DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 81 "~
K stvarnoj cieljishoclnosti spada još ovo i ono, primjerice d.a
dielovi pojedinaca budu dosta veliki i dosta dugi. Naravski da bi
morali ti ciepci biti sto veći i ako baš ne bi bili neposređice sastavljeni
s ostalim posjedom novoga vlastnika, da bar budu u blizini
(na ruku).


Tomu ne bi odgovaralo, kad bi koje selo, kao što to drugdje
često biva, obćinske pašnike u premnoga obkolja (ridove) a ove onda
postupice medju sve obćinare porazdjeljivalo.


Predaleko bi ^akalali, kad bi hćeli izpitivati sve moguće slučajeve
razdiobe, ali dva slučaja moram ipak istaknuti.


Često bi se, kao što rekoh, moglo činiti nadobno, da se samo
jedan dio obćinske zemlje porazdieli, a da ostala ostane svejednako
obćinskim pašnikom. ili obćinskom šumom. U tom slučaju neka bi
se bar gledalo, da se ;7;ajeduičkomu uživanju utanači način, kakov se
od prilike utanačuje pri uživanju zemalja, koje su obćinskom imovinom,
a taj se način označuje danas imenom gospodarske družbe.


Drugi bi slučaj bio to, kad bi uz obljubjenu i svakojako najprikladiuju
stvarnu razdiobu na svekolike obćinare dielovi izašli
pi-emaleni.


U takvu slučaju valjalo bi najprije pođieliti pašnik rationalno
a onda na ime obćine prodati dielove onomu, tko više da. Tiem bi
se uklonili preveliku cjepkanju zemlje i neugodnoj stvarnoj razdiobi
medju pojedine obćinare, dobio bi se novac za koristne obćinske
podhvate, i što bi n našem slučaju bilo najpretežnije: došli bi tako
pojedini dielovi pašnika baš onim u ruke, koji bi bili najvoljuiji
umilovati takove dielove sto većraa \


Da se pako ono, što je najprobitačnije, i osigura, i da pojedinac
svojim opiranjem ne može zapriečiti toli koristuu razdiobu
obćinskih pašnika, trebalo bi osigurati izvedbu posebnim zakonom
0 razdiobi obćinskih pašnika.


´ T?j sam način predaje u poscbnicke . ruke preporučio slobodnomu kraljevskomu
gradu Eieej, kadno me zapitaše za svjet, Što bi bjlo najprobitačnije
udesitio njihovu oboinskom pašniku. Svjetovab gradsko zastupstvo, neka najprije
ustanovi stvarno korektnu osnovu rai^diobe, neka povrsta dielove po razredih
vrednoće, neka za svaki razred ustanovi primjernu eienu rali, neka se po tom
sračuna vrednoea svakoga diela. a onda se neka jedan za drugim proda onomu,
tko više da. .




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 24     <-- 24 -->        PDF

—^ 80 —


vaiije to prevelike kamenito pustinje ´ loli (Ogromnu radinu snaga,
da će više desetaka godina lako minuti, dok narod posve obavi taj
posao? A ne će li dotle biti zajednička pašn priekoni potrebom? A
ne možemo li pomisliti, da će u pojedinib slućajevih zajedničko
(rekao bi tvorničarsko) go.^pođarstvo ^ baš i uz napredniju knltum
vrlo dobro pristati, te možda zahtievati i zajeđnićtvo zemaljske
imovine ?


U kratko: o skoroj i posvemašnjoj predaji obćinskih
pažnika u posebnićke ruke nema u ovaj par žalibože još ni razgovora.
Ponajprije može se postići i čini se najprešnija razdioba ob~
ćin«ki]i pasnika medju pojedina sela i ta mi je razdioba tim pretežnija.
tšto se ]}aš njom bezuvjetice započeti mora, jer je ona uvjet
svakon:m nagodjaju.


Ipak bi se neokljevice imalo spremati na taj prielaz obćinskih
pa.siiika u posebničko vlastnictvo i moralo bi se ^^eć unapried na to
naginjati tiem vise, što bi ipak moglo 1)iti slučajeva^ da će se moći
tak()\ prielaz namali i bar dielomice upriličiti.


Ta la se predaja u posebničku vlast mogla u s^^aku ruku samo
parcelovanjem (po}´azcjepljajem u cie])ce) obaviti, a to bi unapredjivalo
sve smjeroA-e, koji su skopčani sa zaplodjivanjem kiusa, tiem
većma, što bi noii absolutni vlastnici na svojih ciepcih (komadih)
za cielo zasadili što voćaka, što nevoćaka, a i Ainove loze te ih
tako pretvorili vrlo cesto u kitnjaste livade, na kojih bi se mogao
naći po gdjekoji ciepčić oranice.


Ta bi se razdioba obćinskih pašnika imala obaviti stvarno,
prema cielji. Tuj In se nnjprije prema veličini dielova imala udesiti
mreža })ureva za mjestnl promet, tehnikom što savršitija (kosimice i
položite ]fOpinjuć se uza strane a sa gla^iiimi prometnimi dnimovi
sastajuć se), pašnik medju takva dva puta imao bi se okomice
prema putovima porazdieliti, tiem ])i se postigla trajna dobra konmnikocija
i lako održa^^anje pute \ a. te valjana udesba pregradnih zidova
(kojih se sada nalazi vrlo često okomice uza stranu izvedenih), koji
bi k jethui bili obranom od bure, a ne bi unapredjivali vododerina ^.


´ ObranskiJi i>ašmka na primorskoBi krasu ima 83.600 rali. Od tieh treba
o´lhifl 21.000 nUi piH. Uo će se zagajiti, i 25.000 rali absolntue golefi, ostaje
r.jvih pašnika preko 36 000 rali, rlaklp dobrih 9 rnJi svakoj obitelji.


´^ Takva su zfjjednička gospoitarstva primjerice na alpali. gdje \\ velike
gotov´ si]´.


^ MogJo Id so ćiniti. da se to samo sobom raznmieva. Mi to nije tako,
jerbo niuoge i novije razdiobe, što sam ih ja po našili kraških pokrajinah vidio,
jie odgovaraju fjem uvjetom.


ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 79 —


žaju dostaju one više znaiBeiiitosti hvauje-vina ili branjenica, za koje
ustanove sadašnjega šnmskoga zakona slal^ dostajn, to bi se imao
posebnomu zakonu ob obćinskih pasnicib pridodati članak, kojim se
ti pašnici proglašuju brauje\inann\ i još neki izpravci i nađopunjci
paragi´afa šumskoga zakona o branjenicah.


Ja sam već u drugom pogiavju obrazložio, da je baš kras kao
drugdje tako i u hrvatskoj krajini najjasniji dokaz istini, koja je
već počela otimati mah, da obćinsko vlastnićtvo (uz male iznimke)
ne unaprecljuje obrađjivaiija zemlje, dapače, da uz toliko rogobatne
i sđvojne napremice, kakve su na hrvatskom primorskom krasu, takove
zemlje moraju posvema po zlu proći, ako niesu obćinarom
obćinskom imovinom već obćinskom zajednicom. (§, 288. obć. građj.
zakonika). Za tiem sam pokazao, da posebnik ogolećivanju najprikladnije
zemlje, ako su njegova absolutna (ne obterećena i nedielomična)
imovina, obično od te propasti sigurno občiiva, pak sam spomenuo
i uzroke, zašto to biva.


Uz takove okolnosti moram nai´avski zag´ovarati načelno i
ponajpače, da obćinski pašnici priedju u imovinu posebnika; to bi
bio za cielo najbolji način zaplodjivanja krasa i bio bi već s toga
prekoristan, što bi se državna uprava riešila svake brige i prevelikih
potežkoća, s kojimi je takovo bjižnikovanje nad zajedničkim ,uživanjem
skopčano.


Da ja uza sve to istom na kraju ovoga pogiavja o toj predaji
obćinskih pašnika u vlastničtvo posebnik^ govorim, polieže samo odtud,
što se jedva tomu nadati možemo, da će obćine skoro pristati
uz takovu radikalnu ustano^^u i u tolikoj mjeri, da vriedi spomena.
Tomu bi se prejako opoprečivale dosadašnje navike i mnoge dmge
prevelike potežkoće, nit bi to, da se posvema izvede, samo po sebi
cielji shodno bilo, osobito dotle, dok se ne razgode pojedini obćinari
glede ukupnoga posjeda, o čem ćemo potle još govoriti.


Ne smiemo nikada zaboraviti, da i onomu, što je najbolje, ima
uvieta, kojim ako se ne zadovolji, onda i ono najbolje nije ni dobro,
a kamo li najbolje. Sama sobom prevaljana individualizacija ukupn
0 g a zemaljskoga vlastničtva predpostavlja napredniju kultura i
barem krmljenje stoke u staji. A može li se o tom već u ovaj par
na krasu što i govoriti? Da se obćinski pašnici podiele posebnikoni,
onda bi za cielo i to na bolje oki-enulo. Ali ne zahtieva li zaplodji




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 78 —


Za tieiii hi posvema Baiuuii državne zaklade zti ^aplodjivatije
kraso: odgovaralo, da se oBiia obćmam, koje bi se pri tom poslu odlikovale
spreumošću i vrlo valjanim obavkom, đoi)itaju nagrade. *


U spomenutom zakonu o1) obćinskili pažnicili imalo bi se ustanoviti,
da se koze smiju puštati samo na ogradjene vlastite zemlje
oko kuće, a kopitari da se smiju ])asti samo na negrićevitili pašnicih.
Ako bi se koze uhvatile na zabranjenoj paši, neka bi se namaJi
postrieljale.


Koza je na Imvatskom, kao i na svakom drugom krasu pravo
pravcato zlo načelo, pravi sotona, koji je sve te strašne pustoši
stvorio. I pošto koza samo ondje vriedi, gdje šumu ili grič brstiti i
zatirali može, to prije preporučeni priedlog, da se smie puštati
samo na domaće ogradjene zemlje, znači toliko po prilici, koliko da
se ne smie držati. Ne bi li obzinić se na to i na okolnost, što će
izključaj te zatornice k\mh povoda dati prestnpkom zakona, ne bi li,
rekob, s toga razloga bolje bilo držanje koza posve zabraniti^, o
tom neka sude oni, koji bolje od mene poznaju ćud krašana i snagu
buduće di´žavno-redarstvene eksekutive.


Sto zaMievamo, da kopitari, (konji, mule, osli ili magarci)
smiju samo na negričevite pašnike, to opravdavamo činjenicom,
što se te životinje isto tako hrane lišćem, pupoljci i grančicami
bjelogorice kao i travom te bokorjem, a kad ovih nema, onda samo
živu ol) onih; opravdavamo tiem, što su puno veće te s toga mnogo
grdje oštećuju grmlje, nego li primjerice puno manja ovca, koja se
i ne uzpi nje poput koze i ne uraie onako privinuti ogranaka
k sebi, niti onako visoke obrstiti, kao ta zatornica.


Kako sam već prije natuknuo, ne bi smjelo blago, kad nije
vehke sile, pasti na onih o])ćinskih pašnicih, gdje se bjelogorica i
sitnogorica podiže za sječu kime. Ali se ipak tomu ne staje na put,
da se trava izžnieva i kad bi nastala velika oskudica krme, da se
blap;o iznimice upušta u odraslu goni; al se ne bi smjelo drugo
blago upuštati, već samo papčari (goveđa i ovce).


Ako se gričeviti pašnici već imapried ne uzmu pod šume, to


će ipak činom postati šumami. čim se prva pomladaća sječnjava


udesi i po čistinah gora zasadi; svakako će dakle od pašnika postati


prave šume. Pošto se dakle tako postale šume već po svom polo


´ To dopiiivo.nJG nagradii imalo bi se svaki put oglasiti, ne bi 11 se i ne


marniei trznuli.


^ i^Fiko su to ui^iniia u novije doba neka obeiuska zastupstva u Dalmaciji.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 21     <-- 21 -->        PDF

~ 77 ~ .


samo zaplodjivanju krasa već i najveco-m mjeroni u posebnu korist
sela i pojedinih obćii)axa, koji posljednji dašt.o i posve doknćajii tu
korist. Pa ipak se nije nadati, da će obćiiie same zapodjeti tu radnju,
jerbo u obćinara nema nikakve sloge ni pregnuća za obćinskim
boljkom i za vlastitom budućom srećom.


Taj bi dakle trebalo mogućeg potisnuća od ozgo. A to bi se
imalo po mom sudu udesiti pravim zakonom, u kom bi se nacrtale
temeljne crte za valjano postujjanje s obćinskimi pašnici, kojim
bi se svakomu selu prema mjestnim olcolnostim ])ropisala osnova
ra,dnje te ustanovilo, da pri sastaA´ljanju i dozvoljivanju tieh osnova,
za tieni pri nadgledanju izvedbe sudjeluju posebni a.grarno-redarstveni
organi, sto će ili država postaviti. Tiem bi se zirkonom još imale
za svaki preki-.saj dotićndi usta/nova jtropisati one, veće kazne, što ili
obći kazn.eni zakon propisuje za oštećivanje takovih stvar! i zavodči,
štono ol)ćenni blagostanju u velike vrieđe.


Neka velil<:a. važnost zaplodjivania, krasa, po obće blagostanje,
neka ^´elika korist, što će ju ol)ćin<-^ i obćinari iz takova zagajivanja
i zatravlji\´anja ])ašnika Aaditi, neka napokon osvjedba,, da će zemlja
i narod pos\´e propasti, ne bude li zamasitih naredaba, neka svi ti
razlozi osokole \"]adu, da, stvori tako\^ zakon i da svom snagom nastoji
oko njegova obdržavanja..


Pri tom nemoj drža\´na uprava zaboraviti, da obćine u ovaj
par ne bi´mogle sve ono nasmoći, što .sam ja preporučio, da se u^
poboljšicu obćinskih pašnika udesi, a u drugu ruku da država, sileć
obćine, dragovoljnom pomoći mora unapredjivati ono, što silom od
obćiua zahtieva, te da ublažujuć zasvjedočiti ima, koliko samo u prilog
obćemu boljku ra,di navaljujuć toli odi^ješito na dosadanju zlu
naviku. Preporučene radnje na obćiuskih pašnicib zaMievaju mnogo
ruku, te kad bi sami obćina.ri imali obaviti te radnje, ne bi smjeli
krepki krašani poći drugamo za privredom brane za cielu obitelj.
Sudim dakle, da bi se glavnice, opredieljene zaplodjivauju krasa,
imale i u to ulag´ati, da se obćinam u smjer poboljšavanja njihovih
pašnika daju bezkamatni zajmovi, kojih bi obćine imale za 10
do 25 godina vratiti. Ti bi se zajmovi mogli uknjižbom na dotičnih
pašnicib osigurati, s obzirnosti te prema naumljenoj izvedbi na godišnje,
rokove porazdieliti a izplata bUžnjega obroka samo uz taj
uvjet obećati, da se ona radnja izvede, za koju je predjašnji obrok
opredieljen.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 76 —


Druga l)i potežkoća bila ^amo casovita, jer ciiu bi ye počeo
redo^ito sjeći brst, podpunoma bi se tieui nadoknadila zakraćena
paša; saiuo prvih godina dakako dok se ne bi počeo sjeći brst, bilo
bi svietu pritežko održavati stoku bez paše,


Ali bi se uiogio i tomu lako pomoći te na najmanju mjeru
svesti žrtva, koja se već od da\na i svagdje prinositi mora svakoj
koristnoj novotariji. Ponajprije bilo bi mudro, svakomu selu opređieljen
dio brsta po mjestnoj obliodji podieliti u toliko sjecišta, koliko
je godina u svakoj obhodji. te bi se tako namah na početku samo
V5 do ´,7 cieloga obsega poizsiecala i u branjenicu pretvarala. Onda
bi se mogla u mladikovini izžnievati trava, a u starijoj šumi dozvoliti
dapače i stegmita paša. Za tiem mogla Iri se već i prva pomladaća
sječa, ako baš ne bi bilo druge pomoći, upotj´iebiti brstu. Napokon
bi trebalo uza zag´ajivan^je grićevitih k jednu i ^atravljivanje negričevitib
pašnilm za])očeti, da stočari taj dobi\´ajući namah više krme
lakše pregore uzkrutu pase.


A da se bas toliko ne osjeća ta neobična iiovotarija, dalo bi
se, gdje nije druge, i to upriliriti. da se od gričevitih pašnika^ kojih
kanimo zagajiti, u prvu obhoduu sječnjavu zakotaii samo j)olovica ih
trećina, a ostatku da bude kašnje red.


Kakovi su sad užasni negričeviti obćinski pašnici, ne bi se
moglo kako mi se čini na duSu uzeti, kad se ne bi upriličile najbliže
poboljšice, po kojih l)i se mogao prirast krme lako podvostručiti
a možda i potrostručiti.


Takovih pašnika ima po računu šumara Malbochana 4G.O00
rali, dakle blizu poloAic.a svega primorskoga krasa, a s njih bi se
najprije nmralo ukloniti ono razglobljeno i poraztureuo kadšto silno
kamenje, od koga bi trebalo uzzidati ogradne i pregradne zidove, te
po najgorih mjestih Jioliko se može okonntije prema buri nasldadati
čitave gomile. Tiem bi se busenje lak^e spajalo i povećavalo, zidovi
i gomile branile bi ono mah) zemlje, da ju butra ne raznosi a trava
bi bujnije mcala i rasla.


Za tiem bi trebalo pasnike podieliti u jednake dielove, gdje
bi izmjeuice blago imalo pasti, da se popasena, i pogažena trava ima
opel- oporavili i pomladiti.


Svaki će nepristran vještak potvrdili, da bi se timi preporučenimi
sredstvi poboljša; anja obćiuskib pašnika u prilog radilo ne




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 75 — .
pitati, da li se obćinski pašiiici imadu smatrati zajednicom seoske
(mjestne) obćine ili zajednicom zajedinstva STieb pogednika
zemlje.


Drugo bi se imalo pitati, da li su ti pašnici obćinska zajednica
ili obćinska imovina. Odgovaralo bi višemu kulturnomu stepenu,
bilo bi mu olakšicom i imalo bi se u načelu preporučiti, da
budu obćinskom imovinoiu, ali se to s dosadanjimi običaji ne sudara,
te bi još sada naišlo na velik odpor, koj bi se jedva svladati mogao.


Ja sudim dakle, da ćemo se u prvi mah morati zadovoljiti,
ako se u prvašnjem poglavju preporučena razdioba i omedjba pašnika
po selih izvede, te ako se seoskim obćinam dok se što drugo
ne uglavi, u smislu 288. §. gradj. zakonika, pašnici pod zajednicu
predadu. Oko toga imalo bi se svakojako u korist obćine i poradi
obćega boljka nastojati, da seoska zastupstva rade održati, pra,.vedno
uživati i poboljšati tu svoju zajednicu.


Najprešnije pako, čim se ima na obćinskib pašnicih \započeti,
jest to: da se ondje, gdje već ima griča ili grmlja, osigui´a podizanje
šume. Ja bar sudim, da je postizaj tog cilja jezgrom zaplodjivanju
primorskoga krasa.


Po izvidbi nadšumara Malbochana imade takovih gričevitih obćmskih
pašnika 21.000 ili četvrti dio te primorske kraške pustoši.
Kad bi se na toj površini podigla gora, obavio bi se samo ti em zanijemi
dio zaplodjivanja primorskoga krasa, a tiem bi se mogh za
ueko vrieme zadovoljiti. Čini mi se dakle najprobitačnije, da u to
uložimo svoju snagu, jer potežkoće, što ih imademo svladati, ma
koliko se grdne činile, ipalt su omjerice malene.


0 tehnici podizanja šume razpravijat ćemo u drugom poglavju.


Svakojako imala bi se tuj podizati uza sređnjogoricu i sitnogorica,


da ima brsta, jer bi samo tako za rukom pošlo na tieh pustoših


stvoriti šumu, a da ne trebaš ucjelice ki´ašanom zaprečivati uz


gajanje stoke. „.


Pravom bi težkoćom mogla biti samo muka ili trošak obzidi


vanja, ih bi pako težkoća mogla po tom nastati, što će se po ta


kovih zagajivanju opredieljenih kotarih iza pomladaće sječe morati


namah ako i ne posve, a ono bar u veUke zabraniti paša.


Prvoj bi se težkoći moglo od strane države doskočiti tiem, da


se obćinam namaknu bezkamatni zajmovi i da se ustanove darovi,


0 čem imamo još kašnje govoriti.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 74 —


skladati, jer ako se ne razdiele, ne laožež iii poniialiti, da će se ikada
poboljšati pašiiici, a taj poboljšaj vriedi toliko, koliko i zaplodjivauje
krasa.


Toliko je važno, da se sbilja porazdiele, da bi uiorao svjetovati,
ako pri započetom katastrovaiiju razdioba na neprevaljive potežkoće
naidje, neka bi se ta zakonodavnim putem naložila,


Što se pako tiče državnih šumu, koje su pravom drvarenja i
paše obterećene, to do njih u poslu zaplođjivanja primorskoga krasa
nije ni stalo, jerbo samo malo u taj priedjel zahvaćaju i jerbo će i
ono malo krasa povodom započete segregacije (diobom šume na ime
odkupa prava (kvarenja i paše) po pravilu pripasti pukomjskim
imovnim obćinam.


Ipak mi se čine važne dotične tri točke.


Najprije bi trebalo, da sve branjenice, obzidane o trošku države,
poradi bržega uspjeha zaplođjivanja krasa, ostanu državnom
imovinom, ako su dosta zarasle u grmlje i dosta velike, da vriedi
postaviti posebnoga i valjanog lugara i brižnika. A to zato, jerbo je
sva prilika, da će država ondje brže podići goru, nego bi to obćini
pošlo _za rukom.


Drugo bi trebalo, da se povodom sadašnjega javnoga katrastovanja
svi dosta gričeviti pašnici pod šumu upišu, da dodju pod
vlast šumskoga zakona i budućih pukovnijsko-obćinskih šumarskih
ureda, ne bi li se što prije podizanju gore opredielili.


Treće trebalo bi, da se pravna svojatanja bezbrojnih onih krčevina
u državnoj šumi i. osobito u onih dielovih, koji će se obćinam
ustupiti, vrlo potanko izpitaju, te da se ne opravdana odrješito odbiju.
To s toga, jer takove krčevine dodija\´aju vrlo, i štetne su po
šumsko gospodarstvo u toliko, da unovne obćine ne će moći na ino,
već da će ih morati odkupiti za velike novce.


6.
ObćiiisM pašnici.
Pošto još za dugo na primorskom krasu ne će nitko drugi
življeti, već obitelji, koje posjeduju zemlju, to sad još ni netreba




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Uzmu li se na um svi ti podatci, to se poka;:;uje:


1. Da je već pri sastavbi starih ^emljiStnika na početku ovoga
stoljeća samo onaj dio upisan obćinskini pašnikom, gdje je bilo dosti
trave ili giiča, da valja za pašu; sva pako ostala pustinja da nije
katastrevana ni uknjižena, kao ni drža\´]ie šume.
2. Da je odonda veliki dio starih obćiiiskih pašnika posvema
ogolio (na ogulinskom krasu gotovo polovica) ali da se je ipak po"
VTŠina obćinskih pašnika opustošenom šumom (više nego li trostruko)
povećala.
Kako da se pravo vlastničtva glede tih vele zamjeritih prieđjela
uredi?


Kako ja sudim, ne bi se imali stanovnikom takovi dielovi obćinskih
pašnika otimati, gdje su oni do najnovijega doba svoju stoku
pasli, bar ništa više povrh onih već zakotarenih 4464 rali gričevitih
prieđjela, kojih, ni ne pitajući obćine, obzidaše i za podizanje šume
opredieliše.


Nasuprot bi trebalo zakonodavnim putem ustanoviti, da se svi
oni priedjeli, kojih niti koji posebnik nit koja obćina ne reklamuje,
nit se komu dopitaju, dakle sve absolutne pustoši imadu smatrati
državnom imovinom.


Pošto će se za tiem još i na obćinske pašnike porezati porez,
a obćine od plaćanja poreza zaziru, to se je nadati, da će one biti
spremne odreći se tih posve pustih goleti; a državni organi imali
bi dakako nastojati, da taj odricaj bude što većega obhvata (a to ne
u fiskalnu već samo u korist zaplođjivanja krasa, dakle u prilog
obćemu blagostanju)."´´´)


Svi ostali obćinski pašnici imali bi se bezuvjetice ne samo politićnim
obćinam već i pojedinim selom, to u zemljištniku to u zem-
Ijarinskom katastru porazdieliti, da već jednom kraj bude
takvoći, koja izkljucuje svako poboljšavanje, pokojoj
pašnici niesu ničiji, te se na njih svatko bani, od njih
prisvaja, što mu se svidi, pak ih može uživati, ili ondje
počinjati kvar.
Razdioba medju obćine bit će do duše tegobna, jer bi cesto
puti svako selo najvoljelo imati svoj dio na drugom kraju; ali će se
postupice moći sve potežkoće svladati, a tiem više vrieduo ih je


´´) Drugim načinom ne Vi iako bilo doshiti se tih pasiina, jerljo primjerleo
temeljni zakon od g. 1850. a 17. §. dopltuje napušteno i iz porezne knjige izpisaaie
puste zemlje dotičnim obćinam.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 72 —


ćinah uživaiii pašnici već i one iiapušteiie iz porezne knjige izbrisane
zemlje u podpiuio vlastničtvo oboiM. Razdjelbu ili prodaju tieh zemalja
može dodiiže samo oblast dozvoliti, ali državi ue pripada
nikakvo drugo pravo raspolaganja.


Dašto da nije najveći dio primorskoga krasa ništa drugo već
opušćela negdašnja državna tmurna, takovi dielovi ne mogu se smatrati
obćinskimi pa^^nici, makar su stanovnici na njih pasli svoje blago kao
i na pravili obćinskih pašnicih. Svakojako će ta na]H´emica prečesto
po\´odom biti sumnjam dapače i razpram o tom, sto su ti dielovi (da
li su naime ob(!inski pasnici ili državne v^ume), a po tom će se sanm
zapreke stvarati toli važnu i prešnu zagajivauju, razprc pako morat
će se tekar ili nagodbom ili sudačkom odlukom dokonča\^ati.


U starih zemlji-stnicih iz prvili godina ovoga stoljeća ima obćinskih
pašnika na primorskom krnsu uknjiženo, i to:


u kniipotskuj satniji ogalinbke jfukoTiuje , ^^´237 rali
H svetojorjuvskoj satniji´otočke pukovnije 60M „
u smiljun^koj satniji Učke pukovnije 4919 „


19.200 rali.
Novi je zemljaruiski i zemljištnićki katastar konstatovao, da ima
obćinskih pašnika:


11 krujpotskoj satniji ogulinske pukovnije 4460 rali
u krnipotskoj satniji oLoinske šume 401 »
u svetojnrjevskoj satniji otočke pukovnijo 12869 „
u svetojurjovskoj satnjjj otot´lie j)nkovnije oboinske sume . . 3468 ,,
u sniiljanskoj sntniji liokc pukovnije još no konstatovnno . . ? ,.


V


Izim toga je katastar pronašao krasa, o kom još očekuje ^ iš
odluku, ima li ga označiti di´žavnom ili obćinskom imovinom. Takova
kravsa ima:


u krinpotskoj satniji 11532 rali
u svetojnrjevskoj satniji 18111 ,,
u sniHjanskoj satniji y


Nadsumar je Malbohan god. 1872. naračunao toga pravoga primorskoga
krasa u svima trima pukovnijama:


puste najneplodnije goleti 1G600 raii
boljih pricfljela gclje ima ponešto travo ili gnhi- 4(5000 „
najboljili komada, gdje ima iloU-aJuio pooehi podizanju šumo 21000 „


88600 rali.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 71 ~
Najzuamenitije su od svih iuili toga reda oiie nepregledne ravnice
i neravnice, koje niesu ni kućnom zemljom ni državnom šumom,
te koje se dosele zvahu ol)ćinskimi pašnici ili pašnjaci, a takovi nit
su omedjeni, nit su ljudski katastrovani niti uknjiženi, niti po selih
podieljeni, jer je baš najveći dio tieli pašnika (90 postotaka) ona
zloglasna kamenita pustoš, na kojoj poglavito zaplodjivanju krasa ima
najviše povoda i mjesta; sve što se uzradi, mora se najpače na tih
pašnicih udesiti.


Kad bi se imale te zlokobne ravaiice i neravnice bez prigovora
i neposredice po državnoj upravi zaplodjivati, poglavito pako zagajivati,
to bi valjalo, da država njim slobodno i razpolaže, t. j . morali
bi ti pašnici biti drža\mom svojinom. Ali kad bi to i bili, to bi vlada
pri tom zagajivanju mjesto na pripravimst naišla na \TIO opasan odpor
naroda, jer bi se morao zalitievati prestanak paše, koja stanovnikom
treba i koju preko mjere ciene, i jer se za neko vrieme ne
bi smjela dopustiti nikakva znatnija uporaba toga zemljišta.


Ali obćinski pašnici niesu državna imovina.


ISTekada je do duše, te još i po temeljnih zakonih od g. 1807.
država bila nadvlastnikom svim. pašmkom u vojnoj krajini. S toga bi
ona mogla bila po 1120. i 1130. §. obć. gradjanskoga zakona sve
zabraniti, što upropašćuje substanciju, mogla bi bila uživajuće obćine
prisiliti, da ono urade, što je trebalo, da se održi ta substancija;
imala je dapače pravo razseliti one obćine, koje ne bi ovršile dotične
dužnosti.


Žalibože nije se državna uprava poslužila pravom svoga nadvlastnictva,
dok je još hora bila, ni u toliko, da zaprieči nastavljaj
deterioracija a kamo li, da opet zaplodi pustinju.


Dan današnji stoji državno pravo razpolaganja puno gore nego
igda, jer je nadvlastničtvo temeljnim zakonom od godine 1850. posve
napušteno. Po 17. §. toga zakona priedjoše dapače ne samo po ob-


Po starih zemljištuLcih ima fcieli zemalja u pojedinlli satuija-k, gdje je krasa
i to:
u krmpotskoj satniji ogdinske pukovnije 2595 rali
II sv. Jurjevskoj satniji otoeke 8119 ,,
na primorskoj obali u siiiiljanskoj satniji lioko pukovnije . . . , 870


6584 rali,
Po novom katastra im,a : v
u krujpotskoj satniji .,..."............ 1487 rali


u sv. Jurjevskoj satniji . . ., ´ ,. .´ . -.´ . . , 44(>8 ,,


u smiijauskoj satniji ............ nije još katastar gotov.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 14     <-- 14 -->        PDF

„ 70 -


stvo neka se tako upriliči, da ii;^mogue maksimalnom
polugom biti gospodarstvu, osoljito pako stočarstvu.^


Po tom nacrtu tieloga zadatka sudim, da mi je prieći na pojedine
đielove podlivata, pri čem ću mimoići one dielove, koji se
tiću duševnoga napredka i ol)rtne radinosti, jer mi nije zadatkom o
njih razpravljati.


B.
Uredba Tlastnictva zemlje.


Požto se način i kolikoća uticaja, kojim država u vlastnictA-o
zemlje dirati može, po kak^´oći zendje upriličuje, to sudim, da imam
nizu svojih specijalnih priedloga na čelo staviti priedlog ob uredbi
vlastničtva zemlje.


Sva zemlja, koju su pojedini stanovnici u oranicu, vrt ili livadu
pretvorili, platnom obzidali, ili na kojoj su svoje kuće posagi^
idiii, imenovana podkućnicom, po obstojećem zakonu podpimom je
njihovom imovinom ili svojinom, koja će se već započetom radnjom
zemljariuskoga i zemljišliučkog katastra iznovice popisati.


Sbroje li se svi podatci, to je bilo takvih zemalja na početku
ovoga stoljeća (3G00 rali ili 7 postotaka ciele površine prinmrskoga
krasa, a biti će ih dan danas 7700 rali ili 8 postotaka ciele površine.
^


I] obsegu tieh kućnih zemalja može država samo primjerom i
poticanjem i dobrim agrarnim zakonarstvom djelovati, izim kad bi
država koju takvu zemlju kupila ili zamienila.


Posto ne ol)terećeno posebničko vlastničtvo redovito najbolje
jamči za valjano oln-adjivanje, to bi se državna uprava u napredak
imala držati toga glavnoga načela, da unapredjuje prielaz i drugih
kulturnih vrvSti ili pravije posjednik razreda u takovo vlastinčtvo.


´ Valjn n:au oporeoi k^Klšto pojavijujuro se muienje, da se zaplodjivanje
tosa hiia ndesiti samo obra dj Iva nj om tla ili dapafie samo /agajiranjem pustili
čistina,


^ Nadžuinar Malholiaii srueuaao je po zeiutjištaLku toga vlasfenletva ua pra


vom prioiorpkom krasti;


oranica tJ219 rali


liTMh 3350 „


vrtova 175 „


kućišta , 7 ,.


()6D1 rali
dakle 7 postotaka eicie površine toga primorskoga krasa.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 69 —
to sliedirda će zaplodjivanje primoi^slioga krasa naići aa puno veću
množinu tegoba gospodarsk e i družtvene naravi. U:^me li se jos
na uin, koliko se polagano vazda i svuda ndenja narodnji znaćaj u
velike, to već s toga moramo nagadjati, da će Uza svu marljivost i
čitavo stoljeće minuti, dok se bude moglo ob izdašnom uspjelm
govoriti.


Istina je, da prilivativ se zaplođjivanja treba najprije zasadjivati
šumu, jerbo su tri četvrtine primorskoga krasa najabsolutnije
šumsko tlo, na kom samo šuma može stvoriti koru crnice, kolika
treba za sgiobito biljsko odielo. A, pošto i ostalo tlo većim dielom
ne valja za.- njivu, šuma pako poradi velike vrednoće drvfi, koju u;^duž
krasa osigura.\´a morska obala, najbolju korist i2;meće, to se može
uz pvmo pravo reći: da je sav kras po naravi opredieljen, da na
njem raste šuma, a da je samo tuj i ondje na gdjekom za.ravanku


ili .u dolinici tolik.o nieluišice, da o]idje ljudi stariO^´´ati mogu, koji se
radi trgovine po morskih lukah. ili radi drvarenja po sredini krasa
naseliti moraju. U ostalom može primorski k^ras samo onda služiti
svomu drugonm zadatku t. j . da ogoljajem gora prejako osiljela bura
opet jenja, idco poglavito o].)et u šumu zai´aste.
Vele često: ,,n.e!v se samo izsele .krašani, pak će se primorski
kras opet sam sobooi zagajiti," ^


Ali neobziruć so na to, da se izseljaj naroda ne može udesiti
zaboraviše širitolji onih besieda, da je tlo sadašnje pustoši lišeno ne
samo biljskoga´ odiela i!i busa, već i sve plodne gornje zemlje do
kamena pod njou5, da dakle ondje nema glavn.og[i uvjeta nicanju i
uzrašćivanja bilja. Priroda bi, da joj nitko ne smeta, mogla do daše
i po drugi put stvoriti tu gornju zemlju, aU bi to mogla biti samo
manje plodna ]s^o.i.´a crnice: nekadašnja pako i´udna naslaga tla t. j ,
"dragocjenija sastavina predjašnje gornje zemlje nadniašuje već s toga.
što se krašK´´) vapno gotovo ni malo ne raztvavi-K, neiznijernu snag´u
prirode, kad joj mtko ne smeta. Uza to trebalo bi možda tisuća godina,
dole bi se kras sam sobom zagajio.


Po touL što rekosmo, evo obsega naundjenu zaplodjivanju primorskoga,
krasa:


„Nek se kras i krašani iz sadašnjega surova nomadstva
popnu na puno viši kulturni stepen razumna,
0 h Y i 0 m u k ] i e p 1 j´ e n a r a t a r s t. v a i š u m a r s t v a; a š u m a i´




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 68 -i-^
a nekoliko obliodja moglo povasii. J(j?unanje "´okolii ce nas uspjeli,
kojemu hl se untlnii mogli ud lirugili kuli.imiilt iia ina.


Kiul bi se (Uikle radiio o [hiancijaliioiu kovishioia iilapiujiL državnoi;
a novc;i. miUa bi .^o {[akako za eielo okanili y.a[)lodjimi)ja primorskoga
krasa, Dižavmt korist može u hi´vatsko-krajiskom primorju
razboraii čovjek samo uzidje osbHj>^ki m\ nm u/imati, gdje sii se šume
po visociuah dobru iikorieniie, te u koliko te šume poslije segregacije
budu ue obterećeuoui di´žaA´Uom pvojiuom; na primorskom krasu
nema o 1om u i go\ora.


Valja li uz fako\e brdja\c uade puubvatit se ipak zaplodjivanja
primorskcf^´a kraraV


S va/uib razlo,^´a velimo, da valja,


?(ma]prijo imademo na tom Uižmom kj´ajti ua^-´ inaoe Lob ("\ahu´e
carevino 2;i.00() duša nn^eijena s\ieia. La sela, njihovo oranice
i pasuike ne možemo odanle ukloiuii ;i vlada je ii)ak velika dužnica
lonm narodu, jei´ je ohstojali \ojnićko-ki´ajiški suslav ipak nniogo
kriv, što je ta iv-M-olja posiala toUka. Za, tiem preostaje drža\i samo
desperahm alternativa, da se ili podbvati oiijaškoga posla ^^aplodjivanja
sadašnje pustinje ili da })usti. neka nevolja otme mab t. j . neka
primorski kras te Primorci i Podgorci posvema propanu . i neka još
ogoli velik (Uo gora iza k)-asa. — Sve kad ne ])i brodarstvo i poljodjelstvo
na susjednih otocib, ni ćast carevine saletice zabtievala, da
se goleti volebilskih strana opet zagaje. to bi samo prva dva navedena
razloga davorijom /aJeki^ala. neka junački obavimo taj velik
posao!


A može li se taj posao sretno obaviti? Jer ako se ne može
obaviti, tko će se osolcoliti, da svjetuje to preveliko zatrašanje snage
i novca?


Ja sam saju proućavajuć tu stvar cesto očajavao na pogledu
ne brojenih težkoča zapiodjivanja, a što sam se večma u stvar zadubljivao.
to su mi se pred (Uišoni veće težkoće nagomilavale. Ali
pošto moz^ajuć napokon na to naidjoh, da se taj posao izvesti može,
to i mogu. ni malo ne oklie^ajuć, svojim dobrim glasom zat o
jamčiti.


Ali će taj podhvat u svaku ruku biti agrarsldm djelom Herkulovim.
Već i tehnik u moći će savladati samo stručnik, koji je
bolji od boljih. Pošto je pako prvi i najpoglavitiji uvjet zaplodjivanju,
da prestanu povodi ogolećivanja; te pošto su ti ])ovodi najuže
skopčani s gospodarstvom naroda, a ovo s cielim bićem narodnjira,




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 11     <-- 11 -->        PDF

-, , ^ __. 67 -~
što taj gorski kras nije Rgk)bit, yeć što po njem ima i pk)đBe
zemlje, niesii ni stanoTnici gorskoga krasa toliko osiromašili; ali je
i ovdje opustošba umanjila izvore prehrane istim omjerom, kao i na
primorskom krasu.


Ali nije obezplodba tla jedina posljedica opustošivanja; iina
još i druga posljedica, a to je zloglasna bura, omjerice prema
svojoj sili i duljini trajanja opasna i štetna obradjivanju zemlje, obitavanju
ljudi i svakomu prometu, a to je po primorskih stranah
hrvatske krajine u toliko osilila, da tanahniji nasadi na primorju
mjestimice već ne mogu uspievati, da se brodovi duge plovitbe
čuvaju morlackoga kanala, da se obustavlja brodarenje uz obalu po
više nedjelja, napokon da se potrostručuje po bilje štetno osoljavanje
uzprskanom omajom od morskih valova na snčeonih dalmatii^skih
otocih.


Istim pravom pripisuje se posvemašnjemu ogoljaju toga kraja,
što ljeti na krasu za čudo sve manje đaždi i to veća suša nastaje.


Po tom je označena samo gotova bieda. Sa svom sigurnošću
mogu pako pridodati, da ogoljivanje silno mah otimlje i da će kras
i krašani posvema po zlu proći, ako se ogoljivanje ne obustavi, da
će se uza to i ono 79 milja visočina iza primorskoga krasa u z6
čas takovom pustinjom pretvoriti, kakve ondje već imadu 23 milje,
bud je za cielo, kako ovdje, tako i ondje pod površinom opasan
krševit vapnenac.


Dokazi tomu opisu, razjašnjaj i pobliža oznaka nabrojenih činjenica
može se razabrati iz poglavja, koji sačinjavaju drugi dio
ovoga spisa. .,


n.
Zaplodjivaiije primorskoga krasa.


4.
Razlog, težkoća i obseg zaplođJiTaiiJa primorskoga krasa.


Nije samo težko pretvarati kamenite pustoši u plodnu zemlju,
već to i mnogo stoji. Koliko bi obdržavanje šume na krasu i izmetalo,
da nije šuma i plodna površina posve imištena, toliko eto
znamo za stalno, da zagajivanje krasa ne bi bio dobar financijaM
posao. Uložena glavnica izmetala bi vrlo slabe kamate, kad bi se na
svaku ral 30 do 60 st. i više potrošilo, da se zasadi šuma, koja bi
si sama imala istom stvoriti gornju zemlju i koja bi s toga tekar




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 10     <-- 10 -->        PDF

-^ 66 ~


~A{\´onVi, Sve m eiirnpej^ike države, gdje iiiui kvm\. i najnaprednije
izraedju ujili vif^okougledne siikiivuice Aiishiji.


Proraoiiiino iiploske poviest vnnjskoga razvitka naše zemaljske
kragije. pa će se ta poviest" po svoj prilitn dati ii ove besjede
sabrati: Jza pustošenja napredak." Za cielo svi narodi i
najnapredniji započeše malne svno-dje vadili korisi iz sume bezo})
2irre liarajuć. sto je priroda bez ljudske pomoći st\wila; vriednost
šume i da ju treba ćuvčiti i podizati osjetiše istom onda, kad
ju nemilice i bezumiee polinrajse, al onda u podizanje ulažu trošak,
koji daleko nadinašuje momentanu korist, sto su ju o]mstošbora
postigli. Samo je jedan i to njemački narod sjajnom iznimkom toga
tužnoga pravila, ])ak je s toga i postao izumiteljem i učiteljem šumskoga
gospoda]´si"\a s\en]u naobraženomu svielu. Pii tom žalostnom
opustošivanju suma nesreća je samo to, sto na toliku obsegu, koliki
je onaj primorskoga krasa. ni orljaska snaga današnjih kulturnih
sredsfava ne dostaje, tla se ono posvema ])opravi. što se je nekada
sagriešilo. Kolikcmi sljepoćom inožo negledati na sume i takov naroda
koji je svojom nmdroćom na glasu, to se vidi na hrvatskih susjednih
zemljah, u Dalmaciji i Istri. Tu je negda ohoh lav svetoga Marka
gospodo^´ao i zemlju podigao u neku ruku do zamjerne visine kulture,
koje se tragovom još i danas ćudimo. Pa se je ipak kras u
spomenutih zemljah st\´orio još za mudre i prosvietljene vladavine
mletačke, te je u ^-elike gr(lniji i grozniji od krasa u vojnoj krajini,
tlo ae posvema obezplodilo, a narod u toliko osiromašio. da ne
može inače, va.n izvain´ednimi sj-edstvi a i timi jedva posvema osiliti.


3.
Bližnje posljedice ogole<5ivanjii u hrvatskoj krajini.


Negda kitnajsto, prema inoru oborite pogorje, kakvih devet
milja veliko — opušćelo je posvema, Ima ga 8.4 milja kamenite
pustoši, a 2.J su milje golih golcatih stiena, gdje malne ni jedina
travica ne raste. Po tom su 22.500 duša naroda zaprosjačile i toliko
na najdonje grane spale, da se bez najizdašnije državne pomoći od
propasti nikako spasiti ne mogu.


Visočine iza primorskoga krasa stoje puno bolje; velika im
i ravna korita, kojih ima kakvih 33 V^ četvornih milja, plodna su i
dobrostojeća poput ostale Hrvatske; ipak su 23 milje toga gorskoga
priedjela postale manje više kršem, a mjestimice i goleču. Ft toga,




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 9     <-- 9 -->        PDF

. — 65 —


golet. Pa ipak iina Ba tom grozovitom kraju svieta iia uulju 5420
duša, a gospodari m sami po uredu popisati dali 180 do 170 glava
sitnih kopitara, 460—500 kržljavih i mršavih goveda, 1000—1500
najprostijih ovaca, G20—1030 koza srednje bagre i 25—80 mršavih
krraaka, koji će se brojevi iza pošasti i gladnih godina , s istinom
sudarati, ali, cim bolje godine nastanu, puno veći biti.


Svaki će se pametan čovjek, uzev na um, da se krašani ni
obrtom ni trgovinom ne održavaju, samo po navedenih brojevih dosjetiti,
koliko slabo ondje zemlja hrani svjetinu, kakov je to kukavan
život na primorskom krasa, gdje bi sve po dvie rali one istrošene
zemlje imale kruhom preraniti sedmero čeljadi. U istinu život je
tieh neukih Podgoraca i Primoraca težak i pust ]<:ao što je i kras,
te još Imkavniji, nego li bi imao biti, jer ne umiju umilovati, već
samo kojekako pognojiti svoje sićušne njivice, a svoje najveće blago,
svoju stoku zanemaruju, te im okršljava i prečesto od gladi skapava.


Pa zašto je taj dio carevine tohko nazadan, mjesto da poput
ostale Austrije proizvodljivošću i blagostanjem napreduje ? Očito
s toga, što se je pučantvo umnožalo, a naobrazba i
narodno gospodarstvo nije se gotovo ni s mjesta pokrenulo,
dakle ni sredstava moglo namicati, da o njih
žive pučanstvo, koje se je postupice potrostručilo.


Ne možemo tajiti, da je vojnička uprava zemlje tomu nazadku
u velike laiva, premda je istina, da ne bi sve okrenulo bilo toliko
naopako, kad ne bismo tuj stajali na toli pogibeljnom kraškom
vapnu, to jest, na takovu tlu, koje svagdje, gdje ga ima, povod je
velikim neprilikam.


Varao bi se, tko bi htio taj zanemarak u grieh upisati samo
toj okolnosti, što je uprava zemlje bila vojnička. Pogledajmo tamo
na dalmatinski i na istarski kras, pa će nam zabieljeti malne još golije i
pustije klisure; zagiedat ćemo ondje jedva manje siromašno pučanstvo,
pa ako je sviet onuda naobrazbom malo napredniji, to se ima zahvaliti
samo onim preuljudjenim zemlje gospodarom, iza kojih je
austrijsko gospodstvo slieđilo. Vojnička je uprava na hrvatskom krasu
štošta uradila i još više pokušala, ne bi li se narodno gospodarstvo
podiglo i zatira^nje šume zapriečilo; pa što joj se zamjeriti može,
zašiljili bismo u ovaj stavak: što je godj učinila, bilo je sve
još premalo.


Ali neka ni naša vlada ni naši narodi odviše ne žale, što su
Ovolikoj nevolji dali, da se na krasu udomaći ili što su ju ondje




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 8     <-- 8 -->        PDF

~~ 64 —


cla će \d /.´nmja i luiroil joj ])u"Tina po^irndali, ako >;e nastojanje
oko pn]>o]i;;ija pi-epiisli ^da^tiinj inicijativi iiaioda, hii´oniat^tvojn dotle
doćerana. da :.l vi´-^ imiie pomoći i da ne mari ni za što. Koliko volim
samo´"-vojnoj radinosti svakoo-a naroda, osobito gdje se radi o gospodarst\
n, to L^O ipak no mogu vazkvstiii s mišlju, da samo državna
vla^e i lO enei´gicnim. običnu mjeru daleko uadmašnjnćim
iiticjijem ^pasitim(»že ;iemljn i narod; samo
bi trebalo, da se taj nticaj ol^avlja \isokom inteligencijom, trajnom
postojanošću i dobrolioteo, da L^i} uppjeba radi prilagodi o^^obinam naroda,
i da ´^je svakojako nastoji, kako će i st o narod pri tom sudjelo^´
ati.


Sto srao (losle o zemlji i narodu govorili, tiee se primorsldb
krašaua, Primoraca i Podgoracsi. Ali se to isto i u drugo ruku može
reći 0 gorstiieiii fsf-anoniidli \iL^ocina). Ne gledeć na to, da ih ne
može^ .s-.ćigda točno razlikovati, jer nmoge obitelji spadaju ovamo i
onamo, razlikuje se pra/i gorštak donekle svojom imaštinom, bar je
manje sironnn^an. nije onakov nemarnik i ^amazanik; a samo na
krasu postalo jp provsjaćenje zanatom,


Sliedoćimi iz 2. diela izvadjeninii podatci pokazat će se brojimice
j)oiožaj zemlje, kakov je yada, i obistinit će se ono, što prije
rekosmo.


Gorj e ili visocine toga priedjela, o kom govorimo i koji sav
zalieže 140 ćervornili milja. z«q)vemnju 140 milja toga prostora, a
prosjekojuice ima sad na svakoj milji 1585 duša. Oranice i nešto
vrtova ima 15.. ali se je neki dio već izrodio te se A^eć ne ore a
četvrti je dio na ugaru i prielogu, livada inia samo (J.Q a šume 38
postotaka zemaljske pou´šine. Naprotiv je ´20 postotaka loših pašnjaka
ili ledina a l!) postotaloi posvemašnjoga nerodika. Plodnoga
tla imade dakle zajedno sa šumom (iO postotaka ondješnje zemaljske
povi´šine, doćim je 39 postotaka one pustoši, koja se poglavito zove
krosom.


Na milju zemlje dođje po uredovnih popisih prosjekom 86
glava konja, 430 glava goveda, 040 glava ovaca, 380 glava koza
i 85 glava krmaka; zna se pako, da je dobrih godina prava množina
])oimence ovaca i koza mnogo veća.


Na posve pustom, tako zvanom primorskom krasu, gdje nema
nikakve Sume, i koga srećom ima snmo 0 inilja površine, ima samo
oranice 0.4, livada 3., a vrtova 0,<>, plocbie zemlje nema dakle više
do ]i maijušnih 7 postotaka površine, docim su 03 postotka pusta




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 7     <-- 7 -->        PDF

" ´ -™´ 63 —


vala saiiu) tlo, da je vlada prmukaua bila zalitievati zatiranje koza,
koliko štetiiija morala je izaći ne oinedjeiia paša u novije doba, pošto
je broj , pučanstva na sva,koj četvornoj milji poskočio do 1824
duše i postoje za stoku trebalo dvostruko tolika paša, kolika je
došle bila. Treba li se tuj čuditi, što na tako 2va-nom primorskom
krasu danaske nema gotovo nikakve šume, koja bi vriedila spomena,
dočim je g. 1756. ondje još takovih šumfi bilo, da su se na zahtjev
„tršćanske komercijalne intendance" izkazali milijuni stabala; te dočim
su .još na početku našega stoljeća u nove zemljištnike mogli napisati
tisuće raii šume´? Nemoramo li to namaJi shvatiti znajući, da
su krajišnici sami uza sve ni malo ne jenjalo pregnuće, kako bi se
većma okoristili pašoni, i])ak u najnovije doba smanjili svoju stoku,
jer je ogolećivanje pašnika toli mali otelo, da, premda su pašnici
veći postali, ipak ne đostaju, da nekadašnju množinu stoke samo od
gladi sačuvaju, a kamo li da ju zasite?


Doista nam se nije čuditi, što uza takove sdvojne napremiee
ondje, gdje se je nekada zelenila šuma, danas poput utvore strši postupice
postala pusta golet.


Pa pošto se ništa ljudski nije uradilo, da se uvede umno i^atarstvo
i stočarstvo, i pošto se nije obrtna radinost zametnula, da
bude narodu novi izvor privrede; pošto se je dapače izdašnijim gradjenjem
drumova; tieh glavnili fizičiuh nosilaca kulture, do juce
oklievalo, to nije nikakvo čudo, što je i danas u hrvatskoj primorskoj
krajini sve onako i isti onaj najniži stepen kulture, koji je bio
prije dvjesta godina uz tu jedinu razliku, da se je pučanstvo došle
potrostručilo, daje ondje puno veća sirotinja zavladala i da je sve
ono primorje s^m pusti goli kamen, koji se poput strašila daleko
preko mora bieli i biedeć spominje grehove naših predaka."


Da, da! Ni temeljnih uvieta kidturel´nema u te daleko zaostale
svjetine, nema vjere u to, da što raedi ta Imltm´a, nema dosljednje
radinosti, nema samosvojne inicijative, nema pozira na prošlost i budućnost,
njoj je to još ciljem, da ništa ne treba, ona žive samo
bližnjemu trenutku, a radi samo, jer joj to glad ili stariji zapovieda.
Uzporediš li kako je danas i kako je bilo po istinskom poviedanju
Auernhammerovu (g. 1807,), to se je jedva toliko okrenulo na
bolje, da ne moraš smmajati, jesu li ti ljudi vrstni napredovati.


A da su sbilja vrstni napredovati, opazio sam sam na nekih
biljezih i činjenicah, bar nitko ne može zamekati, da hrvatski krajišnik
dobro shvaća i zdravo umuje. Ali mi se i to čini nedvojbeno,




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 6     <-- 6 -->        PDF

~ 62 —


K(iko je laj ^-cliladd tuirod ^^juiiakovao i liajdnkovao". tako je
dahomc lui^lb) i o´-jećao. pa tako jft gospodario i živ()\´ao poKveiJia
na viv^arbku. Jla da i niesu ti krašani jož i da\i daiiaj^^nji pveko
n´lui pi^´ol)itlJi, Diogka bi se i])ak ta njiLova narav razabrati iz ^piBo\
a po\iedujrcili. f^to ?e je i kako se je onda t^bivalo. Muževi bijaliii
ppreiiiiii i jaki p.odiioslti iiajveai oskudicu a braneći svoje ognjište
i eet!ijući vihn uztcajati naporom te .postajati na strašnu nije^
tu\ ali. kad ])i nastali doliri dani, sjedi dangubiti i trošiti, a sirote
zenp nokn nu1r]ji^o feku i neka se brinu ;^a svalvdasnji kmšac. Gdje
je irebali* bili \a/da na opi e/u te bojak biti s neprijatelji i pusl^arnti
^e s tir/^kinu iiajduci; ;4dje se je ua tom buaniku moralo samo


tovati i nedruidt se s ostalim napi´ednijim svietom, tuj nije mogla
civilij^arija ^atblmuti nmožinu. Sama je vlada istom u 17. stoljeću i
to ^anio vojniMdm sustavom i velikom novčanom pripomoći mogla
dokopati se neke male moći. da gospodnje tim Ijntbn prkosnikom.


Vz tak\e okolnosti nije moglo uljudjnjuće ratarstAO oteti mali
tiem n\anje, sto je kakvoća tla na nmogo miesta bila nepodobna
mekoćejjju; a ob obrtib. koji bi ndobroćiidili na^´astaj. nije bilo ni
poiiiisliti. Rivljalm se dakle jedinim stoćai´stvom, temeljeć ga na paši^
a VA to vojniliovalm za plaću. bajdnko\ahu i kradialm goru. Pa i to
toli odhićno stočarstvo dotjeri\´alo se što A´ećma na varvarsku, nije
se gledalo, kakva da bade stoka, već samo da je bude vise.


Po toui je dakako ])asa morala postati pre^tetnom i šnmi i
zemlji, a koze uzeše karati šmnu bez ikakve zapreke. I sbilja pošlo
je bdo toJi naopako, da je dada već a sredini 18. stoljeća odlučila
bila posvema zatrti koze i da je g. 1764. po previši^joj zapoviedi
sbilja došlo do izvedbe, te da su tisuće koza Uo poklane što prodane.
Ali okolnosti i la-ajisnici bijahu jači od dvorskoga ratnoga vieća
i njegovih organa; ostalo koza još dosta i toliko se zaboravilo na
njihovo zatiranje, da ih se je na svršetku prošloga stoljeća u karlovačkoj
krajini opet našlo G4.()00 glava.


Uza sve to treba na imi uzeti, da se naehi gospodarstva nije
nikako pronjienio a kamo li na bolje okrenuo, dapače da je predjašnja
privreda (ćetovaiijem. prodajom gore i palenjem vapna) dan po
ibn jenja\ala, a da se je pučanstvo naravnim ponmoživanjem sve
malo po malo potrostručiio te za toliko umnožalo i svoju stoku a
nao])ako ]>o šumu pri/aoknpilo i veća pašišta.


A.ko je pa^a već u sredini IK, stoljeća, kad je n karlovačkoj
krajini na četvornu milju dopadalo samo 040 duša, t



ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 5     <-- 5 -->        PDF

- 61 —
Tulimo ja^no vla je iik()\o pnotndio ^rijedauko u/i\aii]´´" i^iiialj.
i poJjerliiji <>->(aiak s[e(lo\ jO(h(>i:ia icMidalizum , koji ]o duiju oue
piosk)sti ()(li2ahne\a Moduoai i lobodiat sinioiadino t poiedDioi´H iel]adcta ikoja
dopusta aiuo one /akiale ko]e su pie]Huo1>iiiiu (ab^olulniiu) lUjelom
olrstauka Ijud-kujnu diaži\ui (UžaM, ili kujun so pojeduici sami
podvi^]iiL d}ago\o])j.o udj i]ži\ M^ i\t\ ^e la« 4]u i^ospodarbkih jjodh^atž.


Po s\eni [om izdaze uekiive i MO oWa ti uasih kra^kdi piiedjoki
pit^mfld )0 IMS o\al)(^ oua.ka \ehuiia obiijiske zemlje i opustosbc
ko|0) ]e kmo oboe pia\o f]t^an-ilIil i pase najpodobui]a Irila
ohonij 0(1 kiUiddunii dizan [e \^odjam i ii(»^iocem ja\aoga mmen]a
ob ob(e!ido| suHuo u neli psanub iojma


Ali \iatiuu^ ^e ])0\iedo1i ptmei ])umoiudvo^a kiasa, ko]oj smo
le/aUale u uekti juko uuajuied mueh iia ^jdjeio


Kad 0 |e na i opaka leuuje^´a \uka luuod slao NCema iiase-
Ijivali po piiuioi^ko) \ojiioj K!,!!iui, ^d^ i/iin nekojih miesla ua obali
Ulje bdo _>olo\o m /no dn.L onda danasof] kms m]e bio Goletan
^ec ](^ \\A iijfm kako \\ d(ika/ano bila ponajMso sama i dopirala je
dielonme \y\ do juoi.ke ol)aie


No\oseo(i, Kiscauski uskoi i \i Tiu ke, bijahu kao i staiosidioci
smo\ a mpoAlo jjeiluzaii paMudn iiaiod ´ TaK\) HI iah t poda jer
ili nitko iu]e sdio, da se su)tbojak bijaci s Tiun koji su s>e}ediiako ua\al]i\ah k smjernu moiu.
ne mogoše be piduatih latalst^ i, ^e( ih s\e ]}iilike naguaše, da se
poglavito bave stoi´ai^t\oiu i da o njem/avu Po godišnjih dobah doduše
mienjajući pa^išta, moiahuipak ti 4ocaa pna piimoiju, položitu prema inom, na današiijem prunoibkoni kiasu,
gd]e je MA posječene bjelogonee poiiaiasla bujna lra\a i gdje je sa
blažije^a podnebja dulje tiajala pa^a, docira jt^ ]ta<,a jfo visočnuli u
gustoj, tankoMtoj (inogoiici samo ljeti uiediLi moiahu ondje boiavih,
jei un jc valjala inoiska obala, ck´i mogu zamjenjivati svoje jedine
pioli^vode, stoku, kožu i ne^to di^a za žito i za takove stvari,
kojih si iiiesu sgotavljali sami; napokon morahu ondje boraviti, jer
se na obali niesu bojali navalž hajduka \z Turske, štono onda bješe
ucevStala..


Da je medju stokom već u prvi mah najviše koza bilo, tomu
bijaše povodom sama narav pašišta, poglavito grič i šimia, gdje koze
najbolje napreduju brsteć pupoljke i lišće te iduć i penjuć se za tom
krmom ma koli daleko i visoko.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 60 je
njemu poput tudjhu´O. ou ^>´ mn\U-te zajednice. ^


Mar za obćmu u ;:einlji uase,!^u ^pisa ulje se valjda mogao-razigrati
tiem manje, što u obćinskili poslovili do jučerašnjega iddimća
vojnoga krajiškoga sustava nije odlučivao odbor. i;^abran h o])ćinara.
već predpostavljeni im castuici uprave. Pa kako da nebriga za budućnost,
običajna svakomu surovu narodu ne pre^TŠi ondje, gdje se
je vlada u svaku ruku skrljničtvom naniećala , idi i uz io izdašno u
pomoć pritjecala u nestašici od \´ajkada.


Pa sve te hrdjavštine uarodnjega z]jačaja uspievalm najbolje
na nesrećnom krasa! Najmanje je mogla \^olja xa obćinskoju koristi
oživljeti i osokoliti se, gdje cibćina nije zajednica l)lizih si snselaea.
već samo svota razdalekib zaselaka nn grdnoj prostorini. do kojih
nema ni pi´avih putevtt, h) hu tako dvostruko razlučeni. a ljudi se
jedva i poznaju, a kamo li, da iui je stalo do kakve zajedničke koristi.
Pa kako dix tiij (ibćiriuri uzmu maiiti za obćinska zemlju, kad
predjašnja uprava nije ni (3os])jela. {la preuose loedje obćinske sa tlovida
aa pravo tlo? ri toga 3)itko nije smati´ao tako zA´ane obćinske
pašnike imovinom koje staiundte obćiue, vec gotovo ničijom, jer je
svakomu bila prosta i poraba i zk)raba,


Pa zar je mogao primorski krašaidu, osicomašujuć od desetka
do desetka godina gotovo do ])rosjačtvu, jtoniai-ili zn šio drugo nego
li za svakdašnju koricu krubaV Od kćiko je svieta i kuda je
šironj i diljem pukao, sva^djiMiuždn mirnja za ko n, nužda nigdje
ne štedi ol)ćl]iskoga doh-ra. nužda se iie inine za budućnosi.


xili ne smiemo dffsadašuje iichaj^h´o za toliki^ uao])akosti odviše
zamierati toj zemlji! Zur niosu ncijiia]>re(]nije države gotovo do nekidan
tq^ijelc dapače su)j.dd ]n´rn)i]i- inkouli napiedku nepi´ijaznib
zen!aljf>;ko-imovuib napn^nn´ca; zai niesu zatočnici unprcdka istom
pri]> d\adesetak godinH s])oznali , da su U^ naprenuce u])i1ačne; zar
ne hvalimo danas Njemnćke pri])jsujuć joj uzorničtvo agi-ikulturnoga
zakonodavstva, šio jr — čujte — isinm sud n;i \rat na nos navalila,
da pj´oma duhu vjemena pivinari oMvlastničtva V!


´ Hdje se uc ´la /.Mvt´i ploduvitost /(HJII.M-, oa.Jjo, .ijMp, iuA.i ue )>ilje/e Jia
rovdh olije^Uio nžtumie ohriuskoga dohrn, lO´ (uj olM´iua saufo iirlai koi´Ut kvan\
je, flfMiim bi´ subfjbuu-.JA tu- oUeuijp, a.li na kLM.su, g^´lj*^ si^ i pnetlmf^MJuišmjo.
oadje ireba zlotid´iSiJO u/iv;ioje olnUnske iuiovhiG 4rugaelje na iim uzimati.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 3     <-- 3 -->        PDF

-™ 59 —


prednih zemalja. Dapače ne bi bilo trebalo onda još ne rodjene vještine
šumskih .gospodara, kojim je ta vještina profesijom, da se ogo-,
lećivanje zaprleči; samo je trebalo ne piieciti prirodi brižna nastojanja,
te bi se posječena šuma tiem sigurnije bila. pomladila, jer je
to bila nejednovTstna i takova gora, koja se iz panjeva i žila lako
pomladjuje.


Nije posjeka starogorice, poput prašumske, tomu kriva, što su
iza nje još zelene bivše strane sve po malo ogoljele, već je krivo
ono, što je iza posjeke sliedilo, što rastućim razmjerom neprestance
i dan danas poglavito biva. Recimo u kratko: ne ograničena, ni za
budućnost ne mareća poraba paše, to je onaj demon, koji je opustošio
strane, pošto je na njih nestalo hlada od velike gore; da,
kriva je tomu paša, uništujuća samu siibstanciju tla, koja je 0])ustošila
i druge zemlje uz jadransko i crno more.


Po tom je dakle stanovničtvo siimo upropastilo svoju domovinu
i budućnost unučadi. Varao bi se pako, tko bi to izpričavao tiem,
što krivci tobože niesu znali za posljedice svoga ne4jela. Još i da.i]as
vidimo jasno po onom, što.se posvuda sbiva, koji su povodi tomu
nedjelu. Dočim krajišnik, jedva manje od drugih krašana, posvema
.oprezno obradjuje svoju vlastitu krševitu zemlju te se cesto čuditi
moraš njegovoj marljivosti i zamjenioj vještini, kojom svoj ku]\:avni
krš poboljšava, pustoši on k jednu bezobzirce one zemlje, koje su
po nesreći obćinske ili drža\T\e i na kojih mu pripada pravo dvvarenja
i paše. Svagdje ćemo u laajini, kao i drugud po krasu, naići
usred golet! na bujne oaze, koje se naprema tužnoj okolici jasno izticu,
a tlo im nije ni malo bolje od onoga oko njih. Puste su goleti
ne uredjena obćinska a ona svježa oaza ne obterećena po sobni
čk a svojina.


Zašto dakle seljak, braneći toliko napredno svoju imovinu, navaljuje
toli \^arva.rski na obćinsko zemljište, premda znati može. da
će se tako obćinsk a im^ovina bilo kad uništiti i da će tiem ako
ne svojoj, to ipak nahuditi budućnosti potomstva?


Za cielo čini on to s kukavnoga koristoljubja, koje ušutkuje
dužnost ljubiti bližnjega, i samo s brige za današnji dan, kojom se
iztiču slabo napredni narodi.


Svaki pojedini žuri se od obćinskoga dobi´a, što može, obrnuti
u svoju korist, jer se boji, da će ga drugi preteći. Pri tom ne mari
ćuvarno postupati, ni štogod lU´aditi, da bude bolje obćinsko zemljište,
jer ta muka ne bi njemu, već bi obćiiu u korist bila, a obćiaa




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 2     <-- 2 -->        PDF

-- 68


ye zove „primorskim krasom". TT drugom redu ide fce i zatim,
da se obustavi već nastalo ogolećivanje iza krasa ualazećeg se plodna
gorja, zaliežućega 140 milja u spomenutih pukovnijah. *


Svaki poznavalac prirode zaključit će u prvi mah, što kronike
a i mjestimice nalazeće se ruševine svjedoče. da se je cieli primorski
kras nekada veselo zelenio uajpače šumom. kao §to se sada zeleni
najveći dio gorja iza njega. Zna se dapače, da je opnstošivanje
po donjem kraju započelo tekar u sređnjeni vieku a po srednjem i
gornjem faajn istom u 17. i 18. stoljeću, danas pako gledamo sami
svojhna očiraa, da, kako i zašto gola pustoš sve postupice otimlje
mjesto sočnu i zelenu busenju a ponajviše hladovitoj šumi.


Ne bi li tu nevolju odstranili, bezdvojbice prvi bit će nam posao
točno istraživanje pravih uzroka nastaloj strahovitoj prekretnji.


Iz tieh kobnih uzroka jedni j)oliežu od tla i podnebja i nepromjenljivi
su, a (U´ugi su promjenljivi jjodliežući od sliepa i bezobzirna
ljudskoga djela i nedjela.


Očivjestno trebat će sve uzi´oke ogolećivanja potanko na nm
uzeti, kad se stanu udešavati kraške ]*adnje: ali, dočini se hotice ili
nehotice sprijateljiti valja s nepi´oinjenljivimi uzroci, jer ih dakako
ne možeš nkloniti, morat ćeuio od Ijmli ])oliežuće uzi´oke što bolje
možemo, a donekle bezuvjetice i podpuuoma odstraniti.


Pošto uzroci pr\´oga reda poglavito u tehniku ki-aškoga zaplodjivanja
u veUke zasiecaju, to ću ih istoin u V. razdjelu, a uzi´oke
dmgoga reda nam ah razjasniti tiem temeljitije, što se samo na njih
uhvatiti može pravi temelj upravnim mjeram, što ih treba udesiti.


2.
Kras u hiTalskoj vojničkoj krajini^ poviest mu i stanoviuci.
Često je rečeno i u knjigah napisano, da su stari Rimljani,
Turci i Metčaui stvoiili one strašne pustoši, koje danas priniorsldm
krasom zovemo, Imduć su iz])Osiecali ondje postojalii goru. da od nje
gi-ade svoje ))rodovlje, svoje tvi´djaA-e i grado^´C. Ele oni su u toliko
krivi ogolećivanju, u koliko je ovo istom onda )\astati moglo, pošto
su oni goru posjekli; ali jsravnu uzrokom uin^olji nije bila ta sječa,
kao što primjerice današnja sjecišta ue uništavaju šuma naših na


´ Kr;iM hrvatake vojničke krajino Uoplre do dnšo do susjedne ahTUJske pukovnije;
nh se j:i nlenam ohv/Aniu nn. iaj iu;iU okrajak kni.sa, jer /a ovnj put
mogu predoeiti štaiisHku samu po eleliji pukovnijskiJi okružjjli.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 1     <-- 1 -->        PDF

UMARSKI LIST.


"Br. 2. \ U Zagrebu^dne L travnja 1877.´ OocL


Kras hrvatske krajine i kako da se spasl^ za tiern
kraško pitanje iiploške.^


, Izdalo
c. kr. gi. zapoTJeđnictvo u Zagrebu k jednu zemaljska upravna
oblast hrv.-slav. vojničke krajine^ napisao Josip Wessely^
glavni nadzornik državnih imanja i dosL ravnatelj šumarske
. akademije.
Prvi đ i 0.
PaMietoTka i priedlozL


0 krasU; u hrvatskoj vojničkoj krajini uploške.


1.
u Y 0 đ.
Ifcis ili krš,, što ga treba opet zaplođiti, te komu je pouajpace
taj spis posvećen, onaj je, prema sinjemu moru oborit, malne posve
pustošaukraj zemlje kakvih 9 četvornih milja, žto uzduž mora zasiže
negdašnjom ogulinskom, otočkom i ličkom pukoviiijom te koji


* Da- se sVGobeoj zelji štovniiih eibtelja doskoči, zaldjiiao je upravljajaći
odbor hrvat.-sinvoii. šiimfirskog-a driiziiva n svojoj redovitoj sjednici dno 17. ožujka
t. g. predstojeće izvrstno dielo u njegovom eiGloni sadržaju u šninarskom listn
oglasiti, u koju svrlui je o. kr. glavno zapovjediiietvo u Zagreb!i kao krajiška
zemaljska upravna obkist visokim odplsom od 28,. ožujka t. g\ Predsjed. br, 292
na molbu odbora patisak diela blagohotno dozvolilo, Odnosni zemljoTid o krasa
podniefci će se u svoje meme kasnija.


ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 82 —


Što saiB dosIe o razdiobi obćmskih pasuikn govoiio. to se pravo
tiče negrič ovita diela tih-pasnika. Ali i gviceviti pašiiici, što
sam ih na poeeiku ovoga, poglavja preporučio, da se pod šimiu
uzuiii, valjali hi za to, da dodju u posebničko vuke. I tiij hi hilo
dosta sigurnosti, da će se najjednostavnijim naoinom postignuti nauinljeni
smjer zaplodjivanja, jer hi se takovi porazdepa^ni giiSeviti
pašnici u rukuh novih vlastnika najviše putž. pretvoiili u livade,
zarastle u šumu, gdje bi se našla i po koja mala njivica. Da se pako
sveukupni smjer kra^^koga zaplodjivanja sto većma osigura, ne bi
bilo s gorega, du se takovuu ciepcem ohču\´a u javnom katastru biljeg
branjenica, te da se u dotičnom razdiobenom zakonu izrikom
ustanovi, neka. hi se bar polovica svakoga ciepca održavala šumom.


Ako ohćine ne bi hćele porazdieliti obćinsl^e pasnike, neka bi
im ipak prosto bilo, davati ciepce negričevitih pašnika, za koje nije
rečeno da se zagaje, pojedinim ohćinarom, koji bi ih imali zaploditi,
osobito voekami i drugim drvljem zasaditi. — Za tiem bi imao zakon
svakomu posjedniku zemlje podieliti pravo, da bude vlastati zahtievati
izlučbu svog diela obćinskoga pašnika.


Kad bi se tako sadašnji obćinski pašnici za nekolika pet- ili
desetgodišta pozaplodili, najpače gricevlti zagajili, to hi se imalo onda
prosuditi, ne hi li, obziruć se na ukupnu medjutiem valjda bitno
poboljšanu kaivoću dotične okolice, borno bilo zagajiti koji dio preostala
goletna pašnika umjetnim nachiom. Ako bi se to horno pronašlo,
trebalo bi samo dio, koji se ima zagajiti, jednostavno proglasiti
branjenicom i dotičnoj ga upravi predati,


7.
C^ 0 1 e t i.
Obrazložismo već u 5. poglavju, da će povodom već započetoga
zemljarinskog i zemljištničkoga katastrovanja najpustiji dio krasa,
tako zvane goleti (neplodne bezzemljuše) pripasti državi.
Ne možen)0 u napried kazati, koUke su te goleti; sva je pako
prilika, da će ih biti kakvih 20.000 do 30.000 rMi a možda i više.


V


sto će državna uprava s tolikom golet mom?
Slieđećim promišljanjem nmžda (:e se razjasniti, što je najprobitačnije
:




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 83 — :


Na nekih ciepcih tieb. goleti ne raste pi-ekombce (absolutno)
ništa, nit će se sredatvi, što ili možemo smoći, ikad postići, da na
njih što poraste. Na većem dielu tieh goleti luste ipak tuj tamo po
koja travica, po koje stabalce ili grmić, te takovi dielovi niesn beznvjetice
neplodni ili vegetaciji nenadobni, pa nema sumnje, da bi se
mogli većma zazeleniti i po vegetaciju nadobniji izaći, kad bi se
obranili od navala, s kojih su došle ogolievali.


Sudim dakle, da bi država imala te goleti u korist zaplodjivanja
krasa ponajpace (ako to niesu premaleni i prerazkidani
komadi) obzidati kamenjem i uvrstiv ih u i^ed branjenica osigTirat im
višu zaštitu kaznenoga zakona, da se više ne oštećuju.


Kad bi se tiem načinom sbilja čuvale, mogle bi se te goleti
ža neko vrieme bar toHko oporaviti, da bi se napokon prije il
poslije 0 neveliku trošku moglo kakvo takvo zaplođjivanje udesiti.
Medju tiem ne bi se imalo ništa s njimi započinjati; već ako bi se
imao na njih kamen roniti ili vapno paliti za gradjenje cesta, lugarskih
i cestarskih stanova.


Sadašnje Ibranjeniee i Ibrstik.^


Na velikih priedjelih faaške pustoši ima u onom ne posve izumrlom,
ali brstenjem i sječnjavom okržljalom gimlju, u onih ostancih
krupnogorice tohko počeli šumi, da bi obziruć se na prekorednu
snagu vegetacije dostajalo braniti to okržljalo grmlje od navale te
tako na dotičnih okohnah opet podigmiti bar sitnogoricu.


Ako se takovo grmlje (grič) posieče do panja ili do koriena, te
ako se po čistinah zasadi mlađikovina, te će za rukom poći pretvoriti
te mršave kamenite pašnike i u krupnu šumu, koja može odgovarati
sviem zahtjevom dobila šumskoga gospodarstva.


Krsteć diete prikladnim i uglednim imenom´, zovem ja tu pretvorbu
pomladjivanjem ili uzkrisivanjem šume, a dotičnu
sječu pomladaćom ili uzkrisaćom.


Bit će najbolje u smjer zaplođbe krasa prihvatit se namah toga
pomladjivanja.


´ Brstom zovu se mladice (junge SprossGn) a imenom „Futterlaubwald«
hoće se označiti, da; se u takovu gaju ima nadobljivati brst, s toga prevodilac
sudi, da se riec hrstlk najbolje sudara s navedenim njemačkim tehniČkiin izrazom.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 28     <-- 28 -->        PDF

_ 84 ~


Krajiška seje uprava suma lomu već prijo (Tojeiila te (ni 18G5.
do 1872. kakrih 44fi4 Tali M^´i^^´cvitih obćin^kih pašuika n krupim
siDiui prelvoj-ila. Zvali r.ii ili bra nj eii i ra mi ili kiilturami a
uzeše ili ciiioiu i u dobri eas opel pod državne šume. Pravo shvativ
sve napremice u])riliciše obvauu od ostećivauja velikim ;^idom okolo
sve branjemce. u/idaiiim od Milia kamenja, kako je na krasu običaj,
hvat duljine toga zida slajao je prosjektmi 1 ^i, 10 nove. a svega
troška na obzidlm dodje 13 si. na svaku ral.


U Grabarju vise Jablan (*a učinilo se loga u najnovije doba
i nse te je na pomladaćoj sječi ost^ivilo })ones(o uzrasile mladice
drvlja \ osobito braslovo, /a ])omladu, da nathisuju izdanke zamećuć
tako srtMlnju sunuu gdje se potla može naći i jake gradje i liesa
{/.n o!ui).


Sudim, da jo dosadašnjim ])os|u]jnnjem udariK) ])ravim putem.
valja samo, da izvedba bu(k^ podpuoija. nego lijo doslc bila. Tuj se
0 najmanjem trosku zameću srednj*^ sume. koje će i l)uri imianjivati
snagu i obilovati brstom i gorom svake \rsti,


I ja i)re[)oi´nćam taj najhi)lji naćin zagajivaoja dobrano grićevita
krasa: da se lu´anjenlM? o])zidju; dn se zabrani pasa; da se grič
posieće do panja ili pridanka´-^ a ostavi uzrastla ndadikovina : napokon
da se zasade čistine novim musadom.


8amo mislim, da se jos zamasitije postupali mora, negoli došle.


Stočarstvo je tuj seljaku i bil će mu, dok .je svieta i vieka,
uajprete^^miji način privrede, s toga mu je najviše ,stalo do krme.
Pretežnosi, nabavljanja krme biva tiem u veliko voća , što će se zagajivanjem
krasa svuda paša zakraćivati: ta i preporučeni najpreči
način za^i´ajivanja pomladbom zalitieva, da se paša zabrani.


[T svu sreća raste na svem krasu ne samo bjelogorica, već pretežnije
baš takova, koja je vrlo dobrom krmom.


Sudhn dakle, da se ima timi pomladjenimi sumarni upravljati
tako, da što više daju lišća fbrstnj a osolnto i šušn ja (suha lišća
za ki´mu).


Valjalo bi 5—7-godišnju sitnogoricu Ijeti^ i to radje prije nego
li kašnje posjeći, da u lišću bude više hrauive snage i da mladice iz


´ Visoko prnće. redovito samo po jedn o sta´uilee,


- Ja. i^i jako svjetovao. nek B^ ^vlhi prijp, nogo li se posieee, pnsfci najmanje
godina^ (Hivh podpnne štodnje, dok se gruilje ne oporavi i cislbie boj je ne/
atrave; tiein ´-e i>omladba &ig-urnija i nsiprednlja hifi.
^ Različito od prve iliti od pomladaee sjetne, koja se radi krepka pomladjaja
/.a dobe u prolje<^e ili bfvv ^\ kasnu jesen, obaviti ima.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 29     <-- 29 -->        PDF

. . — 85 — ;:-"


panja i i^^daiici imadu kad odrveitit se. Sa posječenih mladica treba
lisnate grančice ošnircati, te ako nije nužda davati ih nainah blagu,
valja ih osušiti, te sušanj za zimu opraviti.


Nagospodarivanje brsta ili lišća za krnm ne bi bilo stvarno
pritežko, ali ne bi Ije bilo lako ljude uputiti, da se prihvate osbiljski
toga načina nabavljanja krme.


Za tu vrst krme i koliko vriedi.^ znadu na prunorskom krasu,
nio dobro. Svako diete znade onud, da im domaće blago žive više
brsteć giic lia obćinskom pašniku, nego pasuć vrlo riedku travu, koja
iziin toga baš ljeti usahne, kad bi najviše vriedila. A i za krmljenje
blaga šušnjem znadu vrlo dobro. U ogulinskoj pukovniji upotrebljuju
tu krmu nešto manje, ali u otočkoj i poimence u ličkoj pukovniji
tiem Yiše 1 redovitije, najpače kad nastane oskudica druge krme; ali
je ondješnji način postupanja još surov, raztrošan., i štetan po pašnike,
a takvo je i sve gospodarstvo krajišnikovo.


U Lici sam često naišao na pravo i ljudski držanu kreševinu
(brkovinu, klaštretinu) oko kuće, ali nabavljanje nije vazda prema
zahtjevom promišljena gospodarstva a kamo li, da se sušanj ljudski
spravlja, s toga propane čeato, što je najbolje. Drugdje hrane blago
lišćem siekuć s drvlja ogranke i ovrške, na koje se blago namah
napusti, ili mu taj brst kući dovezu. Najviše rabi im ta krma u proljeće,
kad nestane siena ^ što se prečesto sbiva. Onda daj uasieci,
gd-je samo stigneš, smrekova i jelova granja pa makar i ne listahh
ogTanaka bjelogorice, da blago bar pobrsti ono pupoljaka i mladikovine
pa da ne skapa od gladi.


Sudim, da bi se sviet u valjano nabavljanje, sušenje i čuvanje


brsta mogao uputiti dvojakim načinom; najprije naustice prigodom


težačkoga propoviedaiya, o kom ćemo drugdje govoriti a onda dobrim


piimjerom, kojim bi se u prvi jnah dakako samo država mogla iztaći.


Neka dakle državna upra\ai iia svojih uzkrisištih dade nasjeći,


nasušiti i za zimu uplastiti brsta, što će ga onda stočarom prodavati.


Kad u proljeće nastane nestašica krme, bit će već dosta kupaca. Pa


ako bi se na početku sušanj hnao i poklanjati, ili ako bi ga nešto


i propalo, to bi se onda imalo uzeti pod žrtvu, bez koje još nikada


nijedna novotarija nije omiljela.


Kašiije se mogu i nagrade davati onim, koji si ljudski spreme


suha brsta po vidjemi primjeru. ´ ´


Da.pako država bude. mogla tiem pretežnim primjerom pre


dnjačiti, imat joj je po svem primorskom krasu tuj i ondje dosta




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 86 —


srednje šume. Neka se dakle ne samo sadašnje branjenice, koje va-
Ijadu, pri segregaciji u^mu pod državne šume (u dosadašnjih segi-egacionih
osnovali neuputno prediožiše, neka te branjenice pripanu
pukovnijskim imovnim obćinam), već treba i nove udesiti.


Da se pako to uzmogne udesiti bez prevelikih ži´tava, treba da
budu takova uzkiisišta ljudski zakotarena i tolika, da na svakom
jedan lugar imade dosta posla, treba da se odkupe zemljišta posebnik^
u branjenici i ´da se ondje naseli lugar, komu će se podizanje
i nadgledanje branjenice povjeriti. U taj smjer neka mu se uzidje
udoban i uzorno upriličen stan i neka mu se ne samo dopusti, već
se neka novcem i drugimi sredstvi podpomaže i nagovara, da si oko
kuće koliko više može zakotari i luniluje zemlje, da mu bude njivom,
vrtom ili najpaće voćaroni, samo neka ta umilovana zemlja
ostane državna hnovina, a lugar neka ju uživa, dok ondje lugaruje.
Nemojmo zaboraviti, da ljudski uredjeno malo seljačko gospodarstvo
vrlo treba, da lugar mari revno službovati, pa da i to pripomogne
zaplodbi krasa, kojenui zadatku tolike žrtve namieniše.


Državna je uprava šuma dosadašnja uzkrisišta (branjenice), nikog
ni ne pitajuć, iz obćinskih pašnika izlučila i posvojila; ali su u
novije doba oljćine uspješno prosvjedovale proti takovu postupku.
Hoteć dakle udesiti još nekoliko uzoi-nih uzkrisišta ili l)rstika i nabavišta
brsta, neka bi državna upi-ava gledala tomu prikladne pašnike
namah šumom proglasiti, te ih pri segregaciji u onu polovicu uračunati,
koja će državi pripasti.


Ja držim, da je umno postupanje i razširivanje nabave brsta
jedno izmedja najzamašnijih sredstva zaplodjivanja krasa,-koje će
poimence na hrvatskom primorskom krasu u velike valjati, te povod
biti podizanju i održavanju pravih brstika iU šuma opredieljenih
tomu, da obiluju brstom. S toga sam tomu priedmetu nannenio još
jedno posebno pogiavje a u drugom dielu ove knjige obširnu predočbu
nastojanja oko brsta. To s toga, jerbo je agTikulturna znanost
na maćuhinsku premalo marila za tu po kras toli važnu nastojbu.


9.
Platna ili zidane ograde.


To, što blago svuda po ki-asu pustopašice hoda i što ima svagdje
dosta razgiobljena ali čvrsta kamenja, dalo je povoda i postalo
je davno već običajem, da se na krasu sve ograde zidju od suha
kamenja.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 87 —


Sulii je zid ue samo uajcjeiiija i najdugovječnija ograda, već se
tiem sa zemljišta uklanja množina neprilična kamenja a rasilinju napokon
uprilićuje se dobrana obrana od bure, te zatoniice bilja.


Hvat dužine toga tuj olnčna ´/Ada {koj je najčešće 5´ visok, pri
dnu 3´ a na vrbu iyj širok), stoji GO—150, srednjom cienom 110
novčića.


Ta će suha platna na krasu, dok je svieta i vieka, mnogo vriediti,
a po mojili priedlozih valja da vriede i pri naumljenom zaplodjivanju
krasa. Takovim subini platnom neka se opasuju i ogradjuju
ne samo (kao već došle) oranice, livade, vrtovi, srednje šume, već i
pašiiici pojedinih sela, dapače i znamenitije goleti.


Takov bi suhi zid postao odličnim dapače dragocjenim činbenikom
gospodarstva, komu treba da što bolje i što cjenije osiguramo
pravne uapremice,


U .tom pogledu imao bi dvoje predložiti i preporučiti, ne bi li
se jedno i drugo podpunoma na um uzelo.


Pošto takvi pregradni zidovi često služe dvojici susieda i pošto
je već bilo dosta slučajeva, gdje se susjedi niesu mogli nagoditi, tko
da ima uzzidati ili održavati takov zid, s toga neka se zakonodavnim
putem izreče, da ustanove (obć.) gradjanskoga zakonika §. 854.
i 858. valjaju i za suhe zidove, kao i za druge obgTade u toj pokrajini.


Drugo, što bi se imalo na um uzeti, jest to i samo sobom iz
naravi stvari proizlazi, da je naime onaj krivlji, koji u takvoj ogradi
kvar čini, nego li onaj, koji kvar čini ondje, gdje nema nikakve
ograde. Bilo bi dakle po zaplodjivanje krasa vrlo probitačno, da veći
krivac i gore prolazi; a da sbilja ta]?:o bude, neka bi se ta veća
kažnjivost zakonom izrično iztakla..


10.
Poboljšaj seljačkoga gospodarstva.


Istina je, da već od davna ima na krasu premnogo svieta,
bud ondješnji stanovnici ne mogu življeti ob onom, što im skroz
slaba zemlja daje. Ali njih same i njihovu nedotupavost moramo
kriviti, što im i])ak zemlja više ne daje, što im gospodarstvo premalo
i2;meće.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 88 —


Prekukavno je tiij stočarstvo; a imali bi baš oko njega najvećma
nastojati, jer im je to glavni i^vor privrede. Jadno im nastojanje,
kad se samo gleda, da stoke bude vise na bi´oju, kad je
mnogo zapate, a hrdjavo ju timare, ne niareć pobrinut se ni za
bližnju budućnost, te tako svakoga proljeća nastane oskudica krme,
blago skapa od gladi, ili ga kuga uzme daviti. Na tom vrletnom
kraju i ne bi se mogla krupna stoka održati; ali da v6 prodan
mesaru samo 150—200, krava 150—175, koza 20—25, ovca 15 do
20 funti pretegne, pak da se v6 za 20—30, krava za 15—25, koza
za 3—4, a ovca za 2—3´/^ ^t- pi^odaje, napokon da se od najbolje
krave u najbolje doba dobivaju jed"\^a d^ie oke mlieka, to je ipak
preko \Tha žalostno i kukavno. Da, dli! Stočarstvo je toliko prvobitno,
da bi se i pasmina te stoke davno već bila zatrla kad ne bi
najgingavije, što se oteli ili ojanji, od težke nevolje i nehaja u velike
i redovito poskapavalo, te samo ono za sjeme ostajalo, koje je,
rek bi, od željeza.


Po kakvo im je ratarstvo?! Od ječma i koruna (ki´umpira) dobivaju
zlib godina jedva toliko, koliko su posijali i posadili, srednjih
godina 4—5 puti toliko od ječma, a 6—10 puti tohko od koruna!


A voćarstvo? Voćarstvo rek bi, nije se ni zametnuto, premda
je tolilco koristilo i premda voće svuda, dapače po nizu i smokve i
tja isto groždje preliepo prispieva,


A kućno gospodarstvo! Ta si svjetina do duše sve sama sgotavija,
što treba živeža, odiela i obuće, dapače i radila; na žrvnju
samlievaju svoj teg, na stanu satkivaju si ruho i odielo, svojom
rukom izdjelavaju svakojaJco pokućstvo i pokuhinjst^´o, isti plug i
kola, te do kolača ne treba im nikakov drugi obrtnik; u kratko
vješti su djelu svake vrsti i ruke; ali baš s te nmogovrstnosti kunjaju
u kuka\´štini nenapredka.


U malo besicda, u kojugodj ruku uzmeš motriti gospodarstvo
kraškoga seljaka, svagdje se poniila praviečna prostota i nehaj, da
mu nema ravna.


A može li to sve, pravo sudeć, i drugčije biti uz bezkrajuu
surovost svega onoga, na čem primorski krašanin žive. uz tužnu
onu činjenicu, da krašanin pi-avoga Icućišla i ognjišta ni ne ima, već
da sa svojim blagom najmanje dvaput a često i triput bora´^ište
mienJH, dakle da ne može jiijednomu dielu svoga ])0sjeda svega puta
prigledaii a kamo li ga ljudski uniilovati, te uz to, da je prije veći




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— sedlo
najsnažnijih junaka služio u negdašnjoj krajiškoj vojsci, a fiađ da


pokizi u sviet, ne bi li izradio koricu svakdanjega krušca?!
Ele pronalazeći nove domaće izvore privredi, gi´adeći po
krasu puteve, poboljšavajuć napreniice vlastničtva zemalja, povodoin
ukidbe vojne krajiške službe iniajuć narod kad, da radi, i osjećajuć
potrebu, da stoji na svojih nogu, uvodeć, šireć i udi^l3ljujuć obuku
stvorit ćemo čitavu povorku uvieta intenzivnijemu gospodarstvu, a ti
će uvjeti polagano ali sigurno uroditi plodom. Pored svega to^a ćini
se i meni, da sve to ne dostaje smjeni, da onoliko brzo uiiapriedimo
poljsko gospodarstvo, koliko nam trel^a uspješnu zaplodjivanju ])rimorskoga
toasa.
I ja sudim, da tomu treba još ponapose specijalnoga uputa i
to najizdašnijega uputa, naime da fa-ašanin živim očima vidi
taj napredak, a to će reći, da bi se imala tnj i tamo po krasu
ustrojiti uzorna gospodarstva.
Koliko sam osvjedočen, da bi takova prava uzorna gospodarstva,
posve upriličena prema zemlji i narodu, te
proraćunana u osvještaj kraškoga seljaka u prilog bila
obćemu napredku, toliko isto vidim jasno, da se ne će moći na hvzu
ruku ustrojiti radi potežkdća, koje ćemo jedva svladati.
Bit će gospode, koja će pohićeti preporučivati, ne bi li se namah
neka erarska uzorna gospodarstva ustrojila. Ja u svoje ime
veUm, da bi takova gospodarstva, kojimi bi činovnici upravljali,
namakla nekoliko dobrih služaba i da bi vrlo nmogo stajala, a da
bi težko ikad povaljala i postala vrstna uputit prostaka na bolje i
razigrat ga, ne bi li i on tako radio.
Ja ću malo niže dokazati, da ćemo se morati radovati, do]}ijemo
li valjanih činovnika za šumsko gospodarstvo, Icoje je ipak jednostavnije
od poljskoga, i za mjesta l^od poljskoga redarstva; a uzornu
erarsku upravu poljskoga gospodarstva osobito na krasu ne mogli
nikako da pojmim.
Dakako da bi plaćenici inogli i u poljskom gospodarstvu dobrim
primjerom napredku jako u prilog raditi, ali bi to imali činiti samo
0 svom računu upravljajuć onim posjedom, što im je u/gredicc
dopao uz gotovu plaću; a to bi mogli samo onda, ako najnša oblast
priudesi one prenuždne uvjete, o kojih ću u 24. i 25. pogLnju govoriti.
Nužda uzornih gospodarstva i težkoća njihova ustroja neloi
budu tomu u prilog, da se dotični dio mojih priedloga na um uzme.
7




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 34     <-- 34 -->        PDF

- 90


Da se povod dade uzoniiiu pojavom u poljskom gospodarstvu,
koji bi podivaživali druge, ue bi li se i oni isto tako ili još bolje
iztakimli, preporučujem još ova sredstva.


Prvo: Neka se nagradi novcem ili novčanom vrednotom, koji
se čiin od svoje volje iztakne. Pa sam se sžm osvjedočio, da pojedinci,
makar je ovdješnje seljačko gospodarstvo obično na nizku
stepenu, jedino svojim pregnučem i po svojoj domisli štošta izvedu
i postignu, što se sbilja samo sobom iztiče. Nagradi takove izticaje,
pa će svjetina navaliti, da bar vidi, čim se ta vrana ))jelasa, pa će
se možda radoznaoci i dmigi za njom povesti.


Drugo: Neka se osobito izticaji nagradjuju previšnjom odlikom.
Po.^to je onaj, koji dobrim gospodarskim primjerom prednjači bez
sumnje zaslužan po domovinu i državu, to ne bi milost careva odlikovala
uevrednika; a. to bi tiem više koiistilo, što se Hrvatu mile
takove odlike.


Treće: Neka se razpišu nagrade za takove poboljšice, kojim
se pojedinci ipak ne dosjete.


Četvrto: Neka se daju bezkaniatni zajmovi u takove poboljšice,
za koje treba mnogo gotova novca ili velika radina snaga, te bi uz
to gospodaru težko bilo ići za običnom svojom privredom. Preporučili
to već u 7. pogiavju govoreć ob o])ćinskib pašnicih razloživ
stvar potanje, a sad samo piidodajem, ako bi se obćina zajamčila
za povratu, da onda baš ne bi trebalo uknjižbe toga duga na posjedu
dužnikovu.


Peto: Neka se daju stipendija unmim seljakom, da mogu upute
radi putovati ili pak polaziti najbolje vškole.


Šesto: Neka se pripomoć daje s^´akomu poljodjelskomu družtvu.


Još bi jedno sredstvo imao preporučiti u napredak seljačkoga
gospodarstva, a to tiu tako zvane poljske propoviedi. To mi
se propoviedanje čini to nuždnije, što se od obćenite školske obuke
u gospodarskoj struci s!)og čita^^e povorke potežkoća bar sad ničemu
nadati ne možemo.


Radilo se ma o kakvu važnu, mjestnu, gospodarskom pitanju,
imali bi prvaci poznavajući temeljito stvar o kojoj se radi, i vješti
iiepo govoriti, po krasu zaputiti te sazvavvši skupštine seljaka, što
većma predoća\´ajuć priedmete u nai*avi ili bar dobrim slikanu, raz«
govietno i´azlag´ati, o čem se radi. Ja bar sa svoje strane, osvtćuć
se na veliku slivatJjivost u Hrvata i na to, što ih lako začara raz




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 35     <-- 35 -->        PDF

; ^ .— 91 — , , : ´


borit goTor, nadam se znamenitu uspjehu od takvih propoviedi. Samo
H težko bilo nabaviti valjane propovjednike.


Sudim, da bi se toga posla imalo latiti poljsko-redarstveno i
šumarsko činovnifitvo ; država bi se dakle imala pobrinuti, da se takovi
propovjednici uvješte te da uj^traju svojim marom, o čem ću
još potla govoriti u poglavju 24. i 25.


Sto ovdje namah ne preporučujem putujućeg učitelja,
povod je to, što mi se čini nevjerovatno, da će se takov skoro naći.
Jer bi trebalo, da taj učitelj uz osobitu" vještinu u svojoj struci
mnie podpunoma i liepo hrvatski govoriti pa da na dlaku poznaje
sve napremice te zemlje, gospodarstvo i značaj naroda.


Najbolji bi tomu bili po mom sudu pojedini seljaci, koji su se
u kojoj struci već odlikovali, da idu o tom upućivati svoju braću;
ali će još mnoga bura pronjati Velebitom nizastrance do mora, dok
se tomu poljskomu evandjelju nadju seljaci apostoli.


11.
Zakon ob usglobljiTaBju zemlje.


Selilačldm običajem, po kom primorski ki^ašani svake godine
mienjaju dva do tri pašišta, prinkoše se i imati dvoja troja kućišta
i uz njih zemlje podkućnice, na kojih težače po svoju.


Istina je dakako, da ta činjenica dolikuje napremicam stanovišta
pokrajine i prvobitnosii dauasujeg seljačkoga gospodarstva


— jedno joj je i drugo dapače povodom —; ali je i to istina, da
je tuj „circulus vitiosus" (uzrok posljedicom a posljedica uzi´okom),
jer je baš velika razdaleč kućnih zemalja uz dvostruku i trostruku
seobu poglavitim uzrokom, što ki´ašani postojano i ljudski ne obradjuju
i ne nadgledaju svoja polja; te je uzrokom, što nemaju svojski
upriličenih kuća, ni pravoga stalnoga zavičaja, na kom bi se
bolji napredak temeljiti mogao.
Napredujuća kultura mora dakle da postupice pretvori napremice
seljačkoga posjeda, a tiem će postići, da se po>jcd bolje usgio1>i
(prizaokruži, k jednu sastavi). 1 započeta razdioba šuma ići će za
tiem smjerom. Ukidajući služnost paše u šumi. te ogvanićujuć pašu
samu po volji vlastnikovoj, ako se posve ne zabrani, morat će se
seljačko gospodarstvo po gornjih iliti po šumskih pricdjelih pa dakako
i posjed poljš. u vehke promieniti.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 92 —


U ostalom je seljački posjed i onako razdaleko razmaknut. J^r
je došle svaki pojedinac mogao po svojoj volji, gxlje godj mu se je
svidjelo, na obćinskom pašniku ili u državnoj šumi izkrčiti i uzorati
zemlju, (ni ne izliodiv toma prave dozvole), a pošto je takova
melikoeenju prikladna tla na krasu vrlo malo. to je u tom, tko koju
zemlju drži i komu bi većma na ruku bila, pravi đarmar.


Po tom, što je to tako. najveća je nevolja to, sto obćina i
država ne može zagaji^^ati svoje pašiiilce ili šume, gdje imade takovih
tuđjib obtočidcž, koje posjed prekidaju, naumljeuo zaplodjivanje zaprečuju
i često pOvSve osujećujii.


To je uprava, drža^iiili šuma već dovoljno izkusila, kad je
uzela zagajivati često spomeinite branjenice. Malne u svakoj ima
takovih zemalja o]")točnica, dapače i stanova (za l)lago) i istih kuća.
Pošfo se posjednikom i njihovu bktgu ne može zabraniti }uielaz do
njihove zemlje, to je češće smjer zabrane većim dielom osujećen.


Težko bi bilo tako\^e obtočnice nagodbom odkupljivati, jer bi
obtočenici prenmogo za njih zahtievali. Treba dakle zakon o b
usgjobljivanju zemalja, po kom bi ondje, gdje umno zaplodjivanje
sgiobita pašnika ili šume odrješito zahtieva odkup njimi
obtočenih zemalja, posjednici tih obtočnica dužni bih ustupiti ih
vlastuikom obhvata, u kom su, ili u zamjenu za druge zemlje iste
dene, ih za gotov novac po prostoj procjeni, koliko sadašnjemu posjedniku
vriedi. Već to, da takov zakon obstoji, unapriedilo bi dobrovoljno
usglobljivanje, nit bi prečesta pora])a toga zakona trebala.


12.
I> r E m 0 T L


Na krasu, već po naravi preko mjere nepiisfiipnu, jesu i bit
će drumovi većma, nego drugdje najpoglavitiji fizičui nosioci kulture.
Kad su gradili hrvatske ceste tja i u najnovije doba, nije se nitko
sjetio nesrećnoga krasa, preko koga se prevaljuje a Bogu je plakati
i morali bi u sav glas kid^ali. no bi h se nadoknadilo, što se je
onda zanemarilo.


Ni nema nikakva druma, koj bi poprećice udarao pj-eko
primorskoga krasa i prema moru sve to nižih koritastih mu podova
a k jednu spajao pojedina kraška sela \ I danas prevaljuju kras


´ Ne govorim ju tnj o pittevih zn novuJju ]ii o sta/ah Hi nogostnpih. kojih
ima nekoliko u ognliuskoj, manje n otočkoj, ni malo u ličkoj pukovniji.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 37     <-- 37 -->        PDF

saBio takovi drmiiovi, koji Bpajuj-u goije iza ki-asa sa lukami jadranskoga
mora, — Posve pri duu obale ima do du,se piieka cesta iz
gradjanske Hrvatske fod Rieke preko Novoga) do Senja, nastavljena
lirdjavim putem do sv. .lurja. Ali je i taj drum sagTasamo s vojničkih obzira na lučke gradove poradi bure, koja po koji
tjedan dana ne da morem obćiti; taj drum ne vriedi krasu ništa,
jer je izveden po kamenitu okrajku podgorja, gdje većim dielom
nije moći zaplodjivati.


Izim toga imadu jos na primorskom krasu ovi đramovi i ceste:


1. Istom dogotovljen drum od Ogulina do Novoga, ]H)ložitost
(pad) nm je prosjekom l-rv (maksimuin 4´0, a iiem je veliki
dio ogulinskih prašuina pristupan ])ostao prometu.
2. Od Krivoga Puta do Senja, prosječna mu je položitost
6" po i^^vjestaju gradjevnoga odjela hrvatsko - krajičke zemaljske
oblasti.
?>. Od Karlovca i Otočca dolazeći, god. 1837. odboden drum
preko Vratnika u Senj, od Vratnika (21G0 stopa povrh mora)
nizastrimce k moi´u., prosječna mu je položitost 3*4" (maksimalna
položitost 4").


4. Stara, već jednom premještena cesLa od Oltara k Svetomu
Jurju, kojoj je prosječna položitost 5´1)" a ćestimice 7—S", te se
po strminah ne da odi-žavati.
5. Cesto povod(mi velike prodaje gore dielom po negdašnjem
uvoznom i izvoznom ;* potla })o sa(htšnj´em ^mriskom proizvodnom
dioničkom družt\ai, a dielom (od Halana) po državi sagradjena, koja
od Štirovače poćimlje te se prevaliv Mrkvište i Halan niza
stranu dovijuga do Stinicc i Jablanca. Halan je na prevali
4374´ visok. Od Šdrovaće do Mrkvisla i´aćunaju se HAy\ od Mr-
Iništa do Halana 1.4´´ a od PInlana do Stinice 4.4" srechije položitost!,
na najstrmijih mjestih 4.5, 3.0 i (i".
(>. Drimi od Gospića do Baga, na Oštar i ji prevaljujuć
2749´ visine, gradjen je god. 1845—4G. Od Oštarije do Baga računaju
se 3.9´^ srednje, a mjestimice 4´´ položitosti.


Ceste pod 2. i 4. ])rojem stare su gradnje, čestimice prestrme,
te ih nije moći održavati, nit se smiju kola ljudski tovariti; treba
dakle, da se čestimice premjeste.


Sve te ceste ne presiecaju primorskoga krasa na poprieko već
udaraju, ne obziruć se na mnoge razdaleke zaseoke po krasu, sa
najviših pi´evala gorja upravo put luke. Pošto je takva cesta pre




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 38     <-- 38 -->        PDF

- 94 —
valila goru, izvijtigalo ju niza stranu preraiiogimi zavojicami, koje
su jedua niže di´uge često na blizu i vrlo kratke; dočim bi boljak
i napredak primorskoga krasa silno zalitievao, da cesta udarajuća
krasom k moru nizastrairce jednom jedinom dugom zavojicom, presiecajuć
poglavito koritaste podove, zalivaća^što dalje može, a to bi
se bilo moralo učiniti tiem većma, jer kako već dvaput rekosmo,
nijedna cesta ne presieca ki-asa po prieko.


Što se je tako griešilo osnivajući ceste, bit će uzrokom to, što
se je došle gradnja cesta samo sa strategijskoga stanovišta i samo
po propisih tehnike obavljala te se gradjevnim činovnikom na volju
ostavljalo, neka samo cestu ljudski sagrade, a da li će ikoliko narodnonni
gospodarstvu koristiti, to da osobito na um uzmu mjernici,
nije ili nitko nagonio i ljudski nagledao.


Druga je pogreška bila ta, da cestari niesu imali uz ceste
svojih posebitih kućica. Osjetilo se to gradeć cestu od OgTilina put
Novoga, te ne pogiiešilo opet. Cestarske kuće pripadajuće onomu,
čija je cesta, vriede na krasu više, nego li di´ugdje, jer mogu u
velike u prilog biti zaplodjivanju krasa. Mudro bi i probitačno
bilo dopustiti cestaru pače stvarnom pomoćju osokoljivat ga, neka
oko cestarske kuće, koliko više može, zakotari i pretvori tla u
vrtove, njive i livade. Ostane li taj zaselak, što se samo sobom kaže,
državnom svojinom, i uzhtiju li stariji prigledati, da cestari na takovih
gospodarstidb ljudski i sduševno gospodare, onda eto svake
prilike i udobe na takvih zaseocih, a to će u prilog biti i boljemu
održavanju ceste i zaplodjivanju krasa.


I samo održavanje cesta nije onakvo, kakvo bi moralo biti.


Ceste pod brojem 2. i 3. gradila je doduše država, ali ju popravljati
i nasipavati moraju obćine, koje se mnogo za to ne brinu.
Bud dakle di´žava osjeća dužnost i nje se prihvaća, da obćemu
boljku u piilog uloži milijune u zaplodjivanje krasa, to bi ona
morala i te ceste, pošto istomu smjeru služe, održavati sve dotle,
dok se obćinska sviest ne uzbudi i u toliko ne ojača, da joj se uzmogne
povjeriti briga za javna obćila prvoga i drugoga reda.


Državni nadgled, da se ceste popravljaju, povjeren je gradjevnomu
osoblju u štopovih. Iz tieh središta ne mogu oni, kako valja
nadgledati popravljanje i nasipavanje, dočim bi to poljski činovmk
lako mogao obavljati u svom kotaru. Pošto se pako u taj Specijalni
posao može uputiti svaki poljski činovnik, to bi ja pi^eporučio, da
gdjegod se u napredak namjeste činovnici zaplodjivanja krasa, da im




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 95 ^
se i održavanje javnili cesta povjeri. Samo se sobom kaže, da
im se ne bi imala povjeriti k jednn i gradnja^ a svakojako bi n
poslu održavanja imali poslušati gradjevno ravnateljstvo.


Govori se još o gradnji novih drumova a ti bi bili:


7. Ogranak driima medjn Ogulinom i Novim preko Drezniee
i kroz prašume, koje će pri razdiobi pripasti državi, do
Senja.
8. Produljaj ceste diljem obale od Senja do Dalmacije.
9. Nađšumar je Malboban predložio još tri ceste, da se
sastave visoeine sa obalom, jedna bi medju Kladom i Starim
Gradom dopirala do mora, druga od Lukova Žugarja do
Kamena Korita a treća uzduž otočko -ličke medje sastavljala
obćine Oesaricu i Priznu.
Oestami pod br. 7. i 9. mogli bi se krašani poštenim načinom
i ne čineći kvar drvariti; te ne bi trebali na vandalsku i kradimice
sve u pocep posiecati. sto gorjeti može, a bas taj način je u velike
kriv ogolećivanju krasa. Cestom pod br. 7. mogle bi se državi
ostale prašume unovčivati.


Oesta bi pod br, 8. osigurala obćenje svih miesta na samoj
obali za takovo doba, kad bura ne da morem obćiti. Ali ta cesta
nije baš sastavni dio osnove zaplodjivanja krasa.


Koliko su gođj sve te netom spomenute ceste koristne, to
ipak, nijedna .nije priekim obćilom svega krasa. U korist toliko
vrieđećeg zaplođjivanja krasa na tora nesrećaom kraju moram
dakle, što većraa mogu, preporučiti, neka se sagradi cesta, koja bi
sav taj priedjel u srednjoj visini a poimence koritaste mu podove,
po kojih su sela naseljena, poprieko presiecala, uporabiv u taj smjer
i one česti drumova sa gorja k moru udarajućih, koji bi u prieku
strieku pristajali. Pošto je smjer toj priekoj cesti, da spoji jedno
s drugim sva sela primorskoga krasa, štono im je raznolik vidokrug
po onih stranah i koja su jedno od drugoga razđaleka, to bi dakako
ta cesta morala sad uza stranu, sad niza stranu zakretati,
samo joj položitost ne bi smjela veća biti od -i", kako se to zahtieva,
da valjađu gorski drumovi. Samo se sobom kaže, da bi s te
glavne prieke ceste (kao s one pod br. 1—3) imali đopirati ogranci
do onit sela, do kojih bi bilo prezahođno glavnu cestu primicati.


Sve će te ceste vrlo mnogo stajati, te će se pri gradnji morati
štediti. Ali nemojmo štediti prikraćujuć im dužinu, t. j . da ne
dosižu, kuda bi morale dosizati, jer to je glavni uvjet njihovoj




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 40     <-- 40 -->        PDF

- 96 —
Yaljauost]\ već štedimo pri uzgrednih uvjetiii, kakvi su širina, doprsnici
(perde), odrazaei i dr.


Svaki novi odbod (trasu) treba izpitati s naro dno-gospođarskoga
, strategijskoga i gradjevDO-tehničnoga stanovišta. Pošto
napokon gradnjom cesta treba upriličiti novih izvora privrede, da
se uzmogne zaplodjivauje krasa uploske udesiti, neka se gradnje
tako porazdiele, kako ee ih krasani sami ne samo moći obaviti,
nego kako će uz obavu drugih radnja pri zaplodjivanju krasa koji
desetak godina imati gdje i t^togodj svejednako i neprestance privredjivati.


Izim toga trebat ee i mnogih đrugotnih puteva, jedno
s toga. kako već prije rekosmo, da se može doći do zaselaka, koji
su od glavne ceste udaljeni, a drugo s toga, da se šume otvore prometu.
Uzmimo na um mnoge dosadanje gradnje cesta, koje su
uđesene ne gledajući na potrebe budućnosti, pak su potla napuštene
ili same propale, uzmimo i to na um, da takva đrugotna obćila ne
zahtievaju udobnosti, već samo da vriede i valjaju smjeru, ako su
sbilja kulturno djelo,


13.
Nabava novih izvora privrede.


Budući krasani radi privrede hrane, koju im njihova zemlja
ne može nasmagati, moraju u sviet, da rade ih da prosjaee, i budući
je to n velike štetno po kulturu samoga naroda i po obradjivanje
zemlje, to evo sudim, da je jedna izmedju najodlicnijih
uporava zapiodjivanja krasa nabava novih domaći h izvora privrede.


Ako U se prouče moji priedlozi, to bi se pronašlo, da ćemo
se njihovom izvedbom dokopati velike povorke takovih izvora privređe,
kojimi bi se mogii tiem više zadovoljiti, što su im krasani
već dorasli.


Po tih mojih priedlozih imala bi se za koji desetak godina
sihia platna od suha kamena uzzidati, veliki pašnici očistiti, mnoge
ceste posagraditi; radnja bi se u šumah tako udesila, da bi trebalo
mnogo vise radnika nag li danas; kuće bi se za plaćenike imale
uzzidati, a mnogi bi manji plaćenici mogii biti i seljaci; u ki´atko
bile bi rada i posla pun« ruke, samo se ne bi smio dati inostranceni,
već domaćim radnikom.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 41     <-- 41 -->        PDF

—Wl —


Cesto se preporučivalo, neka se uvede svake ruke obrt, neka
se podignu tvornice.


Priznajem korist tieli izvora privrede, osobito slobodne rukotvorbe,
koja se sada toliko pogrešuje; ta bi osobito ženskim glavam
i ostarjeloj čeljadi dobro došla.


Ali ja sudim, da državna uprava nije vrstna upriliživati takove
podhvate i da će se obrt i promet sam sobom uvriežiti i kako
tako okrilatiti, čim se željeznica do Dalmacije dogradi i sve osnovane
ceste izvedu, da ki-as ne bude iz obćenja onako izobćen
kao danas.


Država neka samo bude spremna i brza braniti te podupirati
nastojanje posebnika te možda i potaknuti djelatnost kojega đružt?a.


: . 14


JJm naroda prema šumi.


Haranju šume, kojim je po mnogih krajevih zemaljske kruglje
silila šteta počinjena, ovelikim je, dapače često največim povodom
ljudski um, ljudska ćud prema šumi.


čini se, da su jedini germanski narodi, ponajpače Nieraci još
u prađoba blagoumno i miioćnđno poiStupaJi sa šumom. S toga im
se je i ušuljao hrast u njihovu prastarinsku vjeru, a po vjeri dostojavak
se i šuma sve to većeg štovanja; toliko stoji, da su Niemci
jedini narod, koji nije poharao svojih šum^, pa su s toga Niemci
izumitelji i učitelji šumskoga gospodarstva svemu ostalomu svietu.


Nijedan drugi narod nije tako umovao i. osjećao, već je još i
onda plienjao i harao šume, kadno je već bio na visokom stepenu
kulture. Istom kad je sve šumsko bogatstvo uništio i stoga varvarstva
sam stradati počeo, uze se jedan narod za drugim nevolji
đosjećati i šumi prijateljevati ne do duše posve draga srđca, ali
s osvjedočaja, da je šuma koristna. Hladna je do duše ta prijazan,
kao i svi ženici, kojih je samo razum sveo ; ali u toliko vriodi^ da
je moći održavati, čuvati te iznovice zagajivati šumu.


Govore obćenito, da Hrvati ne mare ni za drvo, ni za šumu, \
da su bezdušni haraoci šume, da su oni jedino gramzec za pusto-
ženjem ogoletili velebitske strane do mora. Doduše i ja ne bih rekao,
da je šuma prirasla za srđea jugoslavenska, ali mi se ipak Hrvati
ne čine neizlječivi šumski varvari. Jer sam naišao na dosta podataka,
po kojih narod nit baš mari za šumu, nit ju mrzi, al ju ipak




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 98 —


tizrae čuvati, čim osjeti, da mu je to koristna; iiploške gledaju
južni Slovjeni vise na korist, nego li na ono, za cim ih srdce boli.


Sudim dakle, da se zaplodjivanju krasa ne će suprotnati um
i čud naroda, samo treba seljaka uputiti, koliku će mu to korist
donositi; samo g:a treba uputiti, da je šuma dragocjeno blago i
treba ga oštro kazniti, gdje se usudi harati i krasti goru.


Pokazivahu mi svejednako, koh nemilice krajišnik sakati drvljad
i pripoviedahu mi, da mah otevša kradja gore još ni sad nije
jenjala. Ali kad sakate drvlje, klaštre ga samo, da nabave krme;
a kad se o tom radi, da krajišniku od gladi ne skapa stoka, onda
se nemojte ćuditi, kad svojevoljno, al ipak bojee se, da ga ne zateku-
na brzu ruku i hrdjavo ogranke odsieca. A što se tiče krađje
gore, to moram izpovjediti, da je državna uprava vrlo mnogo tomu
kriva, što je ta kradja otela inab.


IT takovih šumskili prieđjelih, kakove su primorske pukovnije,
nije ništa naravnije, već da stanovnici žele iz šume njihova zavičaja
vaditi kakvu takva korist, A .sto je državna uprava, ćije su sve
šume bile t ćije su još, što je, rekoh, ućinila, da upriliči unovčivanje
toga zamamljiva prirodnog bogatstva? Do najnovijega doba
gotovo ništa. Jer je i danas malne polovica svieh šuma prašumska
starogorica. koja ondje trune, gdje je uzrastla, i koju je trebalo, da
je pameti bilo, sve po redu sjeći i prodavati tiem više, što je morska
obala blizu, a na njoj gora neprestance dobro prolazi.


Dakako da bi bilo trebalo o velikom trošku sagraditi čitavu
mrežu cesta, kad bi se bila hćela iz bogatih prašuma prava korist
vaditi; ah pošto se takov trošak za cielo naplaćuje, to moramo samo
žahti, što se đosle nije nasmoglo dosta novca, da se toh koristna
mreža cesta sbilja izvede. A da je to učinjeno, to bi bilo stanovnićtvo
pri gradnji i održavanju cesta i puteva, pri sječnjavi i izvozu
starogorice mnogo zaslužilo, ne bi dakle bilo osiromašilo, te bi se
bilo priviklo poštenoj privredi mjesto kradji gore.


Mjesto toga ustrojilo nekakva skladišta gradiva i goriva na
samoj obah \ Tko je bio voljan, mogao je onamo pod stanovitu
cienu dovoziti goru, samo si je morao dati doznačiti stabla po šu-
mai´skora osoblju, pošto je platio šumarinu.


Što su pako mogla ta skladišta koristiti, dokle nije bilo puteva
i dokle se nije mogla gora izvoziti?! Dapače skladišta bijahu


´ TT Povilu, Bagu, Jablancii; Svetom Gjurgjn, i pri sv. Ambro:^ii do Senja.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— -99 -" ^


kriva, što se je više počinjalo kvara, jer se je više gotovine moglo
prodati i više pri tom dobiti, a i drugačije bijahu povodom pustošenju
po južnih stranah Velebita, jer ih je šumska uprava morala
podpomagati, da ne propanu, a pošto do zagorja nije bilo puteva,
to ne bje druge, već neprekidce doznačivati goru na današnjem primorskom
ki´asu.


15. ^
Kradja gore.
Koliko je u ostalom opasnim i zamašnim činbenikom postala
kradja gore u primorsko-kraškom gospodarstvu, može se po tom
omjeriti, što svatk o smatra tu kradju glavnim izvorom privrede
ondješnjemu stanovničtvu i to prvim iza ratarstva.


G. 1868. naračunala je šumska -uprava 1209 kubičnih hvati
uhvaćen e gotovine, pokradene po šumah triju primorskih pukovnija.
Taj je broj tiem zamjerniji, što svim krajišnikom još i dan
danas pripada pravo drvarenja i paše a poglavito samo krašani
kradu goru i to po velebitskih stranah oboritih prema moru.
U predjašnjem poglavju dokazah, da hrvatski krajišnik ne
mari mnogo za šumu, pak se bogme od nje i ne žapa, a da ga
dosadašnja šumska uprava nije bila vrstna uputiti, koliki je grieh
kradja gore, što bi on tiem manje vjerovao, jerbo je samo ondje
krao, gdje je bezplatice i goru dobivao i svoju stoku pasao, gdje
se je dakle smatrao suvlastnikom. Isto zakonodavstvo novijega doba,
poimence zlosreeni 18. §. šumskoga zakona od g. 1852. mnogo je
kriv zavlađaloj razvraćenosti, jer po tom §. ne smatra se prisvajanje
gore kradjom, gdje prisvojitelj ima pravo drvarenja i paše, već
samo prestupkom.


Ali pored svih tieh dosta podražljivih povodi ne bi ipak kradja
gore otela mah toliko, da nije skrajnje siromaštvo sve to više
nagonilo naroda na kradju.


Trgovina gore na obaK uiora, jedva dočekujuća svaku vrst
gradiva i goriva, ma koliko ga bilo i odkuđgodj dolazilo, olakšava
dakako počinjanje kvara po tom još opasnijega, što su susjedni
otoci i susjedni priedjeli dalmatinskoga kopna još groznije goleti
nego li kras hrvatske vojničke krajine, te s toga pitaju s ovoga
kraja gorivo, makar kako hrdjavo bilo, ogranke, panjeve, priđanke.


Pa ipak, ne bi čovjek vjerovao, kukavna je privreda, što se
je krašanin kradjom gore đosine. Ja sam se glavom osvjedočio, do




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 100 -^kakyih
se skrajnosti tiij đolasi. U svakom primorskom mjesin vidio
sam, gdje prodaju to kukavno o´orivo, polutnih-i kržljave ostanke
(klipovlje. prnće. kvrgovlje i pridanke) nekadašnje sume. Takovo
gorivo donose ponajviše žene, nedorasla mlade/ 1 sjedogiavi starci


— donose ga 2—3 ure daleko na svojih ledjih, ili natovareno na
magaradi ili na hrdjavoj kljusadi. Takov doduše mali naramak goriva,
hto čeljade na sebi donese, prodaje se pri moru po 7 do 10
novčića a tovar po 15 do 25 novčića, A da tieh kukavnih 7—10
novčića zasluži, potrati čeljade što kupee, što nosee i vvačajuć se
kuoi tri četvrtine dana!
Najopasniji su kupci, dolazeći sa dalmatinskih otoka. Oni naruče
ili pokilpe kradene gore, koliko na barke nakrcati mogu, ali
su ipak toliko mudri, te ne će da plate, dok se sve ne nakrca, dok
dakle ne mine pogibelj zapljenbe.


Tako biva svuda po primorskom krasu, ali je najvećma otelo
mah u IJei,


Nadšumar Malbohan piše u svom izrađkii od g. 1872., .,da
se žalibože prečesto ponavljaju dobe, kad Ličani ne mogu baš ništa
privriedifci, onda ih najveći dio udari u kradju gore. Osam do deset
sati daleko preko hrapavih i vrletnih stiena i klanaca izvlače rogove,
sube, vesla, diige po cent i dva težine a gdjekad i teže tovare, te
ih prodaju po 40—50 nove., ako ih na toj kukavnoj privrieđi na
obali ne zateku i sve im ne otmu. Oesto se sbiva, da jake Ijudeskare,
Herkulova stasa i uzrasta, preterećivajuć se takovim tovarima
prije reda zaglave´´.


„Naši krašani", napisa prije nekoliko godina nadšumar Krm
e n i ć, „životare kukavno, najvećim đielom samo kraduć goru to
po državnih šumah to po obćinskih pašnicih, izkapajuć na ovih panjeve
i žilje preostala´ grmlja te prodavajuć kukavno to gorivo što
po ostrvlju što po dalmatinskom kopnu. Isti Pažani doplove na svojih
korabljah do hčke obale, te tuj, dakako u sporazumku s Ličani,
izkapaju panjeve i žilje, ne brineći se ni za pravo, ni za .zakon.
Već su mnogi Pažani prigodom takvih noćnih plovitaba, kad ih je
\1hor zatekao, postradah i zaglavih. Ono 800 duša Žugarana i Lukovljana
živu izim malo koga jedino o kradji gore; poglavarstvo
im, negdašnja satnija, dokazala je g. 1865., da 9 kuća i u njih 160
duša ne imajući nikakve druge zasluge (jer na onoj pustoj obali
niesu imah gotovo nikakve zemlje), ma i ne hćeli. moraju krasti
gorUj ako ne će od gladi porarieti".




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 45     <-- 45 -->        PDF




— 101 —


Ta toliko mah otevša pa ipak slabo koristna krađja gore Bajviše
je kriva ogoleeivanjti primorskoga krasa a samo se sobom kaže,
da uz takove neprilike nema prilike zaplodjivaBJu krasa, kojemu
se hoće bar tolika sigurnost, da se u ono ne dira, sto se težkom
mukom stvori.


U svu sreću bezđusan je primorski krašanin samo u državnoj
šumi ili na obćiBskom pašniku, gdje ga pravo uživanja slobodi; ali
gdje posebnik uzme zagajivati, ondje je bar u toliko
obziran, da nikomu ne omrazi pod iz anja gore.


Uprava je državnih šuma do duše u taj smjer, da zaprieci
kradju gore, na kraju svake ceste do obale postavila šumske straže
i pregradila ceste priečkami, te se samo ona gora propušta, za
koju ima pismena izprava (a druga se zapljenjuje). Ali po drugih
krajevih primorja ne ima te kontrole. Dužne su istinabog kr. carinske
i porezne straže zaprečujuć kriomcarenje ustavljati i kradenu
goru; ah pošto ne pripadaju šumskoj upravi, to je i to ustavljanje
vrlo nedostatno, a to nije ni malo pohvalno po financijalnu upravu.


Pošto jedne i druge straže omjerice vrlo mnogo stoje, to bi
bilo u velike probitačno ukinuti sve posebne šumske straže a flnancijalnoj
straži povjeriti posvema ustavljanje kradene gore, kao sto
imadu ustavljati kriomčare. Ali ne bi smjela ta povjerba ostati
samo na papiru.


Kad se obavi razdioba šuma i kad se kraške šume proglase
branjenicami, onda će se sam sobom pooštriti kazneni postupak.
Samo neka sudovi na brzu ruku sude prijavljenim šumskim prestupkom,
da ne zastare i po tom krivci ne prodju bez kazne.


16. _
Poljsko redarstvo i iipraTa suma.
Govoreć o tom priedmetn predpostaAdjam. s valjanih razloga,
da je ono već dovršeno, što je u području triju kraških pukovnija
istom započelo, a to je razdioba šuma., Oinim to tiem više, što nikako
ne bi mogao svjetovati, da se u veliko zapocrae zaplođjivanje
krasa ili preustrojba šumske službe, dok se ne obavi razdioba
šume. -´ , . . ,


Po predloženih osnovah razdiobe imale bi sve državne šume
na krasu postati svojinom- pukovnijskih obćina.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 46     <-- 46 -->        PDF

,, — 103 — : ~
Već predložih. i opet preporužara, đa se od toga odstupa izuzmu
gričevi, spomenuti u 8. poglavju, ioji bi imali obćinam služiti
uzorom pomlađjiTanja gore i namicanja brsta.


Pristane li se uz taj prieđlog, to bi đržaya na primorskom
krasu posjedovala 6000—8000 rali šume a pri upravi te Šume ne
bi financijalno, već jedino stanovište obeega blagostanja mjerodavno
bilo. ^ -^


Ostali dio đržavnili šuma izlučio bi se na visoeinah iza krasa;
budući pako i onud pogibelj ogoljaja postoji, to bi se prometu gore
iz toga diela šuma imale postaviti one granice, o kojih ću u 21,
poglavju govoriti; te granice ne čine mi se ipak toli pretežne, da
se ne bi smjelo pomisliti na novčani dobitak od toga posjeda, s toga
bi pri upravi tieh humk imao najvećma odlučivati f i s k a 1 n i
interes.


Po zakonu od 16. lipnja 1873. imadu se do duše sve šume,
što se odstupljuju na ime aequivalenta za pravo đrvarenja i paše,
predati velikim pukovnijskim imovnim obćinam, ali 4. elanak toga
zakona dopušta mudro izluebu pojedinih obćina, dapače i pojedinih
sela i to uz prihvat punomoći pukovnijske obćine.


Veliki podhvat zaplodjivanja krasa, čini mi se, odrješito zahtieva,
đa se takove izluebe imadu na krasu što obilatije dopuštati.
Pošto se samo od najužeg spoja priedmeta, uživanja sa uživaoci
nadati možemo onomu maru, onoj štednji, onomu odricanju i onim
žrtvam u korist budućnosti, što ih zahtievaju šume, koje su A^eć
počele ogolećivati, iU kojim ta pogibelj prieti, to moram individualnu
razdiobu medju pojedina sela smatrati jedinim pravim najbližim
smjerom cieloga uporavljaja. Najviše, što bi mogao popustiti, ako
se individualna razdioba poradi prevehkih potežkoea ne bi mogla
namah obaviti, jest to, da se za sad prielazaom ustanovom bar
kraške obćine svake pukovnije u posebnu cjehnu od pukovnijskih
imovnih obćina ođciepe.


Tako bi se primorski kras dostao svojih posebnih uprava
obćinskih suma. Toj bi upravi trebalo povjeriti i one gričevite pašnike,
koji bi se (pogl 8.) imali s toga, što su to već bili, i u
prilog zaplodjivauju krasa šumom proglasiti, a na njih srednja gora
uz namicanje brsta podizati.


Ima H se od te nove uprave što posve vrstna i valjana očekivati,
a samo tiem se može smjer postignuti, dočim poso srednje
ruke mnogo novca stoji, i doČim se njim ne bi moglo demonu




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 103 —


ogoleeivanja na rep stati — to trebaju toj upravi dobro placJeni
organi, stajati će dakle toliko, da će taj trošak daleko nadmašiti
sadašnji prihod šume. Nije dakle prilike, da će preuboge kraške
obćine voljne biti postaviti takov predragi aparat. Pošto je pako
zaplodjivanje krasa i onako postalo državnom brigom, i pošto su n
taj smjer velike svote ^opređieljene, to sudim, da bi vlada imala
sav trošak uprave obćinskih šuma na primorskom krasu do boljih
vremena iz državne blagajne podmirivati. Dapaće neka država sagradi
i uzdržava i one zemljami pi^ovidjene stanove, što će šumarskomu
osoblju bezuvjetice trebati, hoće li se, da ovo po svojoj
dužnosti ljudski službuje; samo neka onda ti stanovi ostanu državni.


Za tiem treba po mom sudu bezuvjetice, da državna vlast izdašno
i postojano starješuje upravam obćinskih šuma. To starješovanje
ne treba do duše dalje zasizati, nego da se osigura ono,
što zakon propisuje o kraških šumah; te osigurbe treba na krasu
triput većma, nego li po ostaloj krajini. Jer ponajprije može na tom
tlu svaka pogreška preopasna i takova biti, da se ni ne može popraviti,
a za tiem ne ima u kraških obćina glavnoga uvjeta vlastitoj
inicijativi u smjer posve valjana upravljanja šume,


Prvlji će razlog svatko shvatiti, tko se sjeti Cesto spomenute
opasne naravi kraškoga položaja, a da nedoraslost obćina dokažein,
valja mi zasegnuti podalje.


Dobru šumskomu gospodarstvu treba ne samo površine i
zemlje, već i neke glavnice u svih šumskih razdjelih nalazeće se,
svakovjeke žive gore. Budući ta glavnica male kamate izmeće a
vazda se unovčiti može, dadu se zamamiti iahkoumni i potrebni
vlastnici šume, da izvade glavnicu, to jest da posieku goru. Na
toj istini temelji se najvećma razlog, za što samo iraućnici gospodariti
mogu šumom i za što je šumsko gospodarstvo najnaprednije
u vehkih posjednika; a zašto u mahh posjednika često nema nikakve
šume, ili im je manje više poizsječena.


TJ svaku će ruku obćine na primorskom krasu dugo još
sirotovati, ali je gore to, što će se po mom priedlogu morati od
njih zahtievati, da na svojih grićevitih pašnieih podižu goru, t. j .
da na grdnoj prostoriji, ne đirajuć u nju više godina, istom stvore
glavnicu žive gore, s toga bi se deseterostrukira za jedno mogao
obkladiti, da će samo snažnu pritisku najviših oblasti poći za rukom
naguati obćine^ da sbilja doprinose takove žrtve.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 104 —"
""
Istinabog, zakon od 15. lipnja 1873. podvrgava uprave općinskih
Šuma, štoBO će se poslije razdiobe šuma ustrojiti, državnomu
nadzoru;-al biva to samo pošteđljivim nažinom, koji može valjati
u drugoj krajini, gdje nenia tolike opasnosti. Sudim dakle, da bi
se te ustanove glede primorskoga krasa imale oštrije priudesiti i u


zakon unieti. ^


Takovoj šumskoj upravi trebalo bi napokon i ono 6000 đo
8000 rali uzornih srednjih šuma predati, što bi po mojih prieđlozih
na primorskom krasu ostali državnom imovinom; samo ne bi uprava
glede tih srednjih šuma, kao i glede državnih činovničkih zaselaka
imala primati odluke od obeinskih odbora, već od politične zemaljske
oblasti.


Zakoni i mjere, što ih ja u prilog zaplodjivanju krasa preporučujem,
zahtievaju, ako im nije sudjeno ostati samo crno na
bielu, vješte organe poljskoga redarstva, koji će provedbu tih zakona
i miera nadgledati i pri dotičnu postupku političnim oblastim pomagati,
ili ih zastupati.


Pošto je ta služba većim dielom šumske naravi i pošto se
šumarsko osoblje lako uvjesti u te poslove; pošto za tiem nepristupnost
krasa ne dopušta zaokružbe velikih službenih kotara; pošto se
je napokon jedva bojati, da će jedan posao smetati drugomu, jer
će biti jedna najviša oblast, to ja sudim, da bi se poljsko redarstvo
na primorskom krasu imalo po pravilu po\jeriti upravi obeinskih
šuma-


A pošto je zaplodjivanje krasa i sve, što k tomu spada, nekakva
osobitost, kojoj treba posebna nauka, te uzevši na um, da se
na krasu počinjene pogreške mogu preko mjere ljuto osvetit, to
neka se kod zemaljske, politične oblasti za obavu dotičnih posala
ustroji posebni (kraški) odjel a u njem neka se namjeste najodhčniji
vještaci.


Taj odjel neka upravlja i sudi u svih javnih poljskih poslovih
primorskoga krasa, u kratko neka mn se onakov položaj i onakova
samostalnost upriliči, kakovimi se odhkuju njemačka glavna razgodna
povjerenstva, a u takvo se povjerenstvo neka kašnje i pretvori
taj odjel, čim nastane hora glavnomu uredjivanju zemaljskoga
vlastničtva ^.


^ ´ Tiem sn predlov.enim ra^godnim povjerenstvom dcuokle predteče ili


predsastiiioi^sadašnja srednja i mjestiia povjerenstva za odkup prava drvarenja


"pas štimah voinip.kfi kv^jins


i
ii pase
ee u
uu državni
državnidržavnih
hh šumali vojničke krajine.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 105 —


Pošto se napokon od svakoga izvršiijućega ^^inovnika ne može
zahtievati (jer nema oim), da iz svog žepa nabavlja knjige, kako
ee vazda stajati na visini posebnog znanja, tičućeg se zapjođjivanja
krasa, a kamo li da o svom trosku putuje, kako će si svojim
oeima i potanjim iztraživanjem pribaviti potanko znanje o zemlji i
kalturnom joj napredku; te posto je poznavanje zemlje i krasa
vrlo nuždno, ako se boce u tom odjelu uspješne raditi, to mi se
eini, da bi trebalo kod politične zemaljske oblasti nz onaj upravni
još drugi odjel za poznavanje zemlje i krasa stvoriti u taj
smjer: a) Da ljudski sastavljen te i tiskom što većma razsiren opis
zemlje i krasa vazda popunjuje i uzdržava na visini vremena, te da
nova popravljena i popunjena izdavanja priredjuje. h) Da posebni
muzej svieh priedmeta, koji se tiču zaplodjivanja krasa, a uz to e)
i knjižnicu za poznavanje zemlje i krasa zametne i uzdržava na
visini dana. d) Da organom poljskoga redarstva i drugim nastojaoeem
oko zaplodjivanja krasa, na zahtjev ili od svoje volje, kad
vide, da je to nuždno, razašilju takova putila, ili što sami znadu il
unaiedUj da ina u lioru priobćivaju.


17.
Zakonarstro o zaplođjiTaBJu primorskoga krasa.
Prijazni čitalac neka se izvoli sjetiti, da sam ja za uvjete i
poznagala zaplodjivanju primorskoga krasa ove naredbe i zakone
preporučio:
a) Da se sve podpune goleti proglase državnom svojinom. (U
pogl. 7.)
1) Da so većma giičeviti pašnici proglase i u katastar upišu
sumom. (U pogi. 5. i 6.)c)
Da se poprave osnove šumske razdiobe, kako 6e svi oni griceviti
pašnici, od kojih se po priedlogu u pogl. G. i 8. imadu
stvoriti uzorne srednje šume, pripasti šumom državi na ime
ostajuće joj polovice.
d) Neka se povodom sadašnje javae katastracije potanko izpita
pravo svojatanja krčevina u šumi i gdje je slab tomeij, da se
to pravo ne prizna. (U pogl 5.).
e) Da se stvori zakon o razdiobi obćinskih pašnika medjn pojedina
sela (u pogl. 5.) i to za onaj vrlo vjerovatan si




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 51     <-- 51 -->        PDF

- 107 —
propisana za oštećiyanje takovih priednieta, koji su velike vredooće
za obće blagostanje.


Toj bi se posljednjoj ustanovi imalo dodati, da i onim nasadom,
što bi ih koji posjednik sam od svoje volje na pustu krasu
zasadio, pripada ta viša zaštita kaznenoga zakona, u koliko je vlastnik
zahtievao i posf;iga,o, da se proglasi branjenicom.


Ostvarba svega toga, što sam došle predložio, bila bi povodom


bitnoj preinaci napremica zemaljskoga vlastničtva.


Pa zar ne bi bolje bilo prihvatit se namah one najobsežnije
iznovicne razdiobe svega posjeda se]ja(´-tva rae([ju pojedine seljake,
kako se je to u Njemačkoj postiglo tako zvanim razgodnim postupkom?


Ja priznajem podpunoma veliku načelnu vrednoću takovih
korjenitih naredul^a, kojim Niemci zahvaliti imadu najveći dio svoga
poljodjelskoga i družtvenoga napredka. priznajem ju i na hrvatskom
krasu.


Ali će za eielo svi poznavaoci krasa i krašana uza me pristati,
da toli temeljita provedba umnoga sustava zemaljskoga vlastničtva
na nesrečnom primorskom kra^u dana s nije niliako niozua.


Može li se i pomisliti, da će kraški Hj´vati privoljeti uz takovu
prekretiijii svega, što je došle obstojul«/? Pa da se i n^:; suproina
toj j)rekretnJ!, zar bi državna uprava l)ila već s]ircmna, da ju ljudski
izvede? A izvedba morala bi svakojako biti uzorna ako nam nije
do toga, da sve podje na gore mjesto na bolje.


Pomislimo najbolji slučaj, kad bi nara za ]-ukom pošlo taki u
prvi mah uputiti krašane, da privole toj preuredbi — kako bi se
izvedba imala uđesiti ?


Dok bi se o tom zakon stvorio, dok bi se najnuždniji izvršitelji
namjestili i u taj posao uputili, dok bi napokon nekolike
obćine prihvatile, što im se svjetuje. prošlo bi 10—15 godina. A
mahrn moralo bi se ipak započeti, jer bi izvodeći organi po pravilu
imah biti domaći sinovi i moj-ali bi se samoju izvedboin isiom
uvještiti.


Eecimo još, da ćiono se za neko ne predugo dolja dostati
drugoga a napokon i treć(-^ga valjanoga razvodnoga povjpj´on-iva, to
bi ipak trebalo najmanje petdcset godina, dok bi ta povjen^n^tva
upriličila razgodu po svem krasu. — Mudjutim bi dakako sve o>talo
pri starom, šumom bi se još kakovih 15—50 godina onako, kao i




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 52     <-- 52 -->        PDF

. — 108 "—


došle, gospodarilo a dotle bi i primorski kras i krašani po gotovo
po zlu prošli!.


Glavnoj legnlaciji zemaljskoga vlastničtva,. kako je udešena u
najnaprednijih zernljah, uvjetom je napredna uljudba naroda, a te
u krajini još ne ima, već se mora istom težkim naporom postignuti.


To su uzroci, zašto sam svoje prieđioge onako zapriličio i što
oyo poglavje svršujem zakliknuvši: Živio razgodni postupak! Nastojmo,
da ga se dosiuemo, ali prihvatimo se iz ovih stopa preporučena
posla, da najprije spasimo glavnu stvar, a to je
priedmet zaplodjivanja.


Obziruci se pako na veliku znamenitost razgodbenoga postupka
uploške našao se je austrijski uglednik u struci poljodjelskoga
zakonarstva, ministerijalni savjetnik Karlo Pejre r ponukanim
napisati razpravicu o tom piiedmetu imajući na ura.u vojnički hrvatski
kras, koju ćemo u drugi dio ovoga spisa uvrstiti K


18. : -
Konaena proinatranja.


Uzevši na um, da će primorskoga krasa, to jest, onih strašnih
goleti poglavito samo zagajivanjem nestati, te daje država spremna
u taj smjer napeti se u velike, pričinit će se možda komu čudom,
da ja — i to baš ja, budući profesionira šumskim gospodarom, preporučujem
toliko malo zagajitaba.


Doista bi se. za koji desetak godina po mom priedlogu zagajile
samo ove šume;
kakovih 6O0O—8000 rali srednje šume uz namicanje brsta,
koju bi imala država na svom zemljištu podići;
kakovih- 20.000 rali takove šume, što bi ju na svojih gričevitih
pašoicih pomladjivanjeni imale podići obćiae;
možda kakovih 1000—2000 rali, što bi ih marljivi posebnici
mogh zasaditi voćem i gorom; ,
dakle svega skupa možda 30,000 rali ih samo trećinu površine
primorskoga krasa.


´ U ostalom ne bi bio razgodni postupak- u tieh temljah posrema nov ;
Hgarska komasacija bijaše i jest nešto dobrano naliena, m se komasacijom ne
ide samo sa tiem, da se razdaleke zemlje negiobe, vee da izadje uploške bolja
teritorijalna




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 53     <-- 53 -->        PDF

~ 109 —


DaparP ne predložili u prvi mah ništa odlučna za one strasne
goleti, koje prarim, pustini krasom zovemo, ])remda je lieceć i
vidajnoi usJo u običaj nastojati sto jace, da se najprije i najodrješitije
odstrani najgore zlo.


Ipak mislim, da sam pravo predlagao. Jer se nikako ne može
raditi o tom, da se sav primorski kras namah i posvema zagaji.
ne može se o tom raditi već s toga, što se to ni ne bi moglo izvesti,
a što se može jest samo to: da se zaprieči dalje opustoMvanje,
te da se radi, kako ee se taj kraj sve veema zelenjeti, zagajivajnć
ga sve više i brže u koliko so tomu bude nasmagivalo dosta
sredstava.


0 tom pako, da se veeim rtielom i što skorije zagaji sve, sto
nije oranica, livada ili vrt. ne može se već s toga ni govoriti, jer
ne možeš odanle odagnati svieta, koji bezuvjetice treba ono grića
i trave po krasu, da hrani svoje liranitelje a to je stoka, docim. bi
posvemašnje zagajivanje zalitievalo, da se i pa.Va posvema dokine.
Povrh toga ne ima vlada pravoga temeljišta, da izvodi ono silom.
čemu bi se sve pučanstvo jednoumice opiralo, jer oni kobni pašnici
niesu imovina države, već su imovina obćina. Pa da i nije takove
prekoTubne zapreke, pa da već i ima država omi prevrstno
ustrojenu vojsku uvještenib i sdnševno marljivih šumskih činovnika.
koju bezuvjetice zahtieva t(di ogroman i preko vrha težak posao
posvemašnjoga zagajivanja, to in (omu trebao toliko grdan trošak,
da ga ne bi mogla nasmagaii Aus(ro-Ugarska uzprkos glasovitim
neizcrpivim vrelom svoje moći.


Dosta sam ostario te već ne idem za onim. što ne može biti,
ma da je i kohko liepo. a vazda sam spreman, ako treba istinu
kazati i ondje, gdje su zavladale kojekakve obsjene, s toga sam u
ovom pametaru samo ono predložio, što se može postigmiti, što mi
se dakle praktično n-ajboljim einjaše. Mogu pako vjeru zadati,
podje U za rukom izvedba mojih priedloga za 3 do 5 desetaka
godina, da će se vidjeti uspjeh, komu si i država i zemlja- može
čestitati. A moram i to iztaknuti, da će već taj umjeren početak
zaplodjivanja krasa zahtievati tohko troška, toliko upravne i eioovnićke
vrline, koliko se najviše može nasmagati! -\


1 to će se možda oudno činiti, što moji prieđlozi obasižu,
samo bližnjih nekoliko desetaka godina.




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 54     <-- 54 -->        PDF

~- 110 —


Na to ml je odgovoriti, kako sam već premnogo toga ispekao,
nego li da bi inog´do poput nevježe prerllagati potanke propise poznira
našim unukoin, koji ce valjda bolje ocl nas znati prosuditi,
što im prema njihovoj drugojacijoj i dvngcije mislećoj dobi može
koiistiti.


(Nustavak će sliediti.)


Normalni dohodak i normalna drvna zaliha uredjene
šome^
njihov razmjer medjnsohno i prama površini ciele sume obzirom


na obliodnjiL Napisao nmirovlj. c. k. žmnarnik Ante Tomić.


Normalni prihod iiredjene bume sastoji iz množine drva, koja
se 11 jednogodišnjoj pravilnoj sjeći ii uporabnoj dobi izvaditi može.


Uzmimo primjerice cielu površinu uredjene šume sa 3920
rah, lOO-godišnju obhodnju a prihod sječe u uporabnoj dobi po
ralu 75 hvat], 80 koe. stopa- sohdna drva raeunajuć, koje u metarskoj
mjeri 75 X 80 = 6000 k^: 31.667 = 189-47 koe. metara iznaša;
to je: ^^^ = o9´2 raU pravilna godišnja sjeća a
39-2 X 189-47-=7427-22 koe. metara normalni prihod.


Normalni prihod i normalna zaliha ,^toje pako svagda u njekom
medjasohnom razmjeru, a taj se ravna po obhodnji.


Pomnoži h se najme normalan prihod sa polovicom obhodnje,
to dobijemo odgovarajuću normalnu zalihu drva, najme;
7427-23 X ´^-^=-371361 koe. metara.


Obhodnjom mienja se i pravilna godišnja sječa, a ujedno i
normakn piihod, docim normalna zahha drva ostaje konstantna,
dokle se nepromieni površina uredjene šume ih količina prihoda u
uporabnoj dobi po ralu.


A) Uzmimo, da je površina uredjene šume, kao već navedeno,
3920 rah, to je:


1. pri 100-godišnjoj obhodnji: godišnja sječa ^ ^ = 39"2 rala,
po 189´47 koe. metara drva računajuo, 39-2 X 189-47 = 7427´22
koe. metara normalan prihod, a 7427-22 X ^|-^ = 371361 koe. met.
normalna zaliha;
2. pri 120-godišnjoj obljodnji: godišnja sječa -i^^^^ = 32-/3
rala, 32% ;: .180´-J7 = (J189´35 koe. metara normalan prihod, a
6189-35 X ^r)*´ = 371361 k. mel normalna zaliha.


ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 50     <-- 50 -->        PDF

-- 106 —


ako se ta razdioba ne bi mogla obaviti po sadašnjoj kafcastraciji
za zenilji.štnifc i zemljarinu,
f) Da se izdađu ustanove, kako ye ima gospodariti seoskimi pašnici.
(U pogl. (>.)
g) T)a se 7.abraiii imati kozo, iJi bar, tko ili ima, da ih sniie izgoniti
samo na svoje ogradjene zemije. (tJ pogl. 6,).


h) Da se stvori zakon o razdiobi seoskih pašnika niedju seljake
ili kako da driigcije pasiiici dodju n posebnieke ruke. (U
pogl 6.}.


i) Da se uporabi 854.—858. §. o. gr. zakonika na platna, kojimi


su ogradjene kraške zemlje. (L^ pogl. 9,).
/:) Da se izrec-e veća kažnjivost za kvarove u ograđah.
1) Da se izda zakon o iisglobljivaiiju zemalja. (U pogl. 11.).


w) Da se osigura sto oštriji državni nadgled uprave obćinskih
šuma. (U pogl 16.)=
n) Da se ustroji poljsko redarstvo i uprava obćinskih šuma, (D
pog]. 16.).


o) Da se dozvoljavaju bezkamatni zajmovi u smjer zaplodjivanja´
obćiuskiii pašnika ih za izdašno poboljšavanje posebnićkili zemalja.
(U pogl 5. i 10.).


Pošto se te ustanove jedna za drugu zakvaćuju ili bar
glasom sudaraju i pošto su posebice uamieujenc krajiško-hrvatskomu
primorskomu krasu, to mi se čini naćelice pro))itačno. da se sve
te ustanove nazovu „zako-nom o zapi o tljivanj u krasa na
velebitskih primorskih stranah u neka(Uišnjoj hrvatskoj vojničkoj
krajini´´ te da tuko u vehke i r:globimice zavaljaju.


Ali pošlo tomu ii-eba \ise vreniona, nogo li je u neke ruke
probitačno, io vr luoždu hiti praktičnije, da pojedina poglavja kako
uztreba, zaMiljuju i da sr proglase posebnim zakonom ili naref^bami,
pa da se oniu´u uz a), b), a), d) i e) zaj^očino za tiem da se onimi
uz f), g). i), k), 5)i), )i) i 0) uasta\i a ostalim! savrši-


Od većega dlela (ieh ]iavedenilt zakona nije nianjo prešan
prepravuk u;-timova valjajučeg šumskoga zakona o branjenicah. Treba
najprije VJ, §, f-oga zakona u toliko razmaknuti, da u njegov obhvat
hpadaju i one ki-iiskc goh´ti ili ogoletl)i pristupno strune, kojih
je zagajillja ili uzčnvba na njih ponarasht grmlja priekom nuždom
za ol)(´´e blagobtanji-. Isto bi se Lako inuile ustanove tum^koga zakona
0 k\arovih u tohko razširiti. da se ima. svaki prestupak i svaka
proturednost u branjenici onom obirijom kaznom kazniti, koja je