DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 92 — U ostalom je seljački posjed i onako razdaleko razmaknut. J^r je došle svaki pojedinac mogao po svojoj volji, gxlje godj mu se je svidjelo, na obćinskom pašniku ili u državnoj šumi izkrčiti i uzorati zemlju, (ni ne izliodiv toma prave dozvole), a pošto je takova melikoeenju prikladna tla na krasu vrlo malo. to je u tom, tko koju zemlju drži i komu bi većma na ruku bila, pravi đarmar. Po tom, što je to tako. najveća je nevolja to, sto obćina i država ne može zagaji^^ati svoje pašiiilce ili šume, gdje imade takovih tuđjib obtočidcž, koje posjed prekidaju, naumljeuo zaplodjivanje zaprečuju i često pOvSve osujećujii. To je uprava, drža^iiili šuma već dovoljno izkusila, kad je uzela zagajivati često spomeinite branjenice. Malne u svakoj ima takovih zemalja o]")točnica, dapače i stanova (za l)lago) i istih kuća. Pošfo se posjednikom i njihovu bktgu ne može zabraniti }uielaz do njihove zemlje, to je češće smjer zabrane većim dielom osujećen. Težko bi bilo tako\^e obtočnice nagodbom odkupljivati, jer bi obtočenici prenmogo za njih zahtievali. Treba dakle zakon o b usgjobljivanju zemalja, po kom bi ondje, gdje umno zaplodjivanje sgiobita pašnika ili šume odrješito zahtieva odkup njimi obtočenih zemalja, posjednici tih obtočnica dužni bih ustupiti ih vlastuikom obhvata, u kom su, ili u zamjenu za druge zemlje iste dene, ih za gotov novac po prostoj procjeni, koliko sadašnjemu posjedniku vriedi. Već to, da takov zakon obstoji, unapriedilo bi dobrovoljno usglobljivanje, nit bi prečesta pora])a toga zakona trebala. 12. I> r E m 0 T L Na krasu, već po naravi preko mjere nepiisfiipnu, jesu i bit će drumovi većma, nego drugdje najpoglavitiji fizičui nosioci kulture. Kad su gradili hrvatske ceste tja i u najnovije doba, nije se nitko sjetio nesrećnoga krasa, preko koga se prevaljuje a Bogu je plakati i morali bi u sav glas kid^ali. no bi h se nadoknadilo, što se je onda zanemarilo. Ni nema nikakva druma, koj bi poprećice udarao pj-eko primorskoga krasa i prema moru sve to nižih koritastih mu podova a k jednu spajao pojedina kraška sela \ I danas prevaljuju kras ´ Ne govorim ju tnj o pittevih zn novuJju ]ii o sta/ah Hi nogostnpih. kojih ima nekoliko u ognliuskoj, manje n otočkoj, ni malo u ličkoj pukovniji. |