DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 7     <-- 7 -->        PDF

" ´ -™´ 63 —


vala saiiu) tlo, da je vlada prmukaua bila zalitievati zatiranje koza,
koliko štetiiija morala je izaći ne oinedjeiia paša u novije doba, pošto
je broj , pučanstva na sva,koj četvornoj milji poskočio do 1824
duše i postoje za stoku trebalo dvostruko tolika paša, kolika je
došle bila. Treba li se tuj čuditi, što na tako 2va-nom primorskom
krasu danaske nema gotovo nikakve šume, koja bi vriedila spomena,
dočim je g. 1756. ondje još takovih šumfi bilo, da su se na zahtjev
„tršćanske komercijalne intendance" izkazali milijuni stabala; te dočim
su .još na početku našega stoljeća u nove zemljištnike mogli napisati
tisuće raii šume´? Nemoramo li to namaJi shvatiti znajući, da
su krajišnici sami uza sve ni malo ne jenjalo pregnuće, kako bi se
većma okoristili pašoni, i])ak u najnovije doba smanjili svoju stoku,
jer je ogolećivanje pašnika toli mali otelo, da, premda su pašnici
veći postali, ipak ne đostaju, da nekadašnju množinu stoke samo od
gladi sačuvaju, a kamo li da ju zasite?


Doista nam se nije čuditi, što uza takove sdvojne napremiee
ondje, gdje se je nekada zelenila šuma, danas poput utvore strši postupice
postala pusta golet.


Pa pošto se ništa ljudski nije uradilo, da se uvede umno i^atarstvo
i stočarstvo, i pošto se nije obrtna radinost zametnula, da
bude narodu novi izvor privrede; pošto se je dapače izdašnijim gradjenjem
drumova; tieh glavnili fizičiuh nosilaca kulture, do juce
oklievalo, to nije nikakvo čudo, što je i danas u hrvatskoj primorskoj
krajini sve onako i isti onaj najniži stepen kulture, koji je bio
prije dvjesta godina uz tu jedinu razliku, da se je pučanstvo došle
potrostručilo, daje ondje puno veća sirotinja zavladala i da je sve
ono primorje s^m pusti goli kamen, koji se poput strašila daleko
preko mora bieli i biedeć spominje grehove naših predaka."


Da, da! Ni temeljnih uvieta kidturel´nema u te daleko zaostale
svjetine, nema vjere u to, da što raedi ta Imltm´a, nema dosljednje
radinosti, nema samosvojne inicijative, nema pozira na prošlost i budućnost,
njoj je to još ciljem, da ništa ne treba, ona žive samo
bližnjemu trenutku, a radi samo, jer joj to glad ili stariji zapovieda.
Uzporediš li kako je danas i kako je bilo po istinskom poviedanju
Auernhammerovu (g. 1807,), to se je jedva toliko okrenulo na
bolje, da ne moraš smmajati, jesu li ti ljudi vrstni napredovati.


A da su sbilja vrstni napredovati, opazio sam sam na nekih
biljezih i činjenicah, bar nitko ne može zamekati, da hrvatski krajišnik
dobro shvaća i zdravo umuje. Ali mi se i to čini nedvojbeno,