DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1877 str. 20     <-- 20 -->        PDF

—;248 — , .


gotovo neraztrošivi. vapnenac, već pješčenjak S koj se lasno i pođuboko
raztvara. Ali je naopako i tiem stranam svatko gospodar!


Teljn dakle i opet, da nije ni vrst tla ni podnebje krivo postanku
krasa, već varvarska bezobzirnost, kojom su na te strane
navaljivali i kojom na njih još navaljnjn.


Pa zašto juriša narod toli vandalski na te kose? Seljak, videć
svagda i neprestance strašne posljedice svoga djela i nedjela morao
bi posve sliep biti, da ne razabire grozote svoje krivnje! Uvidja on
sve i opasnost i tužne posljedice, jer čim isto takovu zemlju nazove
svojom pravom svojinom, već ju svojski čuva, brani, te često
velikim marom i zamjeritom vještinom prianja, ne bi li opet zaplođio
pustoš, samo kad je njegovom absolutnom posebničkom
imovinom postala.


U kratko, iztraživali gdje nam drago na krasu, svagdje ćemo
naći, da su glavnim i temeljnim uzrokom svoj nesreći napremiee
vlastničtva zemlje, prikazujuć se tuj najprvobitnijim oblikom obćinskog
dobra, ondje surovim služničtvom obterećene šume, a. drugdje
podieljenoga ili drugčiJG okrnjenoga vlastničtva.


To je toli istinito, da se kraško pitanje i ne može smatrati
kakvim samostalnim priedmetom, već samo odtrkom i to najgroznijim
odtrkom okrnjenog zemaljskoga vlastničtva, koja nevolja u više
(osobito južnih) pokrajina naše monarkije u velike bujl


Eješavajuć kraško pitanje — malo bi koristilo znati, kako je
to došlo, da u tih zemijah svejednako obstoje toli hrdjave napremiee
vlastničtva; dosta je znati, da su bile i da ih ni danas nestalo
nije;


Još su i danas izmedju 134 Omilje- pi´ave šume 39, te izmeđju
290 Di^ilja opuštenih pašnika 234, u kratko, polovica je
austrijskO´Ugarskoga krasa i to baš takov prieđjel, koji ponajviše
naginje na ogolećivanje, obćinskim dobrom, koje svatko uživa, ili,
da pravo rečemo, koje svatko hara, te bi se, osobito pašnici, prije
imah zvati ničijinom, .


´ Što sam u tom pogbdu po pribreŽjii Ospa i Roseriola u austrijskom
primorju medju Trstom i KoproBi vidio, to je upravo grozno. Ondješnje duboke
vododerine i iirTine ne samo što su opasne stranam, vec bi mogle i zasuti
struge vodotociiiam., pa eto nevolje i zatora liepo obradjeuim i plodnim dolinam
pri dnu onili strana.