DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 98 —


tizrae čuvati, čim osjeti, da mu je to koristna; iiploške gledaju
južni Slovjeni vise na korist, nego li na ono, za cim ih srdce boli.


Sudim dakle, da se zaplodjivanju krasa ne će suprotnati um
i čud naroda, samo treba seljaka uputiti, koliku će mu to korist
donositi; samo g:a treba uputiti, da je šuma dragocjeno blago i
treba ga oštro kazniti, gdje se usudi harati i krasti goru.


Pokazivahu mi svejednako, koh nemilice krajišnik sakati drvljad
i pripoviedahu mi, da mah otevša kradja gore još ni sad nije
jenjala. Ali kad sakate drvlje, klaštre ga samo, da nabave krme;
a kad se o tom radi, da krajišniku od gladi ne skapa stoka, onda
se nemojte ćuditi, kad svojevoljno, al ipak bojee se, da ga ne zateku-
na brzu ruku i hrdjavo ogranke odsieca. A što se tiče krađje
gore, to moram izpovjediti, da je državna uprava vrlo mnogo tomu
kriva, što je ta kradja otela inab.


IT takovih šumskili prieđjelih, kakove su primorske pukovnije,
nije ništa naravnije, već da stanovnici žele iz šume njihova zavičaja
vaditi kakvu takva korist, A .sto je državna uprava, ćije su sve
šume bile t ćije su još, što je, rekoh, ućinila, da upriliči unovčivanje
toga zamamljiva prirodnog bogatstva? Do najnovijega doba
gotovo ništa. Jer je i danas malne polovica svieh šuma prašumska
starogorica. koja ondje trune, gdje je uzrastla, i koju je trebalo, da
je pameti bilo, sve po redu sjeći i prodavati tiem više, što je morska
obala blizu, a na njoj gora neprestance dobro prolazi.


Dakako da bi bilo trebalo o velikom trošku sagraditi čitavu
mrežu cesta, kad bi se bila hćela iz bogatih prašuma prava korist
vaditi; ah pošto se takov trošak za cielo naplaćuje, to moramo samo
žahti, što se đosle nije nasmoglo dosta novca, da se toh koristna
mreža cesta sbilja izvede. A da je to učinjeno, to bi bilo stanovnićtvo
pri gradnji i održavanju cesta i puteva, pri sječnjavi i izvozu
starogorice mnogo zaslužilo, ne bi dakle bilo osiromašilo, te bi se
bilo priviklo poštenoj privredi mjesto kradji gore.


Mjesto toga ustrojilo nekakva skladišta gradiva i goriva na
samoj obah \ Tko je bio voljan, mogao je onamo pod stanovitu
cienu dovoziti goru, samo si je morao dati doznačiti stabla po šu-
mai´skora osoblju, pošto je platio šumarinu.


Što su pako mogla ta skladišta koristiti, dokle nije bilo puteva
i dokle se nije mogla gora izvoziti?! Dapače skladišta bijahu


´ TT Povilu, Bagu, Jablancii; Svetom Gjurgjn, i pri sv. Ambro:^ii do Senja.