DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 51 <-- 51 --> PDF |
- 107 — propisana za oštećiyanje takovih priednieta, koji su velike vredooće za obće blagostanje. Toj bi se posljednjoj ustanovi imalo dodati, da i onim nasadom, što bi ih koji posjednik sam od svoje volje na pustu krasu zasadio, pripada ta viša zaštita kaznenoga zakona, u koliko je vlastnik zahtievao i posf;iga,o, da se proglasi branjenicom. Ostvarba svega toga, što sam došle predložio, bila bi povodom bitnoj preinaci napremica zemaljskoga vlastničtva. Pa zar ne bi bolje bilo prihvatit se namah one najobsežnije iznovicne razdiobe svega posjeda se]ja(´-tva rae([ju pojedine seljake, kako se je to u Njemačkoj postiglo tako zvanim razgodnim postupkom? Ja priznajem podpunoma veliku načelnu vrednoću takovih korjenitih naredul^a, kojim Niemci zahvaliti imadu najveći dio svoga poljodjelskoga i družtvenoga napredka. priznajem ju i na hrvatskom krasu. Ali će za eielo svi poznavaoci krasa i krašana uza me pristati, da toli temeljita provedba umnoga sustava zemaljskoga vlastničtva na nesrečnom primorskom kra^u dana s nije niliako niozua. Može li se i pomisliti, da će kraški Hj´vati privoljeti uz takovu prekretiijii svega, što je došle obstojul«/? Pa da se i n^:; suproina toj j)rekretnJ!, zar bi državna uprava l)ila već s]ircmna, da ju ljudski izvede? A izvedba morala bi svakojako biti uzorna ako nam nije do toga, da sve podje na gore mjesto na bolje. Pomislimo najbolji slučaj, kad bi nara za ]-ukom pošlo taki u prvi mah uputiti krašane, da privole toj preuredbi — kako bi se izvedba imala uđesiti ? Dok bi se o tom zakon stvorio, dok bi se najnuždniji izvršitelji namjestili i u taj posao uputili, dok bi napokon nekolike obćine prihvatile, što im se svjetuje. prošlo bi 10—15 godina. A mahrn moralo bi se ipak započeti, jer bi izvodeći organi po pravilu imah biti domaći sinovi i moj-ali bi se samoju izvedboin isiom uvještiti. Eecimo još, da ćiono se za neko ne predugo dolja dostati drugoga a napokon i treć(-^ga valjanoga razvodnoga povjpj´on-iva, to bi ipak trebalo najmanje petdcset godina, dok bi ta povjen^n^tva upriličila razgodu po svem krasu. — Mudjutim bi dakako sve o>talo pri starom, šumom bi se još kakovih 15—50 godina onako, kao i |