DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 51 <-- 51 --> PDF |
~ BI — . Razne viesti. Osobne viesti. Naim eno vani su: Gosp. nadŠumar Vatroslav Raöki šumai-nikom u Djakovu; šumar Koloman Boli ein srezkim šumarom; Dragutin Kadić procienifceljem; umirov. satnik Samuel G-erb er mjernikom kod brodske imovne obćine; umirovljeni nadšumar Dragutin Šolti s procjeniteljem, Gavro Panteli ć procjen. pristavom kod petrovaradinske imoNme obćine^ Miladin pl. Strig a i Josip Zezulk a c. kr. šumai-skimi vježbenici, prvi kod c. kr. šumarskog ureda u Glini, drugi kod c. kr. šum. ureda u Yinkovcib. —- U mir stupili: c. kr. Šumarnik Mihailo Zaune r u Gospiću i Thurn- Taxis - kneževski nadšumar Josip Heldricb u Lokvah. — Iz službe izstupili: Ante Korošec, protustavnik I. banske imovne obĆine u Glini. Lisica, koja i pse jede. Za dokaz, da se gladna lija u izboru svoje hrane nikad u nepriliki ne nalazi, neka služi sliedeća istinita pripoviest; Godine 1863. bio sam još kao plaćeni šiimarski vježbenik na gospoštiji Libocb u Češkoj, kad mi se netom pri istom palom mladjaku sniegu desi riedka prilika, da sam pomoćju lugara, koga sam užase imao, jednu osobito veliku lisicu uokružio, koja se u jednoj od onib, u Ceskib vapnenaÖnih pređielih mnogo nalazećih se razvalinah i vrletnih gudurab ušuljala bila; odmah zastrašilim sve izlaze, kroz koje bi lisica umaknuti mogla i odjurim, da srezkom šumaru ob ovom po propisu službenu prijavu učinim. Mi naskoro zatim stignemo sa još njekoliko radnikab na uokruženo mjesto, te njekoji od naših pratioca pokušaju, nebi li lisicu sa pucanjem i vikom iz njezinog gnjezda iztjerali, nu posto se svi pokušaji zaludni pokažu, pa i samo kadenje bez uspjeha ostane, nebijaše nam drugo činiti, do li gvoždja za hvatanje zvjeradi izpostaviti, sto odmah i učinismo. Postavljena budu dva gvoždja, i to tako, da je jedno za drugim ležalo s razloga, da ako lisica prvo i preskoci, u drugo tim sigurnije upadne. Druge pokotine stienja zatrpamo sa cjepanicami, te posto se lisičje skrovište u tvrdoj stjeui nalazilo, to smo uvjereni bili, da se iz njega neće proriti moći. Dan na dan sam zatim kontrolirao dobro ukvačena gvoždja, ali uvjek se povratlh pravnih rukuh; istina bog, da sam našao traga, da se je lukava lija htjela izpod gvoždjah proriti, ali na onih tvrdih pjeskovitih stjenah bijaše joj savj kako se opaziti moglo, vrlo naporan trud uzalud. Dok se jednom prilikom takovog prorivavanja prvo položeno gvoždje odkvaći i zaklopi, od koje doba se poplašena lija vise i neusudjivaŠe u blizinu k gvoždju, vec ostane mirna u svojem skrovištu. Punih 17 dana pohađjao sam tako položena gvoždja, bez da sam il5:akovoga traga lisici opaziti mogao, medjntim je i snieg ostario bio, te se ])o njem ni trag nije više opažati mogao, a za cielo se predpostaviti moglo, da je lisica, ako se nigdje nije provući i pobjeći mogla, li svome gnjezdu od gladi skapala. S toga razloga naloži mi nadšumar, da gvoždja uklonim i kući odnesem, što na 17. dan pod većer i učinim. Iste noći padne nov mladjak snieg, te kako se zaĆudib, kad ISti dan jutrom opet do lisiĆnjaka prodjem i na sniegu još živi trag lisice nadjem, koji je uprav iz pukotine poticao. U mom Sudu i zaboravim na obiSno uokruženje |
ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 52 <-- 52 --> PDF |
_ 62 -^ te ravno reöenim tragom podjem, na kojem se dobro opaziti moglo, da je lisica slaba i trudna bila, jer ne samo da je putem polezavati i odmarati se morala, nego je i trag tako krivudao, da je uprav svjedočio zbunjenost i iznemoglost bježeće lisice. Tako goneći za tragom izadjem iz šume i stignem na otvorenu kotiU-sku cestu, na kojoj odmab opazim, da je lisica za prvu si hranu jela na cesti nalazeći se konjski ođmet. Odovud poćela je lisica već skokom bježati, te akoprem su joj skokovi ueobićuo kratki bili, ipak se moglo opaziti ^ da se je nješto snažnijom ćutila. Nu odavde pak podje trag uprav preko polja k jednomu usamljenom mlinu, do koga kad sam stigao, ugledam, gdje se mlinar ljuti i psuje preko toga, što mu je tobož njetko za minule noći tri mala psa iz kućarca odneo; pobliže potraživanje pak dokaže nam , da taj tat nitko drugi nije biti mogao, doli u rieći nalazeća se bježeća lisica, koja je u svom bjegu na kućarac naba sala, ili možda i hotimice se k mlinu poradi brane okrenula, te spazivši u kućarcu spavajuće psiće, pohvatala ib i proždrla, a ova sumnja nam se naskoro i potvrdi s tim, Što nadjemo jednu oglodjanu nogu od onib psića. Odavde naravno da sam svu nađu na uhićenje lisice napustiti morao, stlm više, Što se je ista već izvan našega lovišta nalazila, a i na tragu sam joj dobrano opaziti mogao, da se je odsele puno snažnijom i bržom ćutila, pa ju ni s toga već nebi dostignuo.-Nu glad joj je ipak morala vrlo velika biti, kad pomislimo, da se lisica obiĆno i bez nužde nepribližuje svome najvećem neprijatelju psetu , te da ga se uklanja gdje samo može; pa nadalje jos i ta okolnost, da je lisica žive pse pojela, biti će valjda jedini ovakav pojav. Napokon mi je još primietiti, da je mati prožderanih pasab baš onu po njene Štence toli kobnu noć njekako slućajno u mlinu zatvorena bila, što nam najbolje razjasnjuje, kako je lukava lija Ćitavom kožom svoju drzovitu tatbinu izvršiti mogla. S—r. Jedan Istiniti dogodjaj u lovu. Tko današnje službene ođnošaje u Češkoj i Moravskoj poznaje , koje po svojih plodnih visoĆinah i razgranjenih šumab jos uvjek na svakojakoj divjači obiluju, znati će jamaćno i to, da se u najglavnijoj zadaći cielog u tih predielih službujućeg šumarskog osoblja i občuvanje te podhranjivanje lova razumjeva; a ti odnošaji vladaše i na gospodarskom imanju L., na kojem sam kao Šumarski pristav službovao. Pa akoprem je u tih predielih, gdje je razbojstvo i kradja na đivjaĆi sasvim obićna, podhranjivanje i obćuvanje lova vrlo muĆria i pogibeljna stvar, to se ipak sve naknadjuje onim preobilnim krasnim lovom, na kojem se čovjek uprav od srca lovnoj strasti podati i nasititi može. — Žalibože bijaše na gospoštiji L. njeka uredba uvedena, po kojoj bi u lovu samo pozvani gosti i samostalni šumari pojedinih srazovah pucati smjeli, doćim su pristavi imali medju tjeraoci red uzdržavati i svoje puške kao za paradu nositi, ßiedko im se davala prilika, da i sami pucanjem u lovu ućestvovati smjedu, a ta prilika bijaše im jedino takozvani pogranični lov ili pak izkorjenjivanje grabežljive zvjeradi; sasvim naravno je dakle, da su se siromašni pnatavi trudili, da tu pruženu im priliku koliko god je samo moguće i izcrpe, te se svaki trsio, da što bolje i za lov što prikladnije mjesto zauzme, te da što više puta do hitca dodje. Prilikom takovog |
ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 53 <-- 53 --> PDF |
^ 53 ~ jednog lova bijasmo svi pristavi gospoštije L. na granici gospoštijskih Sumali kneza A. sakupljeni, i očekivasmo samo još našeg srezkog nadSumara, pa da lov zbilja započnemo; ali nas ovaj dosta dngo dade čekati, jer naše skupiSte bijaše od Šumarskog ureda dosta podaleko. Jedva Jedaređ stigne nam i izčekivani nadŠumar, i odmali nam se dade znak k početku , te za casak začuje se praskanje pušakah na svili stranali. Prvo tjeranje se svrši i to s povoljnim uspjeliom, jer bijahu uz jednu množinu zecovab i priličan broj jarebica oborene, ali drugo tjeranje obećavaše nam mnogo bolji uspjeh, pošto smo znali, da u tom lugu i njekoliko srnah ima, od kojih srndaći nam za uboj dozvoljeni bijahu. Pošto nam je nadšuraar opetovano naložio, da samo na srndaće pucamo, razpoređimo se svaki na svoje mjesto i drugo tjeranje zametnemo. Napomenuti mi je ovdje još, da je Šuma, u kojoj lovismo, jedna od prilike 10-godišnja hrastova Šikara bila, po kojoj se toliko metljike razprostrlo bilo, da nisi na 5—10 korakah oko sebe ništa opaziti mogao, te smo na divjaČ ponajviše onako iz rebruha pucati morali. Šumarski pristav J. kao najstariji medju nami i vrlo hladnokrvan lovac stajao je njekako baŠ u sredini razporedane lovne linije, kad na jednom blizu njega tjeraoci poviču Har o (pozor), srna dolazi! Pristav J., koji je spreman za pucanje stajao, čuje doduše, gdje se oko njega šikarje lomi, ali nemogaše ni lievo ni desno opaziti srne. Na nesreću stajao je J. baš na takovom mjestu, s kojeg je i lievo i desno prosti hitac imao, aii pred njim bijaše koli čovjek visoka gusta metljika, koja mu je svaki izgled napried zaklanjala. Najednom zaŠušti nješto pred tim grmom, i dok se J. okrene, da predaše pogleda, skoči netom jedna srna gorostasnim skokom preko rečenog grma metljike upravo na J. i udari mu svom silom Čelom o prsa. On onesvješćen tim nenadanim jakim udarcem posrne i padne na tlo, a razapeta mu puška njekako se odapne i obadva hitca izpali, te slučaj htjede, da skočivŠu na njega srnu (bila je jedna matora ženjka) u tili Čas na mjesto usmrti, te se i ova uz njega svali; ali i tri tjeraoca, koji su se u blizini J. nahodili, valjahu se već u svojoj krvi, pa podigavši viku i jauk pobune i druge lovce, te je naravno tim nesretnim slučajem i lov svršen bio, jer akoprem je J. za njeko vrieme opet k sebi došao i osvjestio se, moradoše ga ipak odmah kući odnieti, a tako bude i jedan težko ranjeni tjeralac na nosilih u obližnje selo odnesen, doČim onoj drugoj dvojici njihove lakše rane za nuždu previjemo i kući ih odpravimo, gdje su se sva tri na gospoŠtijski trošak liečili i vremenom ozdravili. Samo J. vrlo se lagano oporavio, te kasnije opet poČne kašljati, dok njeke godine na prsnoj bolesti i umre. — Ubijena srna bijaše i njegova propast. S—r. Književnost. „Hvatanje divjacl*^ (j^I^ei" Fang des Raubzeuges" von Adolf Pieper in Moers am Niederrhein) naslov je jednom jur u novoj i poboljšanoj nakladi izaŠlom strukovnom djelu, koje poradi njegove osobite važnosti za ljubitelje lova, našim čitateljem najtoplije preporučujemo. Pisac je u njem vrlo vješto i osobitom pomnjom riešio svoju zadaću, dok je sa obzirom na narav i ine prirodne strasti svakovi´stne đivjači, i to počamši |
ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 54 <-- 54 --> PDF |
- 54 od vuka pa do misa, te od orla pa sve do vrebca^ sve za hvatanje prikladne i rabljene sprave ne samo poimence naveo, nego je i uporabu istih koli poučavanjem toli u slici razložio i predočio. Osim toga sadržava ta vrlo praktična knjiga obširnu razpravu ob priugotavljanju i rabljenju raznih namamilah za divjač, pak pouku vrhu gulenja i uöinjenja kože, kao i naputak vrhu nadjevanja raznih životinja. Pri koncu nalazimo u njemu i njekoliko poučnih naÖina ob prlredjivanju i nastavljanju umjetnih gnjezđa. — Neima dvojbe, da će se ova knjiga poradi svojeg vriednog sadržaja u kratko vrieme na sve strane razprostraniti i zasluženo uvaženje zadobiti. Djelo izašlo je u sobstvenoj nakladi izdavatelja, te se može dobiti od njega za 1 marku i 50 pfen. (90 novČ. a. vr.). Stanje družtvene blagajne. for. ne. for. ne. for. ne. Primitak 321 21 Izdatak 28 61 Ostatak .... 292 60 292 60 Tražbine: Na redovitik prlnosih pravih članova i prijavljenih obećanih prinesoih podu818 Na predplati ,iSnniarskoga lista" . 48 Srota tražbinah .. . 866 U ime upravljaj u ć jega o dboi ra: Predsjednik: taJL ik: Mijo Trbanlć. 1. Sam itner. |