DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— -99 -" ^ kriva, što se je više počinjalo kvara, jer se je više gotovine moglo prodati i više pri tom dobiti, a i drugačije bijahu povodom pustošenju po južnih stranah Velebita, jer ih je šumska uprava morala podpomagati, da ne propanu, a pošto do zagorja nije bilo puteva, to ne bje druge, već neprekidce doznačivati goru na današnjem primorskom ki´asu. 15. ^ Kradja gore. Koliko je u ostalom opasnim i zamašnim činbenikom postala kradja gore u primorsko-kraškom gospodarstvu, može se po tom omjeriti, što svatk o smatra tu kradju glavnim izvorom privrede ondješnjemu stanovničtvu i to prvim iza ratarstva. G. 1868. naračunala je šumska -uprava 1209 kubičnih hvati uhvaćen e gotovine, pokradene po šumah triju primorskih pukovnija. Taj je broj tiem zamjerniji, što svim krajišnikom još i dan danas pripada pravo drvarenja i paše a poglavito samo krašani kradu goru i to po velebitskih stranah oboritih prema moru. U predjašnjem poglavju dokazah, da hrvatski krajišnik ne mari mnogo za šumu, pak se bogme od nje i ne žapa, a da ga dosadašnja šumska uprava nije bila vrstna uputiti, koliki je grieh kradja gore, što bi on tiem manje vjerovao, jerbo je samo ondje krao, gdje je bezplatice i goru dobivao i svoju stoku pasao, gdje se je dakle smatrao suvlastnikom. Isto zakonodavstvo novijega doba, poimence zlosreeni 18. §. šumskoga zakona od g. 1852. mnogo je kriv zavlađaloj razvraćenosti, jer po tom §. ne smatra se prisvajanje gore kradjom, gdje prisvojitelj ima pravo drvarenja i paše, već samo prestupkom. Ali pored svih tieh dosta podražljivih povodi ne bi ipak kradja gore otela mah toliko, da nije skrajnje siromaštvo sve to više nagonilo naroda na kradju. Trgovina gore na obaK uiora, jedva dočekujuća svaku vrst gradiva i goriva, ma koliko ga bilo i odkuđgodj dolazilo, olakšava dakako počinjanje kvara po tom još opasnijega, što su susjedni otoci i susjedni priedjeli dalmatinskoga kopna još groznije goleti nego li kras hrvatske vojničke krajine, te s toga pitaju s ovoga kraja gorivo, makar kako hrdjavo bilo, ogranke, panjeve, priđanke. Pa ipak, ne bi čovjek vjerovao, kukavna je privreda, što se je krašanin kradjom gore đosine. Ja sam se glavom osvjedočio, do |