DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 51 <-- 51 --> PDF |
~ BI — . Razne viesti. Osobne viesti. Naim eno vani su: Gosp. nadŠumar Vatroslav Raöki šumai-nikom u Djakovu; šumar Koloman Boli ein srezkim šumarom; Dragutin Kadić procienifceljem; umirov. satnik Samuel G-erb er mjernikom kod brodske imovne obćine; umirovljeni nadšumar Dragutin Šolti s procjeniteljem, Gavro Panteli ć procjen. pristavom kod petrovaradinske imoNme obćine^ Miladin pl. Strig a i Josip Zezulk a c. kr. šumai-skimi vježbenici, prvi kod c. kr. šumarskog ureda u Glini, drugi kod c. kr. šum. ureda u Yinkovcib. —- U mir stupili: c. kr. Šumarnik Mihailo Zaune r u Gospiću i Thurn- Taxis - kneževski nadšumar Josip Heldricb u Lokvah. — Iz službe izstupili: Ante Korošec, protustavnik I. banske imovne obĆine u Glini. Lisica, koja i pse jede. Za dokaz, da se gladna lija u izboru svoje hrane nikad u nepriliki ne nalazi, neka služi sliedeća istinita pripoviest; Godine 1863. bio sam još kao plaćeni šiimarski vježbenik na gospoštiji Libocb u Češkoj, kad mi se netom pri istom palom mladjaku sniegu desi riedka prilika, da sam pomoćju lugara, koga sam užase imao, jednu osobito veliku lisicu uokružio, koja se u jednoj od onib, u Ceskib vapnenaÖnih pređielih mnogo nalazećih se razvalinah i vrletnih gudurab ušuljala bila; odmah zastrašilim sve izlaze, kroz koje bi lisica umaknuti mogla i odjurim, da srezkom šumaru ob ovom po propisu službenu prijavu učinim. Mi naskoro zatim stignemo sa još njekoliko radnikab na uokruženo mjesto, te njekoji od naših pratioca pokušaju, nebi li lisicu sa pucanjem i vikom iz njezinog gnjezda iztjerali, nu posto se svi pokušaji zaludni pokažu, pa i samo kadenje bez uspjeha ostane, nebijaše nam drugo činiti, do li gvoždja za hvatanje zvjeradi izpostaviti, sto odmah i učinismo. Postavljena budu dva gvoždja, i to tako, da je jedno za drugim ležalo s razloga, da ako lisica prvo i preskoci, u drugo tim sigurnije upadne. Druge pokotine stienja zatrpamo sa cjepanicami, te posto se lisičje skrovište u tvrdoj stjeui nalazilo, to smo uvjereni bili, da se iz njega neće proriti moći. Dan na dan sam zatim kontrolirao dobro ukvačena gvoždja, ali uvjek se povratlh pravnih rukuh; istina bog, da sam našao traga, da se je lukava lija htjela izpod gvoždjah proriti, ali na onih tvrdih pjeskovitih stjenah bijaše joj savj kako se opaziti moglo, vrlo naporan trud uzalud. Dok se jednom prilikom takovog prorivavanja prvo položeno gvoždje odkvaći i zaklopi, od koje doba se poplašena lija vise i neusudjivaŠe u blizinu k gvoždju, vec ostane mirna u svojem skrovištu. Punih 17 dana pohađjao sam tako položena gvoždja, bez da sam il5:akovoga traga lisici opaziti mogao, medjntim je i snieg ostario bio, te se ])o njem ni trag nije više opažati mogao, a za cielo se predpostaviti moglo, da je lisica, ako se nigdje nije provući i pobjeći mogla, li svome gnjezdu od gladi skapala. S toga razloga naloži mi nadšumar, da gvoždja uklonim i kući odnesem, što na 17. dan pod većer i učinim. Iste noći padne nov mladjak snieg, te kako se zaĆudib, kad ISti dan jutrom opet do lisiĆnjaka prodjem i na sniegu još živi trag lisice nadjem, koji je uprav iz pukotine poticao. U mom Sudu i zaboravim na obiSno uokruženje |