DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1877 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 247 -^ A to bi sve još gore bilo, nego dn je carevini koji vanjski neprijatelj oteo toliku zemlju, jer bi ostale pokrajine carevine imale plaćati gotovo sve upravne troškove takovih ogolećivanjeni projialili zemalja, koje bi još manje nego došle vrstne bilo nasmagivali svoje domaće troškove. Toliko 0 znamenovanju tako zvaiiog austrijsko-ugarskoga kraškoga pitanja. Nema sumnje, da je austrijsko-ugarska država nakanila ne samo obustaviti napredovanje te bieđe već i svom snagom oko toga nastojati, da ono po mogućnosti popravi, štono su od vajkada sve do skoro u tom zanemarenom dielu države sgriešili. Vidimo po naporu, kojim austrijska vlada već više godina oko toga posla nastoji s uspjehom, vrieđnim spomena, vidimo na odrješitom i dobro promišljenom udešaju radnje u hrvatskoj krajini u isti smjer, vidimo napokon na zaletu u Dalmaciji, da su oblasti spremne i voljne sbilja obaviti Herkulski agrarni posao zagajivanja krasa. Eadi se dakle samo o tom, da se pronađju i na vidik iznesu prava sredstva obavljanja. Zeleć to pokušati sudim, da mi je poćeti iztraživanjem najbhžih i posljednjih uzroka. Sto sam u predjašnjili poglavjih o postanku krasa u hrvatskoj krajini napisao, to valja prilično o svakom krasu. Najbliž i su uzroci postanku užasnoga krasa, što su ljudi posjekli goru, a najpaće, što su dah blagu, da nemilice pase i brsti po sjecištu, uza sve one bezobzirnosti, kojim je izvrženo obćinsko dobrO; komu je svatko gospodar. Vele takodjer, da su tomu postanku krive osobitosti vapnenca, koji je tiem priedjelom kamenitim odrom, i ljuta bura, koja tud brije. Istinabog, kad ne bi bilo u toga vapnenca toh opasne svojstvenosti, kad ne bi bila bura tohko biesna, onda ne bi ni ogoHevanje toli lasno> brzo i skrozimJce uspievalo. Ah smo, već prije dokazali, da pravim uzrokom nije ni kamenje ni ondješnje podnebje; posvjedočavaju nam to najočitije hepe lozom obrasle oranice, vrtovi, drvećem razđaleko zasadjene livade i gusti gajevi, kojih i danas ima ovdje i ondje po krasu, a na istom kamenu vapnencu i istoj buri na udarcu. Da tomu mora drugi glavni uzrok biti, svjedoče nam i one ne manje puste, dubokim urvinumi izrovane strane, s kojih se po ti^h pnedjelih zgražamo, i kojim nije odrom |