači obiluju, znati će jamaćno i to, da se u najglavnijoj zadaći cielog u tih predielih službujućeg šumarskog osoblja i občuvanje te podhranjivanje lova razumjeva; a ti odnošaji vladaše i na gospodarskom imanju L., na kojem sam kao Šumarski pristav službovao. Pa akoprem je u tih predielih, gdje je razbojstvo i kradja na đivjaĆi sasvim obićna, podhranjivanje i obćuvanje lova vrlo muĆria i pogibeljna stvar, to se ipak sve naknadjuje onim preobilnim krasnim lovom, na kojem se čovjek uprav od srca lovnoj strasti podati i nasititi može. — Žalibože bijaše na gospoštiji L. njeka uredba uvedena, po kojoj bi u lovu samo pozvani gosti i samostalni šumari pojedinih srazovah pucati smjeli, doćim su pristavi imali medju tjeraoci red uzdržavati i svoje puške kao za paradu nositi, ßiedko im se davala prilika, da i sami pucanjem u lovu ućestvovati smjedu, a ta prilika bijaše im jedino takozvani pogranični lov ili pak izkorjenjivanje grabežljive zvjeradi; sasvim naravno je dakle, da su se siromašni pnatavi trudili, da tu pruženu im priliku koliko god je samo moguće i izcrpe, te se svaki trsio, da što bolje i za lov što prikladnije mjesto zauzme, te da što više puta do hitca dodje. Prilikom takovog |